ŠKOLSKI PRAZNICI

Završila je još jedna školska i vjeronaučna godina.  Bila je posebna. Provodili smo vrijeme u izolaciji i odgovornim odnosom prema sebi i drugima. Prvu pričest i krizmu nismo mogli održati a tjednima nismo mogli na misna slavlja u naše crkve. Zato smo imali  više vremena za život u i s obitelji. Nadam se da smo mnogo više i intenzivnije njegovali obiteljsku molitvu. Vjerujem  da ste mnogi nestrpljivo isčekivali poljednji zvon školskoga zvona da bi što prije ugurali stvari u spremnike  vaših automobila i krenuli prema jugu u rodne krajeve diljem Lijepe naše. Odmorite se i uživajte s vašim dragima koje ćete nakon dugo vremena vidjeti. Čuvajte se i pazite da se  nakon godišnjega vratite zdravi i odmoreni.

  • Za vrijeme školskih praznika slavit ćemo svetu misu nedjeljom samo u 12.30 sati u Rosenheimu.
  • Redoviti raspored nedjeljnih misa započinje u nedjelju 6. 09. 2020.
  • Svete mise radnim danom bit će  najavljivane ovim putem ili na nedjeljnim misama.
  • Do daljnjega neće biti potrbna predhodna prijava za svete mise ali ne smijemo zaboraviti staviti maske na ulazu i izlazu iz crkve kao i za vrijeme hoda na svetu pričest. Obavezno je pri ulasku u crkvu dezinficirati ruke. Pričest se i dalje dijeli isključivo na ruku.  Pružanje mira jedni drugima se čini bez rukovanja. I naravno  držati odstojanje. Budimo odgovorni.

Želimo vam svima blagoslovljene dane školskih praznika ma gdje bili! Neka vas blagoslovi i čuva dobri Bog.


Župnikova poruka

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli?“ Odgovore mu: „Jesmo.“ A on će im: „Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.“ Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

I ove nedjelje nam liturgijska čitanja donose Isusov govor u kojemu on slikovito govori o kraljevstvu Božjem.  Isusove prispodobe nisu namjenjene samo slušateljstvu njegova doba nego ljudima svih vremena.  Ovim prispodobama Isus i nas stavlja pred pitanje; koje su to vrijednosti koje mi tražimo, za koje se trudimo i prema kojima usmjeravamo svoj život. Što stavljamo u središte našega života? Što nam je najvažnije? Kako se odnosimo prema blagu koje je već u našemu životu, koje nam je darovano? Bez naše zasluge. Sveti Pavao u današnjem čitanju veli da imamo  blago u glinenim  posudama. To blago je sam Isus Krist. Najveća mudrost koju možemo imati, a za nju možemo poput Salomona moliti, jest slijediti Isusa Krista. Sveti Franjo Asiški, iako bogat, našavši dragocjeni biser – Isusa Krista, ostavlja sve i slijedi ga u potpunom siromaštvu i jednostavnosti služeći mu u siromasima i bolesnima ovoga svijeta. Ostavivši svoj dotadašnji način života Franjo nije ni bio tužan nego je postao pjevajući glasnik velikoga Kralja. Sveta Majka  Terezija iz Kalkute, našavši blago – Isusa Krista,  ostavlja svoje učiteljsko mjesto i sigurnost situiranoga života i slijedi Krista prepoznavajući njegov lik u patnicima kalkutskih ulica. Ni ona nije bila nesretna zbog toga što je prodala tj. ostavila materijalnu sigurnost i radosno priglila Krista i kalkutske siromahe. Mladi časnik Charles de Foucauld se odriče blistave karijere koja je stajala pred njim i ostaje u pustinji predan u molitvi. Ovo je samo nekoliko od  bezbroj drugih primjera gdje su ljudi tražili  blago, tražili smisao svoga života, tražili ono što će ih ispuniti istinskom i trajnom srećom.  Kraljevstvo Božje je tu,  veli Isus. U nama. Trebamo biti mudri i otvorenih očiju i otvorenih ušiju i prepoznati ga. Isus i naš odnos prema njemu bi za nas kršćane trebao biti najdragocjeniji biser i najvrjednije blago. Zašto to kod nas kršćana nije tako možda će nam pomoći objasniti jedna priča koja  se zove: „Neka nemaju vremena“. Priča govori kako je Sotona sazvao svjetsku skupštinu palih anđela i rekao im slijedeće:

