LISTOPADSKA POBOŽNOST

Mjesec listopad posvećen je kao i mjesec svibanj Majci Božjoj – Kraljici sv. Krunice! Listopadska pobožnost nastala je povodom bitke kod Lepanta kada je, 1571. godine kada je Zapadu zaprijetila opasnost od turske najezde. Papa Pio V. uputio je poziv kršćanima da mole Krunicu. Kako svjedoče povijesni dokumenti, narod je velikodušno odgovorio na Papin poziv da se po njezinome zagovoru otkloni opasnost turske invazije. Papa je molitvi Krunice pripisao posredovanje Blažene Djevice u otklanjanju turske najezde.
I danas je važno i potrebno moliti krunicu. Svakodnevno. Krunica nas odgaja i uvodi nas u mistično otajstvo našega spasenja. Moleći krunicu razmišljamo o otajstvima naše vjere i ujedno molimo za naše spasenje i za spasenje čitavoga svijeta.
Pogotovo danas kada je mir ugrožen nužno je moliti za mir i to za mir u srcima pojedinaca, mir u obiteljima, mir među religijama, mir među narodima i mir prema svemu stvorenom.
Druga jednako važna nakana je svakako molitva za duhovna zvanja. Sve je manje svećenika, redovnica i redovnika. Svi smo pozvani moliti za nova duhovna zvanja ali i za sve svećenike, pastoralne suradnice i suradnike, redovnice i redovnike koji djeluju u župama, samostanima, školama, bolnicama, staračkim domovima, sirotištima, misijama i na drugim mjestima gdje je čovjek žedan Boga i ljudske blizine.
Isto tako je važno moliti za širenje Kraljevstva Božjega. Da Gospodin po Marijinu zagovoru otvori i raspoloži ljudska srca za njegovu radosnu vijest. Moliti za bolesne osamljene, napuštene, životnim nedaćama ogorčene, u srcu ranjene…
U našoj zajednici molimo krunicu utorkom i petkom prije svetih misa. Uvjeren sam da se u mnogim našim obiteljima obavlja ova lijepa pobožnost i to ne samo u svibnji i listopadu nego svakodnevno.
Neka nam bude blagoslovljeno i milosno vrijeme provedeno s Marijom!

KAKO MOLITI KRUNICU?
Držeći križić krunice u ruci, prekrižimo se i molimo Apostolsko vjerovanje. Nakon vjerovanja moli se Oče naš, tri Zdravo Marijo i Slava Ocu, a zatim Oče naš, deset puta Zdravo Marijo i Slava Ocu. Iza riječi Isus kod svake Zdravo Marijo dodaju se odgovarajući zazivi vjere, ufanja i ljubavi te pojedinih otajstava:
Na tri prva zrna

  1. Koji neka nam umnoži vjeru.
  2. Koji neka nam učvrsti ufanje.
  3. Koji neka nam usavrši ljubav.

Radosna otajstva krunice: Mole se ponedjeljkom i subotom.

  1. Koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela.
  2. Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.
  3. Koga si, Djevice, rodila.
  4. Koga si, Djevice, u hramu prikazala.
  5. Koga si, Djevice, u hramu našla.

Žalosna otajstva krunice: Mole se utorkom i petkom.

  1. Koji se za nas krvavim znojem znojio.
  2. Koji je za nas bičevan bio.
  3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
  4. Koji je za nas teški križ nosio.
  5. Koji je za nas raspet bio.

Slavna otajstva krunice: Mole se srijedom i nedjeljom.

  1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.
  2. Koji je na nebo uzašao.
  3. Koji je Duha Svetoga poslao.
  4. Koji je tebe, Djevice, na nebo uzeo.
  5. Koji je tebe, Djevice, na nebu okrunio.

Otajstva svjetla krunice: Mole se četvrtkom.

  1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.
  2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
  3. Koji nam je kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje nas pozvao.
  4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
  5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

Na početku i na kraju sv.krunice može se dodati ovaj zaziv:
“O, Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede, koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu.”

Poslije svake desetke može se dodati:
“O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.”

