BOŽJI VJESNICI DOBRA I BORCI ZA ŽIVOT

Danas jednim blagdanom častimo trojicu arkanđela, posebnih Božjih glasnika, o kojima se govori u Svetom pismu i o kojima je kršćanska tradicija isplela raznih priča i legendi. Nije jednostavno govoriti o anđelima, o tim Božjim nevidljivim ministrima. U njih, neki će kazati vjeruju još samo djeca i skrenuti duhovnjaci. I uistinu, ima onih koji više vjeruju u razne duhove, osobito mračne sile, nego u samoga Boga, a po vjeri sve je u Božjoj ruci i ništa ne može biti bez Boga, ni anđeli, dobri duhovi, ni zli duhovi, demoni, ni sam đavao. Mi kršćani kažemo da ne možemo imati pristup Bogu po nekim drugim moćima, nikakvim utvarama, osim po Isusu iz Nazareta, tom konkretnom zemaljskom i povijesnom čovjeku.

Anđeli su Božja stvorenja, bez tijela, duhovna bića, čiji je smisao da slave Boga, da služe Bogu i pomažu ljudima. Danijel u svojoj knjizi viđenja govori o veličanstvenosti Božjega gospodstva, o mirijadama, nebrojenom mnoštvu koje služi Bogu. I o Sinu čovječjem kojemu se dariva sva vlast. Slično ponavlja evanđelje, dok posljednja biblijska knjiga, Otkrivenje, govori o ratu na nebu, između Mihaela i njegovih anđela i Zmaja, stare zmije, Sotone, zavodnika koji je sa svojim anđelima pobijeđen i zbačen na zemlju.

Sve je ovo dio jednoga vremena u kojem vjernici traže vezu s Bogom. Vjeruju da između dvaju razdvojenih i nepristupačnih svjetova, Božjega i čovjekova, neba i zemlje postoje duhovna bića, dobra i opaka. Bog prebiva u “nedostupnu svjetlu”, a anđeli su oni – Sv. pismo je jasno – u redu stvaranja manji od ljudi, slični su Bogu, ali su bića bez tijela. Oni su Božja moć, sila, energije. Oni su bića svjetlosti, Božjega svjetla. Oni unose svjetlo u ljudski život, prate čovjeka, čuvaju ga na putu. Oni silaze i uzlaze od Boga k ljudima i obratno. Mi smo kao djeca voljeli cjeloviti svijet svemira i živjeli smo sa svim Božjim stvorenjima, životinjama i zvijezdama, travama i puževima, vjetrovima i svemirom. Dolaskom k umnosti mi smo izišli iz zaštite svijeta, postajali smo kao zreli. Možda smo i pregrubo odrastali uništavajući u sebi glasove dobra, anđele Božje i anđele čuvare, anđele koji su nam kao Božji dobri glasnici, navjestitelji opasnosti i dobra, dolazili i govorili – ne nasilu, nego tiho – što trebamo činiti.

RAFAEL – JE ANĐEO ČIJE IME ZNAČI “BOG LIJEČI”.

[U islamu spada u četiri velika meleka; zove se Israfil koji će puhanjem u rog označiti kraj svijeta i najaviti sudnji dan.] Rafael je kršćanima poznat iz Tobijine knjige kao anđeo koji vraća vid starom Tobiji i prati mladoga Tobiju na putu. On je Božja moć koja tjeskobnom čovjeku pokazuje put, otvara oči slijepome. Rafael je zaštitnik slijepih, dobri duh sretnoga susreta mladića i djevojke, uopće zaštitnik sretnoga susreta, zaštitnik medicinskih sestara, liječnika i putnika.

I nama djeluje često da je naš put zatvoren, nekima i da nam je budućnost zatvorena, da se nemamo čemu nadati. Nekima se uslijed velike patnje, uslijed osamljenosti, uslijed nezaposlenosti ili uslijed raznih poraza i gubitka, zatvore oči, ugase nade, čovjek smrkne svoje lice, povuče se u sebe. A negdje iz nas i oko nas ipak dolazi glas, tihi ali moćni Božji glas, koji nam kaže: Bog liječi, Bog vodi povijest, Bog je gospodar tvoga života.

Možemo li čuti taj glas, možemo li čuti svoga anđela kojega Bog šalje i kaže da je on konačni liječnik svih? Ljudi ne uspijevaju do kraja svojim zlom ovladati ovim svijetom. Rafael znači: Bog nas prati na našem putu – svakoga od nas pojedinačno. Rafael – Bog otvara nam oči za ljepotu života u našim dosadama, otvara dušu za širinu horizonata u našim skučenostima, za radost svakodnevnoga rada, za sreću života s bližnjima koji su nam možda dojadili. Bog jedini liječi tmine naše sljepoće, naših zamora i odustajanja. Rafael je Božji duh u nama koji nam kaže da ne odustajemo od susreta s ljudima; i na naš životni put Bog šalje životnoga druga, ženu, muža. Ne treba se strašiti rizika budućnosti, ni života zajedno. Bog nas ne ostavlja, nego nas prati svojim dobrim duhom.

