Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – Iv 15, 9-17

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas;
ostanite u mojoj ljubavi.
Budete li čuvali moje zapovijedi,
ostat ćete u mojoj ljubavi;
kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga
te ostajem u ljubavi njegovoj.
To sam vam govorio da moja radost bude u vama
i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed:
ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!
Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje prijatelje.
Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.

Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar;
vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite
i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.
Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.“

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Isus sasvim jasno i nedvosmisleno u današnjemu evanđelju kaže da moramo ljubiti jedni druge. U tekstu koji se nastavlja na govor o trsu i lozama on kaže štoviše da je to njegova zapovijed. Može li se ljubav zapovjediti? Može li biti govor o ljubavi ako ona nije bezuvjetna, bez namjera i koja se dariva u svoj svojoj slobodi? Zar ljubav nije dar koji u istoj mjeri ispunjava i darivatelja i primatelja. Onaj koji ljubi želi usrećiti voljenu osobu i u sreći ljubljene osobe on sam nalazi svoju sreću.
Kako izgleda uzajamna ljubav, pokazuje nam primjer dvojice braće.
Nekoć su dvojica braće živjela na brdu Morija. Mlađi je bio oženjen i imao je djecu. Stariji je bio neoženjen i sam. Oba brata su radili zajedno. Zajedno su orali svoje oranice, sijali pšenično sjeme, a kada je došlo vrijeme žetve zajedno su želi, slagali pšenicu u snoplje i nosili je kući. Nakon vršidbe oni žito podijele na dva jednaka dijela i odnesu ga u ambare. Navečer kada su otišli spavati mlađi brat stane razmišljati: „Nije pravedno da žito podijelimo na dva ista dijela. Ja sam oženjen i imam djecu. Oni će se brinuti za mene kada ostarim. Moj brat je sam. O njemu se nema tko brinuti kada ostari“. Mlađi brat na to ustane dođe do svoga ambara i prebaci jedan dio pšenice u bratov ambar. Zatim ode ponovno spavati.
Iste misli su mučile i starijega brata: „Nije pravedno da pšenicu dijelimo na dva jednaka dijela. Moj brat je oženjen i mora se brinuti i prehraniti svoju djecu. Ja sam sam. Meni ne treba mnogo.“ Ustane, otiđe do pšenice i iz svoga ambara prebaci jedan dio svoje pšenice u ambar svoga brata.
Kada je svanulo obojica braće su ustala i bili su iznenađeni kada su vidjeli da je u ambarima obojice braće jednako pšenice kao prije noći. Ali o tome nisu jedan s drugim progovorili ni riječi.
Sljedeće noći oba brata su čekala da onaj drugi zaspe. Kada su pomislili da onaj drugi već spava obojica su ustala i krenuli s posudama k svojim ambarima da bi opet prebacili dio pšenice u ambar svojega brata. Sretoše se na pola puta i vidješe kako jedan drugoga voli i dobro mu želi i srdačno se zagrliše ganuti bratskom ljubavlju.
Bog koji je s neba sve to gledao reče: „Sveto, sveto mi je to mjesto. Ovdje želim s ovim ljudima prebivati“.

Ova priča nas ne može ostavitit ravnodušnima, nego može u nama pobuditi divljenje prema ovoj braći. Koliko li samo osjećaja pokazuju jedan prema drugome kada im je na umu dobro drugoga. Ni jedan od dvojice braće ne misli na sebe. Svaki želi da bratu bude bolje. Brat u sreći svoga brata pronalazi vlastitu sreću.
Kako je ponekad naše ponašanje sasvim oprečno ponašanju ove dvojice. Kako mi često mislimo o drugome:
Ako on svoj posao ne završi do kraja – lijen je.
Ako ja svoj posao ne završim do kraja – prezaposlen sam.
Govori li on o drugima – ogovara.
Govorim li ja o drugima – ja sam konstruktivan.
Ako on brani svoj stav – tvrdoglav je.
Ako ja to činim – karakteran sam.
Ako ne razgovara sa mnom – ohol je.
Ako ja njega ignoriram – to je zato jer sam bio odsutan mislima.
Ako je on prema meni ljubazan – sigurno nešto priprema iza leđa.
Ako sam ja takav prema njemu – to je moja simpatična narav.

Jedan zdravi međuljudski odnos iziskuje mnogo osjećaja i suosjećanja. Potrebno je mnogo strpljenja, razumijevanja i obzirnosti. Brzo i lako se drugome može napraviti nepravda. Brzo i lako se drugoga može povrijediti.
U traženju pravoga puta kako izgraditi dobre odnose i sretan život u zajedništvu ne smijemo zaboraviti da se taj put kršćansko – biblijskim jezikom zove ljubav. Isus nam je svojim životom pokazao što je to ljubav. Ljubio nas je i iz ljubavi za nas se predao u smrt. On nam zapovijeda: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas:“

Kako se međusobno voljeti, o tome govori priča o jednome rabinu koju sam davno čuo. Rabin je sjedio sa seljacima u točionici i pio. Dugo je on kao i ostali šutio. Nakon nekog vremena upita on susjeda za stolom: „Voliš li ti mene ili ne voliš“? Ovaj odgovori: „Naravno da te volim“. Rabin mu odgovori: „Kažeš da me voliš, a ne znaš što mi nedostaje. Kada bi ti mene volio znao bi to“. Na te rabinove riječi sugovornik je zašutio. A i Rabin nije ništa više govorio.

Ljubiti znači osjećati potrebe drugih, s njima suosjećati i njihova bremena nositi. Svaki čovjek nosi u dubini svoga bića čežnju za ljubiti i biti ljubljen. Ljubav je najdublje čuvstvo našega bića. Ljubav koja se dariva i ljubav koja se prima.
Čovjek živi od toga da postoji netko tko će mu riječima i djelima pokazti koliko mu je do njega stalo.

„Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga“. Ovim riječima Isus želi reći da njegovim dolaskom više ne postoji nepremostiva granica između Stvoritelja i njegovih stvorenja. Sam Bog po svome sinu premošćuje i nadvladava tu granicu. On ne želi biti gospodar nego prijatelj. U tome duhu Isus pere noge svojim učenicima i želi im pokazati da je došao na ovaj svijet služiti, a ne biti služen.

Kada živimo u Kristovome Duhu, svjesni njegovoga prijateljstva i ljubavi tada je samo po sebi razumljivo da ćemo za njega svjedočiti i da ćemo kao zajednica njegovih učenika biti povezani nitima njegove ljubavi. Ako nam uspije postati svjesnima njegove ljubavi i na njegovu ljubav iz svega srca odgovoriti, vidjet ćemo kako naš život može postati bogat, raznolik i bujan dobrim plodovima.