Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – Iv 17, 11b-19
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
„Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.“
Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!
Svaki čovjek ima ime. Tim imenom ga zovemo, pozivamo i jedni druge prepoznajemo. Ime znači identitet. Ne postoji čovjek koji je bezimen. Kada su nam naši roditelji po rođenju davali imena znali su zašto nam daju baš ovo ime kojim se zovemo. Nazvani smo po imenima naših djedova i baka, stričeva i teta, po imenima svetaca koje su naši roditelji na poseban način štovali ili na čiji spomendan smo rođeni. Neki roditelji izaberu ime svome djetetu po imenima glumaca, pjevača ili popularnih sportaša. Na samom početku obreda krštenja krstitelj pita roditelje koje ime su dali djetetu. Ime je program, kaže se.
U biblijskim vremenima značenje imena je bilo snažnije naglašeno nego u našemu vremenu. To ime je značilo identitet, poslanje i narav osobe koja ga nosi. Vrlo često po imenu možemo prepoznati koja uloga je bila povjerena određenoj osobi u povijesti spasenja.
Posebno jasno nam je to kada je govor o Božjemu imenu. Pored gorućega grma Mojsije pita Boga kako mu je ime. Bog mu daje jedan neobičan odgovor. On je JHWH, Jahve… što bi značilo: „Ja jesam koji jesam.“ Neki bibličari interpretiraju ovo ime kao da je Bog htio reći Mojsiju: moje ime, moja narav, moj identitet ne možeš razumjeti jer sam ja nepojmljiv. Dovoljno je da znadeš da sam ja koji jesam, da sam tu, da sam tu za tebe i da ću zauvijek biti s tobom.
U središtu današnjega evanđelja stoji ime. Isus kaže: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao…“ Što bi ove riječi trebale značiti i što s tim riječima Isus hoće reći? Za učenice i učenike je odgovor bio jasan. U Isusu se iskazuje Božja narav, njegov identitet i njegovo poslanje. Po Isusu spoznajemo kakav je Bog uistinu.
Sjetimo se samo scene navještenja kada anđeo Gabrijel dolazi Mariji i navješta joj da će roditi sina i da će njezin sin nositi jedno sasvim određeno ime koje neće dobiti ni od Marije niti od Josipa, nego će mu sami Bog dati ime – ime Isus. Isus u hebrejskome znači Bog spašava.
Iz imena „Jahve“, kako se Bog predstavio Mojsiju, nastaje novo ime „Isus“: „Ja sam onaj koji spašava“. U ovom dijelu Ivanovoga evanđelja iščitavamo kako Isus svojim učenicima jasno stavlja do znanja da je on Bog, koji po imenu kojega je dobio od svoga oca, spašava.
U drugome dijelu teksta je govor o istini. Božja riječ je istina. Ona po Isusu dolazi u ovaj svijet. On sam za sebe kaže da je put, istina i život. Navještati istinu u svijetu je zadaća njegovih učenika i u svojoj molitvi on ih hoće u tome učvrstiti.
Iako ovaj tekst izgleda kao nerazumljiva visoka teologija, on je posve jednostavan. Jedan naš župljanin koji rado i svakodnevno čita sveto pismo mi uoči zadnje uskrsne nedjelje kada se redovito čita Isusova velikosvećenička molitva reče. „Sutra je na misi tako lijepo, ali nerazumljivo čitanje.“ Nasmijao sam se kada sam to čuo. Čitanje je uistinu lijepo, puno topline i nježnosti. Zamišljam kako Isusov raširenih ruku svojim oproštajnim govorom u obliku molitve s ljubavlju povezuje nebo i zemlju, stvara jedinstvo između Boga i čovjeka. Prije svoje smrti on moli za svoje učenike da ostanu ustrajni u njegovome nauku, da budu jedinstveni i da to jedinstvo prožeto njegovim duhom bude čvrsto i neraskidivo i da ostanu u istini. On sam je istina.
U poslanici Timoteju apostol Pavao kaže da je Isus došao na ovaj svijet jer je Bog htio da nitko ne propadne, nego da svatko dođe do spoznanja istine i bude spašen. Zato je razapeti i uskrsli Isus, pravi Bog i pravi čovjek, Spasitelj i Otkupitelj svega svijeta.
„Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: „Isus Krist jest Gospodin! – na slavu Boga Oca“ (Pavao u poslanici grčkoj zajednici u Filipima).
Isusovi učenici, onda i danas, su navjestitelji te radosne spasiteljske vijesti.