Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 16, 13-20)
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Isus vodi svoje učenike do Cezareje Filipove, ispod brda Hermona, na izvor rijeke Jordana žile kucavice za sve krajeve kroz koje protječe. Mjesto se nalazi 40-tak kilometara sjevernije od Genezaretskoga jezera i smatra se poganskim krajem. Nalazi se na rubu Izraela. I ljudi koji tamo žive su na rubu. Daleko su od civilizacije, gradova i događanja. Na rubu su i zbog toga što su pogani i samim time prezreni.
Nedaleko od izvora rijeke Jordana, koja je izvor života, nalazi se pogansko svetište boga Pana, boga koji je izvor straha. Od riječi Pan nastao je pojam panika, strah. Da bi ga umilostivili ljudi toga kraja su mu žrtvovali djecu. Isus ide na rubove. On želi susresti ljude koji žive na egzistencijalnome rubu, želi ih susresti s njihovim strahovima, razočaranjima, osamljenostima. On hoće ljudske boli i strahove preobraziti u život i radost.
I danas Isus želi biti blizu ljudima koji žive na rubovina društvenih zbivanja, koji su zbog ovakvih ili onakvih razloga, svojom ili krivnjom drugih, izgubili tlo pod nogama. Isus ide onima koje je društvo otpisalo, koji su na zlu glasu i kojih se ljudi klone. On ih hoće osloboditi od njihovih strahova i ispuniti svojim mirom i svojim blagoslovom. Isus omogućuje novi početak. Život kršćanina nije u tami nego u svijetlu. Nije u životarenju negu u životu i to u punini života, u izobilju. Sam Isus veli: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju”. (Iv 10,10).
Isus susreće poganski narod na izvoru rijeke koja život znači. On sam je izvor vode, živo vrelo i to nepresušivo. Vrelo bažanske milosti. Tko bude pio iz toga vrela neće ožednjeti nikada. Znamo, koliko god bili ispunjeni materijalnim dobrima, nasićeni i napijeni ovozemnom vodom i kruhom, u nama je stalna čežnja za onim višim koje nam nikakva materijalna dobra ne mogu ispuniti. Isus, kao što ne osuđuje Samarijanku na Jakovljevu zdencu, ne osuđuje ni ovaj poganski narod nego ga prihvaća i istinski ljubi. Ta ljubav koji im Isus daruje pobuđuje u njma živu vjeru. Isus, svojim dolaskom u Cezareju Filipovu, izlazi iz okvira židovsta i objaljuje se poganima.
Ovaj događaj iz današnjeg evanđelja nalazi se na polovici Matejeva evanđelja,na poluvremenu Isusovog javnog djelovanja. Njegovi učenici su slušali njegovu riječ i gledali njegova djela ali nisu mnogo razumjeli. Nisu još imali pravu sliku sliku svoga učitelja i njegovoga mesijanskoga poslanja.
Isus ih pita: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni odgovaraju da ljudi u njemu vide jednoga od proroka koji je bio jako važan u povijesti židovstva.
Isus tada postavlja najvažnije pitanje: «A vi, što vi kažete, tko sam ja?« To je odlučujuće i najvažnije pitanje za učenike ali i za nas danas.
Tko je Isus za nas? Za mene i tebe. Važno je što sveto pismo govori o njemu, neizmjerno važno. Važno je ono što su nas naši roditelji, svećenici i vjeroučitelji naučili o njemu. Ipak, najvažnije je ono što svatko od nas osobno, baš osobno može o njemu reći. Najvažnije je moje vlastito iskustvo odnosa s Isusom. Petar, nadahnut odozgor veli: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Za Petra je Isus Pomazanik – Spasitelj.
A za tebe?