Na kraju krunice molimo:
Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo! K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo, tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

Naslovna slika je preuzeta s portala: www.laudato.hr


DVETNICA MALOJ GOSPI

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna slavimo rođenje Blažene Djevice Marije zbog čega nosi naziv Mala Gospa za razliku od Velike Gospe, blagdana Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza. Ovaj blagdan u početku se slavio na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća slavlje se proširilo i na Zapadu. Mariju je porodila njezina majka, sveta Ana oko 20. godine prije Krista. Očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga Bezgrešnog začeća.
Karakteristično je da se za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov “rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja, 24. lipnja i Marijino rođenje – Mala Gospa, 8. rujna. Mala Gospa manji je i ne zapovjedan blagdan, no narod ga voli proslaviti odlaskom u marijanska svetišta ili obližnju župu kako bi izrazili štovanje Gospi.
Devetnica se moli na sljedeći način:

  1. Na početku se mole tri molitve krune.
  2. Na kraju se mogu dodati Gospine Biblijske litanije.
  3. KRUNA SVETOSTI
    Oče naš…
  4. Blažena Ti, Marijo, koja si u svome krilu nosila Gospodina i Stvoritelja svijeta! Ostajući Djevica svijetu si dala Stvoritelja. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  5. Blažena Ti, Djevice Sveta i Bezgrešna, ne znam kako dostojno slaviti tvoju veličinu, jer u krilu si nosila Onoga koga nebesa ne mogu obuhvatiti. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  6. Blažena Ti, o Marijo, sva si lijepa, nijedna mrlja grijeha ne zatamni Tvoj sjaj. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  7. Blažena Ti, o Marijo, tvoje kreposti su brojnije od zvijezda nebeskih. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
    Slava Ocu…

KRUNA MOĆI

Oče naš…

  1. Blažena si Ti, Marijo, Kraljice svijeta. Prati nas na putu prema vječnoj radosti. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  2. Blažena si Ti, Blagajnice Gospodnjih milosti. Učini nas dionicima tvojih darova. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  3. Blažena si Ti, Marijo, naša Posrednice. Pomozi nam da dublje susretnemo Boga. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  4. Blažena Ti, Marijo, Pobjednice nad đavlima i krivovjerjima. Ti budi naša Predvodnica. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
    Slava Ocu…

KRUNA DOBROTE

Oče naš…

  1. Blažena Ti, Marijo, utočište grešnika. Zagovaraj nas kod Gospodina. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  2. Blažena Ti, Majko sirotih. Nauči nas živjeti kao djeca Božja. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  3. Blažena Ti, Marijo, Izvore radosti. Vodi nas vječnoj sreći. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
  4. Blažena Ti, Pomoćnice naša u životu i u smrti. Uzmi nas sa sobom u Kraljevstvo Božje. Raduj se, Djevice Marijo, raduj se u vijeke. Zdravo Marijo…
    Slava Ocu…

POMOLIMO SE:
Pozdravljam Te, Marijo, Kćeri Boga Oca, Majko Isusa Krista, Zaručnice Duha Svetoga, uzvišeni Hrame Presvetoga Trojstva.
Prepoznajemo te kao našu Sestru, milinu čovječanstva, Majku punu ljubavi, nositeljicu Krista, našeg života, znak nade i utjehe, savršenu sliku Crkve.
Učini nas samo jednim srcem i jednom dušom s Tobom, da naviještamo koliko je velik Gospodin i prepoznajemo s radošću Njegovu prisutnost u svijetu. Tebi, odabranoj od Boga, za jedinstveno poslanje u povijesti spasenja, posvećujemo same sebe, naše djelovanje i naš život.
Utisni svoj pečat u naše duše, da ostanemo uvijek vjerni Bogu. Izlij na nas Svoju ljubav Majke, prati nas na putu života. Utaži našu glad kruhom Riječi i Euharistije, daj da doživimo Tvoju majčinsku skrb prema nama.
Ne dopusti da beskorisne i prolazne brige priječe naše traženje Boga. Po djelu Duha Svetoga i Tvojoj vjernoj suradnji neka živi i raste u nama Krist, Tvoj Sin, da ostvarimo spasonosni Očev plan. Amen.