GABRIJEL JE ANĐEO GLASNIK.

Znamo ga iz biblijskoga teksta o Zahariji: govori mu da će mu žena Elizabeta roditi sina Ivana; znamo za Gabrijela koji donosi blagu vijest Mariji u Nazaret i najavljuje rođenje Spasitelja, Emanuela. Gabrijel znači “moja je moć Bog”, “moj je ratnik Bog”. Neke vjerske tradicije vjeruju da Gabrijel nosi veliku trubu kojom će objaviti Sudnji dan i dolazak Boga, a kršćanska i islamska tradicija ga također opisuje kao vjesnika ili glasnika, pa ga se često naziva “anđelom glasnikom”. [Džibril je u islamu dostavljač svih Božjih objava vjerovjesnicima i poslanicima, izvršitelj Božjega gnjeva nad nevjernicima i vođa svih anđela.] Ima u nama jedan dio nas, ako ga nismo uspavali, ako ga nismo zatrpali svakodnevnim brigama i svojom umišljenošću, svojim zlom, kada čujemo Božjega glasnika u našem životu. Možda u snu kao što se Bog Josipu javio, i kazao Na boj se!, možda kao Mariji kad je došao i posredovao Božju poruku.

I nas Božji glas poziva na nama nemoguće, na ono teže, na ono što djeluje u ljudskim računicama ludo. I nama se javio da možda napustimo svoj grad i župu u vremenu rata i herodâ, da se vratimo iz svoga Egipta, da preuzmemo ovo poslanje i službu, ali dolazi vrijeme kada se trebamo vratiti, znajući da nikada ne cvatu ruže, kada se trebamo odlučiti za novi život, na obraćenje, na darivanje života, na jedan dugi put – za drugu budućnost. Božji glasnik nam dolazi i naviješta: Moja je moć Bog. Moja je snaga moj Gospodin. Kada bismo i mi poput Zaharije makar i sa sumnjama povjerovali Božjem glasniku da će se ono staro obnoviti, kada bismo se izručili Bogu poput Marije i Josipa oživio bi naš stari život, naš zapušteni kraj, naša sela. Naravno, ne ide to ništa preko noći, ali sigurno za neko vrijeme.

MIHAEL ILI MIHOVIL

se od svih anđela izgleda najviše štuje u Crkvi. Vjerojatno jer ga vjernička tradicija i imaginacija smatra najvećim borcem, i slika ga se s vatrenim mačem i vagom. On je anđeo Božjega suda nad zlom, djelitelj pravde. Zaštitnik policije, zaštitnik reda, Božjega reda i Božje pravde. [U islamu se zove Mikail i zadužen je za sve procese u svemiru i prirodi, od kretanja zvijezda, oblaka i vjetra do rasta biljaka.] Prvi je koji ustaje na nepravdu i ustaje protiv naoči daleko moćnijeg zla da zaštiti Božji red i ugroženoga čovjeka.

Mihael, paradoksalno, nije anđeo ratnik nego anđeo Božjega mira kojega zli ne mogu podnijeti. Njegovo ime znači: “Tko je kao Bog!” Nitko! Anđeo nema mača, jer je bez tijela; nema krvi, kako smo mi skloni misliti. Volimo ga jer doista postoje trenuci zla kojemu se, tako nam izgleda, ne možemo oprijeti, zato pozivamo Božju silu i providnost. Ako se Mihaela prikazuje s ognjenim mačem i vagom, to je Božji mač, ne naš stvarni mač, jer anđeo je Božji duh, Božja sila. A vaga se veže uz našu kršćansku tradiciju da kada čovjek umre, arkanđeo Mihael nosi dušu Bogu i važe je pred Bogom. Za Mihaela je važno da pokazuje kako i najveće zlo ne može pobijediti dobro.

Čitamo u posljednjoj biblijskoj (novozavjetnoj) knjizi, u Otkrivenju, o Mihaelu koji je zametnuo rat protiv Zmaja, onoga koji želi proždrijeti dijete koje se ima roditi od žene, koji želi napakostiti ljudima, moru i kopnu, zvijezdama i zemlji. I Mihael i njegovi pobjeđuju ga. Taj se Zmaj opisuje kao đavao, sotona, tužitelj svoje braće. A oni su ga pobijedili ne mačem nego “Janjetovom krvlju i riječju svoga svjedočanstva jer su prezreli svoj život sve do smrti.”