„Ne možemo zabraniti kršćanima odlaziti u crkvu. Ne možemo im uzeti Bibliju i zabraniti da upoznaju istinu. Ne možemo ih odvojiti od biblijskih vrijednosti, kojima su generacije kršćana odane, zato moramo učiniti nešto drugo. Moramo ih zaustaviti u izgradnji osobnog i trajnog odnosa s Isusom Kristom. Kada imaju iskren i pouzdan odnos s Kristom, onda je naša moć slomljena. Zato, pustimo ih da odlaze u crkvu, ne uzimajmo im njihov konzervativni stil života, ali se usmjerimo na njihovo vrijeme, da nemaju vremena za blizak i iskren odnos s Isusom Kristom. Svoj cilj ćemo najbolje ostvariti tako što ćemo im praviti prepreke u njihovim težnjama za iskrenim odnosom sa svojim Spasiteljem u samoći. Moramo po čitav dan biti u njihovoj blizini kako bi im onemogućili ostvarenje tog i takvog odnosa.“ „Kako ćemo to učiniti?“ pitali su demoni. „Zabavite ih životnim sitnicama, koristeći različite efektne trikove, kako bi okupirali njihove misli“ - odgovorio je Sotona. "Učinite im primamljivim trošenje, trošenje, trošenje, a zatim pozajmljivanje, pozajmljivanje, pozajmljivanje. Preplavite njihove poštanske sandučiće reklamnim materijalima, letcima, narudžbenicama i ponudama različitih besplatnih materijala, nudite im razne usluge i lažne nade. Neka je u njihovom životu novac uvijek na prvom mjestu. Uvjerite žene kako je bolje ne imati djece, kako bi imale vremena za puno radno vrijeme i izgrađivanje svoje karijere, koja je važnija od obitelji. Neka muževi rade šest, bolje sedam dana u tjednu, deset, a možda i dvanaest sati, kako bi mogli zadovoljiti svoj životni stil. Zabranite roditeljima provoditi vrijeme s djecom. Tako će se njihove obitelji početi raspadati. Dom neće više biti oaza usred stresa od svakodnevnih briga. Razdražujte njihova osjetila, kako ne bi mogli čuti tihi Božji glas i razmišljati o Božjoj Riječi. Navikavajte ih na stalno uključen radio, slušanje glazbe kad god su u automobilu. Uvjerite ljude kako treba imati stalno uključen televizor, video ili računalo. Neka u svim trgovinama i restoranima svira glasna glazba. To će zaglušiti njihove misli pa neće biti sposobni saslušati jedan drugoga i razbit će njihovo međusobno i njihovo jedinstvo s Isusom. Ne zaboravite njihove noćne ormariće popuniti novinama i časopisima. Bombardirajte njihove misli novostima 24 sata dnevno. Pobrinite se za njihove vikende. Neka se s posla vraćaju umorni, bezvoljni i nespremni za dane i tjedne koje dolaze. Nemojte im dopustiti otići u prirodu na odmor, kako bi se divili prirodnim ljepotama i Tvorcu te prirode. Dajte im kruha i igara. Pripremite im hranu za oči. Neka im filmovi budu glavna zanimacija, razdražujte njihova osjetila. I kada budu na odmoru ne dajte im mira. Pošaljite ih na egzotična mjesta, zabavne parkove... samo neka se zabavljaju... Kada se sastanu, servirajte im malo spletki i svjetskih tračeva, zasvirajte im malo na osjećaje i živce a iznad svega nemojte im dopustiti da svoju snagu crpe iz Božje Riječi. Neka se raziđu s opterećenom savješću i razdraženih osjećaja. … Prepunite njihove živote velikim mnoštvom dobrih razloga protiv trošenja vremena na molitvu i prilike da se proučava Božja Riječ. Uskoro će se truditi vlastitom snagom, žrtvovat će i svoje obitelji i zdravlje zbog lažnih razloga.“ Pali anđeli otišli su ispunjavati svoje zadatke - djelovati da kršćani trče s jednog mjesta na drugo, s jedne akcije u drugu, s jednog sastanka na drugi, tamo i ovamo.