LITANIJE:
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, Majko Božja,
moli za nas! (Ponavlja se..)
Nova Evo,
Majko živih,
Rode Abrahamov,
Baštinice obećanja,
Izdanče Jišajev,
Kćeri Sionska,
Zemljo djevičanska,
Ljestve Jakovljeve,
Grme gorući,
Svetohranište Svevišnjega,
Škrinjo zavjetna,
Prijestolje mudrosti,
Grade Božji,
Vrata istočna,
Izvore vode žive,
Zoro spasenja,
Veselje Izraela,
Slavo Jeruzalema,
Diko puka našega,
Djevice Nazaretska,
Djevice milosti puna,
Djevice Duhom Svetim osjenjena,
Djevice koja rađa,
Službenice Gospodnja,
Službenice Riječi,
Službenice ponizna i siromašna,
Zaručnice Josipova,
Blagoslovljena među ženama,
Majko Isusova,
Majko Emanuelova,
Majko Sina Davidova,
Majko Gospodinova,
Majko učenika Isusovih,
Majko brižna za pohoda Elizabeti,
Majko koja se raduješ u Betlehemu,
Majko koja prikazuješ u Hramu,
Majko izbjegla u Egipat,
Majko koja strepiš u Jeruzalemu,
Majko koja proviđaš u Kani,
Majko koja si jaka na Kalvariji,
Majko koja moliš u Dvorani posljednje večere,
Ženo novog Saveza,
Ženo Suncem odjevena,
Ženo zvijezdama okrunjena,
Kraljice zdesne Kraljeve,

Blažena jer si povjerovala, mi te hvalimo!
Blažena jer si Riječ čuvala, mi te blagoslivljamo!
Blažena jer si volju Očevu vršila, mi te slavimo!

Pomolimo se: Oče, ti iz naraštaja u naraštaj objavljuješ svoju ljubav prema čovjeku: zahvaljujemo ti što si nam, u punini vremena, po blaženoj Djevici Mariji, darovao svoga Sina i našega Spasitelja; udijeli nam, molimo te, Duha istine da u povijesnim zbivanjima otkrijemo znakove nade i mira, da postignemo u životnim događajima klice slobode i milosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Preuzeto s hkm.hr


TIJELOVO

Blagdan koji nazivamo Tijelovo svetkovina je Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva. Slavlje Tijelova je veliki javni bogoštovni čin kojim se časti euharistija, sakrament u kojem je Gospodin prisutan i izvan slavlja, da bi bio uvijek s nama, svakoga sata i svakoga dana, tumačio je Benedikt XVI.

Njegov prethodnik Ivan Pavao II. istaknuo je pak da je to “blagdan radosti zbog čudesnog dara Kruha s kojim je Krist povezao svoje obećanje života vječnoga: Kruh koji je zaista njegovo Tijelo, to jest njegova čovječnost, po kojemu Bog posvećuje srca, osobe, zajednice, narode i cijeli svemir. Euharistija postaje tako načelo novoga čovječanstva i obnovljenog svijeta, koji će se potpuno očitovati na kraju povijesti. Već sada ipak raste kao sjeme i kvasac kraljevstva Božjega. Prepoznatljiva oznaka novoga čovječanstva koje je Krist otkupio jest punina bratske ljubavi. Doista, Euharistija je u pravom smislu riječi sakrament ljubavi, shvaćene kao sebedarje. Bez duhovne hrane koja proizlazi iz Tijela i Krvi Kristove, ljudska ljubav ostaje uvijek ukaljana sebičnošću. Zajedništvo s Kruhom nebeskim, stoga, obraća srca i ulijeva u njih sposobnost ljubiti kao što je nas ljubio Isus”.

Jednoj malo poznatoj srednjovjekovnoj ženi Crkva, kako je podsjetio Benedikt XVI, duguje veliku zahvalnost zbog toga što je svojim velikim žarom doprinijela ustanovljenju jedne od najvažnijih liturgijskih svetkovina – Tijelova. Julijana iz Cornillona, koja je poznata također kao sveta Julijana iz Liegea, koja je živjela krajem 12. stoljeća i u prvoj polovici 13. stoljeća, trudila se uvjeriti ondašnjeg papu, kako je potrebno uvesti svetkovinu tijekom koje bi vjernici mogli slaviti Euharistiju i ojačati svoju vjeru. Blagdan Tijelovo uvodi se u Njemačkoj još 1253. godine, a papa Urban IV. uvodi 1264. taj blagdan za cijelu Crkvu. U mnogim zemljama vjernici već u 14. stoljeću oduševljeno prihvaćaju Tijelovsku procesiju u kojoj se Presveto nosi u pokaznici. Prva Tijelovska procesija bila je u Kölnu u razmaku od 1274. i 1279. godine.

