Čitanje Djela apostolskih – Dj 2, 1-11
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim ¬jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Na Duhove slavimo silazak Duha Svetoga. Liturgijska čitanja nam zorno prikazuju djelovanje Duha Svetoga. Ljudi iz svih krajeva koji su se nalazili u Jeruzalemu, bez obzira kojemu narodu pripadali i kojim jezikom govorili mogu razumjeti govor apostola. Mogu se uzajamno razumjeti i jedni s drugima razgovarati. Svatko je svakoga mogao razumjeti kao da govori njegovim materinskim jezikom.
Jezik je sredstvo komunikacije između ljudi. Životinje šalju signale. Jezik nadilazi signale. Jezikom priopćavamo jedni drugima osjećaje i potrebe, povjeravamo se jedni drugima i stvaramo. Bez jezika bi bila nemoguća komunikacija između ljudi i bilo kakav odnos.
Znamo kako je teško ostvariti kontakt s ljudima u stranim zemljama čije jezike ne razumijemo ili kada ljudi iz drugih zemalja dođu k nama. Vidimo da, čak ako smo i svladali jezik ove zemlje u kojoj trenutno živimo, nailazimo ponekad na jezične barijere. Pogotovo ako se radi o birokratskom uredskom jeziku.
Ponekad je sporazumijevanje i u vlastitome jeziku teško ili nemoguće. Kako li su sretni ljudi koji govoreći o odnosima s drugim ljudima mogu reći: „Mi se sjajno razumijemo.“ I kako je tragično kada netko rekne: „Mi se više ne razumijemo.“ Tragično je kada ljudi u obiteljima jedno drugome nemaju što reći. Kada zavlada muk. Muk rađa nesigurnost, strah i tjeskobu.
Prva biblijska knjiga, knjiga Postanka govori o tome kako su svi ljudi govorili istim jezikom, razumjeli se i imali razumijevanja jedni za druge. Tada su odlučili sagraditi toranj sve do neba da bi sebi napravili ime. Htjeli su graditi život, vjerujući samo u sebe i svoje sposobnosti. Da bi bili poput bogova.
Kada je čovjek pun samoga sebe, kada sam sebi podiže hramove, veliča samoga sebe, kada ga obuzme oholost on postaje nerazumljiv i stran za svoju okolinu. On iz svoga vidokruga gubi druge ljude i vidi samo sebe. Tada se gubi ono što u suštini ljude povezuje, a to su ljubav i solidarnost. Oni postaju stranci jedan drugome, a vrlo često i neprijatelji.
Kada čovjek hoće dignuti Boga s njegovoga trona i sam sjesti na taj tron to redovito vodi u diktature i katastrofe. Primjeri su za to razne fašističke, komunističke i druge diktature koje čovjeka vode u propast. Slobodna riječ biva zabranjena i nastaje muk. Muk rađa strah i tjeskobu. Isto vrijedi i kada član jedne obitelji sebi postavi visoke ciljeve, tako visoke da sve podloži tim ciljevima. Do tada najdraži ljudi, članovi obitelji, se izguravaju u drugi plan, a u prvi plan dolaze karijera i stjecanje materijalnih dobara. Razgovor u obitelji zamukne i nitko nikoga više ne može razumjeti. Muk rađa nesigurnost, strah i tjeskobu.
Danas na Duhove čujemo sasvim drugačiju priču. Apostoli koji su zamuknuli pogođeni smrću svoga učitelja živjeli su u strahu i tjeskobi. Tražili su zaštitu iza zaključanih vrata. Od trenutka silaska Duha Svetoga na njih postaju nezaustavljivi u navještanju Krista raspetoga i uskrsloga. Ljudi koji ih slušaju čuju odjednom poruku koja ih sve povezuje. To je poruka pomirenja koju Bog i Otac svih ljudi daruje. Poruka da su svi ljudi Božja djeca, braća i sestre. Poruka ljubavi. Bog hoće sve ljude ujediniti u istini, pravdi i ljubavi.
Često ćemo se iznenaditi promatrajući djecu iz raznih zemalja u turističkim mjestima. Igraju se zajedno i komuniciraju iako ne poznaju jezik jedni drugih. Razumiju se jer govore jezik ljubavi i malenosti. Jezik ljubavi je jezik koji svatko može razumjeti.
Čovjek mora iskazati svoju spremnost da bi mogao biti od Boga darovan. Mora dopustiti da s nebeskih visina bude obasjan Božjom milošću i obdaren dostojanstvom. To se događa darom Duha Svetoga koji premošćuje sve barijere između ljudi.
Svi sudionici događaja u Jeruzalemu su mogli razumjeti apostole jer su apostoli govorili jezikom ljubavi. Jezik ljubavi može svatko razumjeti. Neka taj jezik ljubavi kojim je Otac ljubio Sina i Sin nas, osnažen Duhom Svetim bude pokretačka snaga da i mi poput apostola navještamo Krista uskrsloga jezikom kojega svako stvorenje može razumjeti, jezikom ljubavi.
Neka darovi Duha Svetoga mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji donesu i plodove što ih Duh Sveti stvara u nama: „ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost, čistoća” (Gal 5,22-23).
Sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Duha Svetoga čestitaju i žele
Matina Bočkaj-Geissler, pastoralna suradnica
Fra Frano Čugura, župnik