Prepoznajemo li se pomalo u ovoj priči? Nije li i naš život pun trke i zbrke, zabave  i igre, rastresenosti i razdražljivosti. Nije li vrijeme da zastanemo i  tražimo blago, tražimo dragocijeni biser? To blago je u nama. Ne smijemo prestati tražiti ga. Isplati se. Čuli smo  u prispodobi: zemljoradnik sav radostan ode nakon što je pronašao blago i prodao ono što mu je do tada bilo važno. I trgovac, nakon što je prodao ono što mu je do tada bilo najvažnije i kupio dragocjeni biser ne psuje i ne prigovara nego je sav radostan. Doživio je iznenađenje svoga života. Molimo Gospodina da i mi kršćani budemo oni na kojima će biti vidljivo da smo pronašli blago, dragocijeni biser, Isusa Krista i da ga radosno slijedimo.


Župnikova poruka

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 13, 24-43)

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: „Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’“ I drugo im prispodobu iznese: „Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.“ I drugu im kaza prispodobu: „Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.“ Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: „Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.“ On odgovori: „Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.“ „Tko ima uši, neka čuje!“ Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Vjerujem da i vi kao i ja ponekad pogledate stare slike u fotoalbumu. Nečesto ostanemo  iznenađeni gledajući svoje ali i slike pojednih ljudi iz raznih etapa njihovoga života; slike iz djetinjstva, škole, odrastanja, mladenaštva, zaljubljenosti, športa, izleta... Što li je postalo od mene, od tih  ljudi?! Od djece. Odrasli su, zreli, osnovali obitelj, imaju  posao. Prošli su vrijeme odrastanja i sazrijevanja. Svatko od nas  je prošao i prolazi vrijeme odrastanja i sazrijevanja. Danas možemo s različitim osjećajima, s distance gledati na razne etape našega životnoga puta i događaje kojima smo svjedočili ali i sami bili dionici tih događanja.

Čovjek odrasta i sazrijeva, ne sam izvanjski nego i u svojoj nutrini. Sazrijevamo i kao vjernici. Danas ne molimo onako kako smo molili kao djeca. „Anđele, moj čuvaru mili svojom snagom me zakrili...“ je bila prva molitva koju me moja majka naučila i tu sam molitvu svakodnevno kao dijete molio. Ta molitva mi je davala osjećaj sigurnosti, smirenosti i onog temeljnog povjerenja da je Bog uza me, bdije i čuva me. I onaj večernji ritual znamenovanja znakom križa prije i poslije molitve se utisnuo u moj život. Tim činom je zapravo posijano sjeme moga odnosa prema Bogu koje je klijalo,  raslo, sazrijevalo i učinilo me onim što ja danas jesam.

U današnjem evanđelju je govor  o sjemenu, sazrijevanju i rastu. Sjeme je posijano, dobro sjeme, veli Isus u današnjoj prispodobi. Ne bilo kakvo, nego dobro sjeme. To sjeme treba rasti, napredovati i donijeti plod. Ali istovremeno, veli prispodoba, raste i kukolj kojega je neprijatelj posijao.