Inače, štovanje Presvetog oltarskog sakramenta razvilo se još u 12. stoljeću. Već sv. Ciprijan među prvima govori o euharistijskom čudu u kojemu se i na vidljiv način događa promjena hostije u Kristovo tijelo i vina u Kristovu krv (u doslovnom smislu). Kroz povijest je bilo nekoliko takvih čuda. Najpoznatije je čudo u Bolseni koje je utjecalo na porast pobožnosti vjernika prema euharistiji. Ta pobožnost i to čudo bili su razlozi i povod da je Crkva 1264. godine ustanovila svetkovinu Tijelova. Od poznatih sličnih čuda spominju se ona u Sijeni (1330. i 1730.), kao i ona u Lancianu. Kod nas je poznato svetište u Ludbregu u kojemu se čuva relikvijar s predragocjenom krvi Kristovom.

Preuzeto s vjeronaucniportal.hr


SAKRAMENAT POTVRDE (KRIZME)

Riječ Potvrda dolazi od latinske riječi confirmatio ili od temeljnog glagola firmare što znači učvrstiti, ojačati. Zato taj sakrament sv. Potvde još nazivamo Firma. Zovemo ga također i Krizma što dolazi od krizme tj. svetog ulja što ga biskup posvećuje na Veliki četvrtak, a njime se pomazuju krizmanici. Oni koji primaju ovaj sakrament nazivamo potvrđenici, krizmanici ili firmanici. Trajni učinci ovog sakramenta jesu rast u Duhu i svjedočenje i branjenje vjere.

Potvrda, kao što i samo ime govori, je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi. Krizmu obično dodjeljuje biskup, dok svećenik krizmu može podijeliti osobama kojima je zdravlje ugroženo, a nisu se krizmale, bez pitanja biskupa.

Važno je imati na umu da vrijeme nakon Krizme nije vrijeme napuštanja Crkve, nego vrijeme istinskog svjedočenja i življenja vjere i opredijeljenosti za Isusa.

Uvjeti krizmanja:

da bi osoba mogla primiti krizmu, treba biti krštena,
u prijateljstvu s Bogom i ljudima (ne smije imati grijeha, mora se ispovjediti)
prethodno prikladno poučen o vjeri i kadar svojevoljno i svjesno obnoviti svoja obećanja koje je sklopio s Bogom prilikom krštenja. Budući potvrđenici koji su bili kršteni nesvjesno, tj. kao mala djeca moraju obnoviti svoja krsna obećanja koja su kao djeca primila pristankom svojih roditelja, kumova i kršćanske zajednice. Tada se svjesno odriču sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Osoba mora biti u dobi rasuđivanja, tj. mora biti svjesna svojih postupaka da bi mogla biti potvrđena. Iznimka je smrtna pogibelj kada se i smiju krizmati i djeca koja nisu dostigla dob rasuđivanja.

Obred krizmanja

Osoba prima Duha Svetoga u trenutku kada mu biskup kaže: „Primi pečat dara Duha Svetoga“, nakon toga mu biskup na čelu posvećenim uljem utiskuje duhovni pečat, a sada već potvrđenik odgovara s „Amen“.

Važan je i sam značaj katekumenskog ulja koji se još naziva i krizma. Od tuda dolazi i taj drugi popularan naziv za ovaj sakrament. Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje uljem obiluje brojnim značajkama. Ulje je znak obilja i radosti – osoba prima Duha Svetoga i potvrđuje vjeru te je to radostan trenutak. Isto tako pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom. Sva ta značenja možemo otkriti u sakramentalnom životu. Tim pomazanjem uljem potvrđenik postaje zauvijek obilježen Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će živjeti po Božjem zakonu.

Potvrđenika biskupu predstavlja kum/ -a. Poželjno je da to bude isti kum koji je prisustvovao i krštenju. Kum postaje pomoćnik, vodilja i uzor u kršćanskom životu potvrđenka. Osim što će ta osoba krizmaniku biti osobni prijatelj na kojeg će se uvijek moći osloniti, mora se isticati uzornim kršćanskim životom i pomagati krizmaniku da uđe u svijet i društvo naučen što znači biti vjernik u konkretnim životnim prilikama i mora zadovoljavati određene uvjete.

Uvjeti koje kum/ -a mora ispunjavati:

– mora biti dovoljno zreo i svjestan primitka te vrlo važne zadaće,

– mora biti kršten, potvrđen i pričešćen te pripadati Katoličkoj Crkvi,

– crkveni zakoni ne smiju zabranjivati vršenje službe kumovanja.

Kum/ -a ne smije biti:

– onaj koji je rastavljen i ponovno civilno oženjen,

– koji živi u izvanbračnoj zajednici odnosno koji živi nevjenčano, sve dok ne sklopi sakrament ženidbe.

