Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – Iv 2, 1-12
U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: „Vina nemaju.“ Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“
A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!“ I napune ih do vrha. Tada im reče: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.“ Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“
Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Riječ Gospodnja.
Drage sestre i braćo,
Isus čini svoje prvo čudo. Ne u hramu ili sinagogi gdje bi ga najprije očekivali nego na svadbi. Isus je sudionik slavlja. Tu je i njegova majka Marija i prvi učenici. Isus na svadbi. Ne kao onaj koji drži moralne propovijedi, upozorava i naučava mladence i goste, nego kao sudionik slavlja koji uživa sa svojom rodbinom, prijateljima i drugim suslavljenicima. Evanđelist Ivan o tome ne piše ali je sigurno jeo pio i zabavljao se kao i svi drugi.
Prvo čudo koje Isus čini događa se na toj svadbi. I to čudo pretvaranja vode u vino. Svadbe su u Isusovo vrijeme a i današnje vrijeme nešto najljepše što se može slaviti. Slavlje ljubavi. Slavlje nastanka novoga. Dvoje postaju jedno tijelo. U ono vrijeme u Palestini su svadbe trajale i po tjedan dana. I to ne u malome obiteljskom krugu. Pozvana je bila sva rodbina mladenke i mladenca, svi susjedi, čitavo selo.
Za vrijeme toga slavlja događa se prvo od sedam čuda o kojima izvještava evanđelist Ivan. Voda se pretvara u vino. Svadbeno slavlje postaje pozornicom objave Božje slave. To nije slučajno. Svadbeno slavlje je slika koju biblija često koristi kao sliku kraljevstva Božjega gdje će svi zajedno sjediti za stolom i slaviti u obilju svake punine i radosti. Vino je već u starom zavjetu znak radosti i spasenja. Vino razveseljuje srce čovječje (Psalam 104,14-15).
Tko uočava nepriliku na svadbi kada na njoj ponestaje vina? Marija. Ona je brižna, i kada primjeti da ponestaje vina, zabrinuta. Marija djeluje. Ona zna kome će se obratiti, tko će pomoći mladencima. Ona se pouzdava u svoga sina Isusa i vjeruje da će on izvući mladence iz ove situacije iako je on najprije odbija. „Što god vam rekne, učinite!“ reče poslužiteljima, povlači se i prepuša mjesto Isusu da on djeluje. I tada se događa nevjerojatno: Voda u šest kamenih posuda po sto litara postaje izvrsno vino. Svadba je spašena a mladensci pošteđeni sramote.
Isus ne škrtari. On stvara 600 litara vina. On daruje puninu. Kasnije će reći: „Došao sam da imaju život, puninu života.“ (Iv 10,10) Vino koje je Isus pretvorio iz vode nije bilo nekakvo jeftino, stolno vino. Bilo je najbolje kvalitete. Vrhunsko. Neusporedivo s onim što ga čovjek može ponuditi. Isus daje najviše i Isus daje najbolje.
„Što god vam rekne, učinite!“ su posljednje Marijene riječi u evanđeljima. To su riječi koje ona i nama upućuje. Da neprestano podižemo svoj pogled prema Isusu, slušamo njegove riječi, budemo sudionici slavlja na koja nas on poziva i s nama slavi. I da budemo svjedoci njegove nazočnosti u ovome svijetu.
Po Mariji ga smijemo moliti da pretvori svu vodu našega života, sve ono lijepo što se razvodnilo, u vrhunsko vino radosti.