Na ovome mjestu moramo  zastati na trenutak i postaviti si pitanje: Kakvo značenje ima ovaj tekst za moj život? Što mi Isus s ovom prispodobom hoće reći? Krije li se u tekstu poruka za moj osobni rast i sazrijevanje? Mislim da nam Isus poručuje: „Svi ste vi ljubljena djeca Božja! Svi ste dobro sjeme. Iz vas može toliko dobroga nastati!“ Bog je u nas posijao sjeme dobra i s njegovom pomoću to sjeme može klijati, napredovati, rasti i donijeti plod. Po sakramentu ktrštenja postali smo dionici božanskoga života. Primili smo Duha koji nas čini ljubljenom djecom Božjom. Duh nas osposobljava da možemo činiti dobro, da možemo rasti, sazrijevati i donijeti obilan plod. Apostol Pavao u poslanici Galaćanima kaže da je taj plod: „ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, izdržljivost, čistoća“ (Gal 5,22-23). Postoji li i jedna od nabrojenih riječi za koju ja mogu reći da sam u odnosu na nju rastao i sazrijevao?  Zračim li radost? Zauzima li se za one koji su na društvenome rubu? Jesam li strpljiv s onima kojima je potrebna strpljivost? Toliko je mnogo dobroga sjemena posijano u čovječje srce koje može i mora donijeti obilat urod. Često se događa nešto sasvim drugačije. Svjedoci smo kukolja u vrtu vlastitoga srca. Svjedoci smo vlastie slabosti,  vlastitih ovisnosti, grešnosti i svega onoga što nas odjeljuje od Boga. Željeli bi taj kukolj iskorijeniti ali nas je previše zahvatio. Često, nažalost prečesto, vidimo kukolj u vrtu srca našega bližnjega i htjeli bi ga isčupati i brinuti se za njegovu čistoću i urednost. Htjeli bi kopati po drugima. Evanđelje nam kaže da ne smijemo biti sudci nad drugima i pokazivati prstom na druge ljude i njihove nedostatke i grijehe. Samo je Bog onaj koji ima pravo na sud. Bog pravedan, pravičan i milosrdan! Biti kršćanin ili živjeti kao kršćanin znači biti spreman rasti, napredovati i sazrijevati. Znači biti kritičan prema samome sebi ali i imati strpljenja prema samome sebi ali i prema bližnjemu onako kako što je Bog strpljiv s nama. Isplati se ići Kristovim putem, sazrijevati i ljubavlju  svjedočiti za Boga u ovome svijetu. Takvi ljudi – svjedoci su potrebni ovome svijetu u kojemu je toliko kukolja ratova, katastrofa, gladi, izbjeglištva, bolesti, osamljenosti, razočaranaj i strahova... poterbni su da i patnici mogu osjetiti da je kraljevstvo Božje blizu, iako skoro nevidljivo poput gorušičinog zrna i maleno poput kvasca pomiješanog sa brašnomm, ali s potencijalom velikoga rasta i širenja dobroga.  Potrebni su ljudi koji svjedoče da je Bog prisutan u našemu svijetu i u našim životima. Dobri i vjerni Bog.

Potrebni su svjedoci poput sv. Franje Asiškoga koji moli ali i živi ono što moli:

Gospodine, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge;
da ne tražim samo da mene ljube, nego da i ja ljubim druge!
Jer tko daruje, prima;
tko prašta, biti će mu oprošteno,
i tko umire sebi, rađa se za vječni život!
Amen.

 


Nedjeljne obavijesti

Vjeronauk i pjevanje za prvopričesnike je u subotu u 0d 10.30 do 12.00 sati.

Svete mise utorkom i petkom slavimo u 19.00 sati u kapelici naše misije (Heilig-Geist-Str.46)

Nedjeljna misa u crkvi sv. Ante u Haushamu je nedjeljom u 9.00 sati. Telefonska prijava nije potrebna.