- Oni koji nisu u zajedništvu s Crkvom.

Na krizmi katolici primaju na sebe Duha Svetoga kojeg je Isus obećao. Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisnim uljem (krizmom). To mazanje tumači i sam naziv kršćanin što znači pomazanik, izvedeno iz samoga imena Krista kojega je Bog pomazao Duhom Svetim. Tako i danas ljudi prilikom sakramenta Svete potvrde primaju na sebe Duha Svetoga koji će im dati dodatnu snagu, ispuniti ih svjetlom za bolji kršćanski život, da bi što bolje mogli razumjeti ono što im je Bog objavio.

Katoličko je vjerovanje da obred u kršćanima usavršuje i dopunjuje unutarnju sličnost s Isusom Kristom što im je darovana na krštenju, te ih ispunjuje ljubavlju da bi u događajima i ljudima koje susreću mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da se neprestano što dosljednije uključuju u izgradnju novoga, Božjega svijeta. Priopćuje im osobitu snagu Duha Svetoga da kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, šire i brane vjeru, da hrabro ispovijedaju ime Kristovo i nikada se ne stide njegova križa.

U prvim stoljećima početka kršćanstva, ovaj se obred obavljao odmah nakon krštenja tvoreći s njime dvostruki sakrament. Na Zapadu se zato uvela praksa privremenog odvajanja ovih dvaju sakramenata, dok se na Istoku sačuvalo jedinstvo ovih dvaju sakramenata. U Rimu se ustalio običaj da poslije krštenja bude dvojako mazanje krizmom. Prvo mazanje bi vršio svećenik odmah nakon izlaska novoga krštenika iz krsne kupelji, a drugim mazanjem bi kasnije biskup kada stigne dovršio potvrđenje. Kada bi se krstila odrasla osoba onda bi se vršilo samo jedno pomazanje i to odmah nakon krštenja. Danas se obred u Katoličkoj crkvi obavlja kada dijete postane malo starije i zrelije da osobnije i svjesno prihvati kršćanski život, s navršenih četrnaest ili petnaest godina starosti. Krizma je obred inicijacije, ulaska djeteta u svijet odraslih, dijete postaje odraslim članom Crkve.

Otajstveni darovi Duha Svetoga koje u nama izvodi po sakramentu potvrde:

Duh Sveti usavršuje i dopunjuje u nama unutarnju sličnost Kristu (“suobličenje” Kristu) što nam je darovana na krštenju;
potvrdom se krštenik potpunije i na osobniji način uključuje u Crkvu (potpunije se “ucjepljuje” u otajstveno Kristovo Tijelo i na potpuniji način postaje članom Božjega naroda). Time potvrđenik postaje sposobniji i obvezatniji sudjelovati u poslanju Crkve i preuzimati u njoj službe i odgovornosti. Zato kažemo da sakramentom potvrde postajemo odrasli, zreli, punoljetni članovi Crkve;
Duh Sveti nas ispunja svojim svjetlom da bismo što bolje mogli razumjeti ono što nam je Bog objavio, osobito po svom Sinu Isusu Kristu (Duh Sveti nas “uvodi u svu istinu”);
Duh Sveti nas ispunja svjetlom i ljubavlju da bismo u događajima i ljudima koje susrećemo mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da se neprestano što dosljednije uključujemo u izgradnju novoga, Božjega svijeta;
Duh Sveti nas ispunja snagom i slobodom da bismo hrabro, kao punoljetni i odrasli kršćani, mogli živjeti po vjeri i za nju svjedočiti.
Sakramenti krštenja i potvrde zajedno sa sakramentom Euharistije čine jednu cjelinu sakramente kršćanske inicijacije. Time je ovaj sakrament nužan za primanje Kristove milosti. Ti su sakramenti dijelovi istog puta kojim svatko treba proći tko se želi potpuno pridružiti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Također ove sakramente nazivamo i sakramentima uvođenja u vjeru i život kršćanske zajednice jer se za njihovo slavljenje i primanje traži poznavanje kršćanske vjere i života po vjeri. Primanjem sakramenta potvrde primamo puninu Duha Svetoga.

U Svetom Pismu Duh Sveti javlja se u obliku plamena na Duhove, u obliku goluba na Isusovu krštenju, u obliku oblaka kod Isusovog preobraženja. On neumorno nastoji preobraziti nas dijeleći nam darove: mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti, pobožnosti i straha Božjega.