Mihael je Božji anđeo snage pred zlom, zlom krive optužbe i svakovrsnih opakosti. Nema sumnje, jedno od najveći poteškoća ljudske povijesti i čovjeka pojedinačno jest pitanje zla. Zlo je ovdje predstavljeno kao laž i pred samim Bogom; to je slično kao doći moliti se Bogu, a najopakije izmišljati i lagati o svome bližnjemu. To je zlo iznimno snažno, ono najgore jer ne podnosi dobro; zlo koje nije bez pameti ali koje premda zna ne voli nikoga, ni Boga. Može se čak bojati Boga ili dobrih ljudi, može ih i poštivati, ali ih ne voli – što je zlo opakije, sve manje ljubi ikoga. Iz toga zla nastaju onda isključivanja, odstranjivanja, ubojstva. Mnogi ljudi se straše zla. Ali ono je skriveno, privlačno, zavodljivo, zamamnije i lakše od dobra. Zlo tako nekada probija u čovjeku da čovjek to i ne osjeća, uspavao se, osalio se u savjesti, grijehu i opakosti. Mihael je onaj glas u čovjeku koji se tome hoće usprotiviti i govori nam da nema kompromisa sa zlom, da ne popuštamo ni pred onim najmanjim. Put nam je pokazan: Janje, Isus na križu, i naša patnja i nevolja, ali sa smislom, s ljubavlju, nikakva žrtva zbog puke žrtve. Pismo kaže da se zlo pobjeđuje ”riječima svoga svjedočanstva”, dakle riječima koje nisu licemjerne, nego potvrđene životom, riječima koje ne kalkuliraju, nego ustaju protiv zla za dobro i po cijenu života, zato se i kaže za te svjedoke Isusove da su ”mrzili svoj život do smrti”, da su ga bili spremni dati za dobro.

Vrijedi se prisjetiti da za nekoga i od ljudi kažemo da je lijep kao anđeo, dobar kao anđeo. Kažemo za nekoga da je naš anđeo pratitelj, anđeo čuvar. Za nekoga opet kažemo slično da je dobri duh kuće, da je dobar duh naše zgrade, našega susjedstva, naše obitelji, naše zajednice. A susrećemo ljude za koje kažemo da su nemirna, nesređena, izopačena duha; neki koji nose nešto negativno sa sobom, neki zao duh, neke podjele, neki smradoluk, neku negativnu energiju. Naravno, nismo suci ljudi, Bog je posljednji sudac, ali važno nam je da shvatimo da su Božji anđeli Božji dobri duhovi, kao duhovni ministri, duhovne službe Božje – ljudima na korist. Prepoznat ćemo ih povrh svega po ljudima koji unose dobru atmosferu, koji oko sebe šire dobrotu, mir, kritiku zla, jer su ono zahvaćeni i praćeni Božjim duhom, pa sami postaju nositelji dobroga duha.

Ovaj nas blagdan svetih arkanđela potiče da se otvorimo Bogu, Božjim dobrim silama, Božjoj moći da nas prati. Da i mi poput Rafaela budemo ljudi koji su nevidljivi a korisni suputnici svojim bližnjima; koji će čuti svoga anđela Gabrijela što treba činiti u vremenima dilema i odlučiti se za teže; da i mi drugima budemo nenasilni Božji glas da drugi slijede Isusa Krista i čine dobro; da se i mi uključimo u duhovnu struju Mihaela pravednog, da ustajemo na zlo, da svoj život promatramo kroz život i križ Isusa Krista, i da dajemo beskompromisno svjedočanstvo protiv laži, protiv svih demonskih sila.

Kako je lijepo širiti Božji duh, kao da smo u pratnji Božjih anđela kada hodimo ovim svijetom. Rafael – anđeo duševnog i duhovnog zdravlja, Gabrijel – anđeo jake, vesele i radosne vijesti, poruke nade; Mihael – anđeo unutarnjeg i vanjskog mira, koji se ne straši nikoga i ničega nego nasljedujući Isusa nepatvoreno i iskreno kroči ovom zemljom.

Mir, pravi mir, neka nam Gospodin udijeli, valjalo bi uvijek moliti kada se sjetimo anđela Mihaela, svoga zaštitnika. On je kao Božja nepobjediva snaga u nama, sigurnost našoj duši, jakost našem tijelu i mir našem vremenu. On nam pomaže izdržati u dobru, biti postojan.

Fra Ivan Šarčević: Sveti arkanđeli Mihovil, Gabrijel, Rafael | Božji vjesnici dobra i borci za život – Polis.ba

Slika je preuzeta s portala: bitno.com