Za nedjeljnu svetu misu u Rosenheimu u 12.30 sati je potrebna prethodna telefonska prijava. Prijaviti se možete samo u našemu uredu (Tel: +49 8031 34181) od ponedjeljka do četvrtka od 10-12.00 sati i od  14-16.00 sati i petkom od 9-12.00 sati.

  • Maska je obavezna na ulazi u crkvu, za vrijeme pričesti (za same pričesti odmaknuti masku s usana) i na izlazu iz crkve.
  • Na ulazu  dezinficirati ruke.
  • I dalje si ne pružamo ruke kao znak mira.
  • Oni koji su lošega zdravlja, imaju problema s dišnim organima, povišenu tjelesnu temperaturu ili bilo koji dri znak oboljenja od korone neka radije ostaju kod kuće.
  • Oni koji žele obaviti sakramenat pomirenja neka se jave župniku (01573 / 893 68 26) i dogovore termin.
  • Ako želite naručiti svetu misu učinite to preko Whatsapp ili maila. Vaš dar za svetu misu mođete ubaciti u košaricu za milodare koja se nalazi na izlazu iz crkve.

Župnikova poruka

 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju  (Mt 13, 1-23)

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: „Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!“ I pristupe učenici pa ga zapitaju: „Zašto im zboriš u prispodobama?“ On im odgovori: „Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.

Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.“

Dragi i poštovani vjernici!

Isus je govorio razumljivim jezikom. Često je govorio u  prispodobama da ga slušatelji mogu lakše razumjeti. U evanđeljima Isus 36 puta govori u prispodobama i upotrebljava različite slike onoga vremena i kraja te životna iskustva slušatelja da bi im bio što jasniji i da bi njegova riječ za njih bila privlačna. Isusovi slušatelji su najvećim djelom bili poljeprivrednici, ribari i zanatlije. Crkveni oci prvih stoljeća kršćanstva su često upozoravali vjernike da ako hoće Isusovu poruku shvatiti i u životu produbiti, da se moraju  vraćati prispodobama. Pozadina ove prispodobe je Isusovim slušateljima poznata. Oni su bili poljeprivrednici koji su poznavali prirodu siromašnoga tla kojega su obrađivali. Tlo je bilo kamenito, obraslo trnjem i išarano utabanim putevima. A i jata ptica su prelijećući preko siromašnih oranica uzimala svoj dio. U takvome okruženju je Isus odrastao. Vjerojatno je i on od svoga poočima Josipa pored drvodjelstva učio i kako se ore, sije, kosi, plijevi korov i vežu snopovi. Za predpostaviti je da je čistio staju, muzao koze, da je znao razlikovati pšenicu od ječima, da je promatrajući let ptica i smjer vjetra mogao prognozirati kakvo će biti vrijeme. Naučio je kada je vrijeme za sijanje a kada za žetvu. On sam je kao i njegovi slušatelji odrastao u seoskome  okruženju koje je bogatsvom slika oblikovalo njegove govore. Isus pokušava iz te perspektive biti razumljiv slušateljima koji ga slušaju iako će evanđelisti kasnije te riječi propovijedati stanovnicima gradova kojima te slike neće biti tako bliske. I mi današnji Isusovi slušatelji, pogotovo oni koji su rođeni i odrasli u gradovima,  počesto ne možemo razumjeti taj slikoviti način govora. Naravno, najvažnija je poruka prispodobe, ono što Isus želi reći.  Sjeme o kojemu Isus govori visoke je kvalitete a sijač, Bog, sije obilato, skoro rasipno za razliku od zemaljskoga sijača. Zemaljski sijač sije samo tamo gdje očekuje da će to sjeme uroditi obilnim urodom. Sijač o kojemu Isus govori je on sam ili njegov nebeski otac. On rasipno sije. Ne samo na plodne oranice nego i na tvrde putove, kamenito tlo i tlo obraslo trnjem.  Dali će sjeme i u kolikoj mjeri donijeti plod ne zavisi samo o kvaliteti sjemena  niti o širokorgrudnom razbacivanju sjemenjem nego i o kvaliteti tla na koje će pasti. Isus propovjeda o nadolazećem Kraljevstvi nebeskom i doživljava kao ljudi na različite načine slušaju i primaju tu riječ. Među slušateljima su oni koji nalikuju čvrsto utabanim putovima. Oni čuju Isusovu riječ ali joj ne pridaju važnosti. Na jedno uho ušla a na drugo izišla. Posijano zrno ostaje na tvrdom tlu, dolijeću ptice i pokupe ih. Drugi su poput kamenitog tla. Oni čuju Isusovu riječ, oduševe se njom ali im oduševljenje brzo splasne, pogotovo kadu dođu razna iskušenja ili progonstva. Drugi opet su poput trnovitoga grmlja. Oni slušaju božju riječ ali ih svakodnevne brige, trka i jurnjava za materijalnim dobrima i prolaznim zadovoljstvima toliko zaokuplja da se ta Božja riječ u njihovim životima uguši. Zasijani na dobru zemlju - to su oni koji Riječ slušaju i razumiju, pa onda, dakako, urode i daju: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.

