Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 24 , 35-48)

U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: „Mir vama!“ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: „Imate li ovdje što za jelo?“
Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.“ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: „Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.“

Riječ Gospodnja


Dragi i poštovani vjernici!

Ova uskrsna priča iz današnjega evanđelja po Luki može nam zorno dočarati u kakvom raspoloženju su se nalazili Isusovi učenici nakon što su čuli, ali i sami iskusili da je Isus uskrsnuo.
Učenici, zbunjeni, sjede u zaključanoj dvorani posljednje večere. Odjednom je Isus među njima. Njihova prva reakcija je zbunjenost i strah. Ta mislili su da su ugledali Duha.
S ovim osjećajem zatvara se krug s kojim je sve počelo. Ovdje moram povući paralelu između Jeruzalema i Nazareta. Prije tridesetak godina anđeo Gospodnji je došao Mariji i navjestio joj da će po Duhu Svetome začeti i roditi sina. I ona osta smetena i prestrašena ovim susretom i potpuno neočekivanom situacijom. (Lk 1, 26-33)
Strah i smetenost su očigledno uvijek nazočni u suretu s nadnaravnim, s božanskim. Ono nevjerojatno, neshvatljivo, nezamislivo, nadnaravno je neočekivano tu, pred očima, sasvim blizu. Da, razumljivo je da susret s nadnaravnim može roditi strah. Zbog toga i veli Anđeo Mariji: “Ne boj se, Marijo, jer si dobila milost kod Boga.”
I Isus Krist, uskrsnuli, pozdravlja svoje učenike želeći im mir i pita ih: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ (Lk 24, 39-40) Isus im nudi da ga opipaju i da ono neshvatljivo i nezamislivo postane vidljivo i opipljivo. I njihov strah i smetenost se pretvoriše u vjeru a vjera rađa radost.
I onda priča ide dalje. Kao što je anđeo Gospodnji objašnjavao Mariji tako i Isus objašnjava svojim učenicima ono što oni nisu razumjeli a stoji u tradiciji i Svetom Pismu: Tu je sve najavljeno. U Mojsijevu zakonu, u proročanskim knjigama i u psalmima stoji da će Dijete biti rođeno, Sin Svevišnjega koji će sjediti na tronu Davidovu i kraljevati nad domom Jakovljevim – i kraljevanju njegovu neće biti kraja.
I Isus pojašnjava svojim učenicima da treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o njemu napisano. I otvori im pamet da razumiju Pisma te im reče: „Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.“ (Lk, 45-47)
Ono što se prije dvije tisuće godina dogodilo u Nazaretu i Jeruzalemu i danas je svježe i aktualno. Ova je poruka važeća za sve generacije i za sva vremena. Pitanje je da li ja dopuštam da ta poruka prodre i uzdrma me u dubini moga bića, tako da i ja, poput Marije i učenika, postanem svjedokom Isusova uskrsnuća i propovjedam obraćenje i otpuštenje grijeha.
I Marija i Učenici su imali Strah Božji. Prepali su se. Bili smeteni, zbunjeni. Strah Božji kojega su imali Marija i Isusovi učenici je jedan od sedam darova Duha Svetoga. Imati Strah Božji ne znači imati strah od Boga i pred Bogom jer Bog nije Bog straha nego Bog ljubavi. Ono što nas pred njim obuzima je strahopoštovanje. Strahopoštovanje pred velikim, svemogućim i nedohvatljivim Bogom, pred Božjim otajstvima, pred čudom njegovoga utjelovljenja, smrti na križu i njegovome uskrsnuću. Strahopoštovanje me potiče da padnem na koljena i poklonim se toj veličini.
Marija je bila zadivljena riječima anđela Gabrijela a i učenici su bili zadivljeni i puni radosti onim što su doživjeli. Zadivljenost obuzima čovjeka koji doživljava suret s Bogom i koji živi odnos s Bogom. I mi danas možemo susresti Gospodina u ljepoti njegovog stvorenja, u pjevu ptica, buđenju prirode, u dobroti ljudi koja osobito ovih dana dolazi do izražaja u tolikim ljudima koji se žrtvuju za druge. Za oboljele, starce i nemoćne, za red i sigurnost, za donošenje ispravnih odluka, za riječi ohrabrenja. I tu možemo zastati puni strahopoštovanja, kleknuti i reći: Hvala ti Gospodine! Tako si silan u svojim stvorenjima!
Koliko god ovi tjedni koji su iza nas i oni koji su pred nama unos nemir u naše živote, i stavljaju nas pred mnoga pitanja, imajmo na umu Isusove riječi prestrašenim učenicima: „Mir vama!“ i „Ne bojte se!“ Te Isusove riječe su važeće za sva vremena i sve njegove učenice i učenike. Za tebe. Za mene. Za svakoga od nas. Ne boj se!
Puno mira i ljubavi u srcu i radosne ozarenosti u očima želi vam

Vaš župnik fra Frano