Jasno je da Isus ne kani držati predavanje o poljoprivredi nego o kraljevstvu Božjemu. Ova slika o sijaču i sjemenu želi nam pojasniti  kako je to s vjerom i kakvu moć ima vjera u životu vjernika.  Isus susreće ljude koji su otvoreni za vjeru, za kraljevstvo Božje. Ljude koji su spremni s njim ići i s radošću surađivati na ostvarenju njegovog kraljevstva. Takvi su otvoreni i trude se prepoznavati i razumjeti tajne kraljevstva, Božje djelovanje u svijetu. Oni donose plod: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.  S druge strane imamo ljude koji su skeptični, oprezni i ne žele se upustiti s Isusom. Kao i oni koji su prezaposleni, prezaigrani, previše prepušteni zabavi i nemaju u svome životu mjesta za Isusa. Oni ne donose nikakave plodove.

U srednjem dijelu teksta Isus veli: „Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima“. Na prvi pogled jedna komična i nepravedna rečenica pogotovo ako je promatramo u kontekstu posjedovanja.  U kontekstu kraljevstva Božjega je ona i te kako ispravna. Onaj tko može vjerovati, tko je otvoren za vjeru, tko je spreman upustiti se u intimni odnos s Isusom tomu će se dati još više radosti u vjeri, bit će bogatiji i ispunjeniji. Onaj tko malo vjeruje, malo traži, malo se otvara - on je u opasnosti izgubiti i ono malo vjere što ima. Rasipni sijač nikoga ne isključuje. Svima daje šansu da donese obilati rod. Isus na jedan veličanstveni način vodi ljude k vjeri. Vjera je poput pšeničnoga zrna.  Mala, kadkada neprimjetna ali potentna i puna snage koja se hoće razvijati, rasti i širiti. Sijač je sami Bog koji širokogrudno sije vjeru u srce svakome čovjeku. Ne bira tlo na  koje će  to zrno vjere pasti. Sunce je potrebno za klijanje i rast pšeničnoga zrna. Ljubav koja se prima i daruje je sunce - uvjet za rast vjere. Bez ljubavi teško da će biti vjere. I kiša je nužna za klijanje i rast zrna.  Za rast vjere je nužna kiša zajedništva. Vjera samo u privatnosti, bez zajedništva, ne može rasti i obilovati  radošću. Kvalitetno tlo je još jedan od uvjeta za kvalitetan rast u dobar urod. Čovjek bi trebao biti to kvalitetno tlo, ta plodna oranica za zrno vjere koje je u njemu posijano. I donositi plod:  jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.