Mudrost – Božjim svjetlom gledati i prosuđivati svijet i život.

Razum – razumjeti različite Božje znakove i poruke.

Znanje – imati temeljno znanje o vjerskim istinama i znati ih primijeniti u životu.

Savjet – moći savjetovati i usmjeriti druge ljude na put vjere i dobra.

Jakost – biti čvrst u vjeri u svakom trenutku (i lakom i teškom).

Pobožnost – živjeti svoj život u povezanosti s Bogom.

Strah Božji – imati strahopoštovanje prema Bogu (nastojati da ga ne uvrijedim).

Potvrda je sakramenat Duha Svetoga. Isus Krist je začet i rođen po Duhu Svetom od Marije Djevice. Kod krštenja na Jordanu vidljivo mu je darovan Duh Sveti koji ga je pomazao za Mesiju. Sam je za se posvjedočio: “Na meni je Duh Gospodnji… On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima: na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Lk 4.18). Evanđelje bilježi da je u svemu svom javnom životu govorio i radio ispunjen Duhom Svetim.

Isus je i svojim učenicima obećao Duha Svetoga kao Duha istine koji će ih uvesti u svu istinu, Duha snage kojim će svjedočiti za njega. kao Duha Tješitelja i Branitelja. Obećani dar Duha primili su učenici na prve Duhove i odmah su polaganjem ruku taj dar prenosili na sve krštene. Time se događaj Duhova u Crkvi kroz sve vjekove obnavlja: Duh Sveti utvrđuje srca Isusovih učenika u vjeri, u nadi, u Ljubavi i svjedočenju.

Preuzeto s zupa-tijela-kristova.hr/potvrda/


Svetkovina Božjega milosrđa

DRUGA USKRSNA ILI BIJELA NEDJELJA JE SVETKOVINA BOŽJEGA MILOSRĐA – DAN KADA JE ISUS SV. FAUSTINI OBEĆAO MORE MILOSTI ZA DUŠE.

Svetkovina Božjega milosrđa - sam je Isus rekao sv. Faustini: „Ja želim da blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima.“ S. Rachela Waszkiewicz/Veritas

U jubilarnoj 2000. godini papa Ivan Pavao II. kanonizirao je sv. Faustinu Kowalsku, poljsku redovnicu Družbe Sestara Majke Božjeg Milosrđa, i istodobno je proglasio u Katoličkoj Crkvi blagdan Božjega Milosrđa, koji je sam Isus zahtijevao u objavama spomenute svetice. Na taj dan svaka osoba može primiti potpuni oprost pod redovitim uvjetima (sakrament ispovijedi, sv. pričest, molitva na nakanu za Svetoga oca).

Zašto u Crkvi blagdan Božjega Milosrđa?

Bl. Mihael Sopoćko, ispovjednik sv. Faustine i ostvaritelj svih Isusovih molbi izrečenih redovnici, obrazlaže nužnost slavljenja Božjega Milosrđa u liturgiji na prvu nedjelju iza Uskrsa. Smatra da se danas u svijetu niječe postojanje Boga i zato pada moral, osjećaj pravednosti i odgovornost za počinjena djela. U stvarnosti gomilanja grijeha čovjeku je nužno približiti Boga u njegovu najvećem primatu, a to je njegovo neizrecivo milosrđe, jer ta istina raspršuje ljudsko nepovjerenje prema svom Stvoritelju. Sam je Isus rekao sv. Faustini: “Ja želim da blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima.” “Usprkos mojoj gorkoj muci, propadaju duše. Dajem im posljednje sidro spasa. To je svetkovina moga milosrđa.”

Zašto blagdan na Bijelu nedjelju?

Blaženik smatra da je slavljenje blagdana Božjega Milosrđa u liturgiji odgovor na duhovne potrebe vjernika Katoličke Crkve, koja je uvijek crpila istinu iz Božje Objave, koju je stavljala pred oči vjernika kao uzor za nasljedovanje i u službi opravdanja i posvećenja. Isus je inzistirao da se ovaj blagdan slavi na prvu nedjelju iza Uskrsa. Bl. M. Sopoćko vidi u tome tijesnu povezanost vazmenih otajstava s ovim blagdanom.

Kaže da na završetku vazmene osmine trebamo gledati na ova otajstva kroz prizmu milosrđa. Taj je dan za nas prilika da na osobit način zahvalimo za mogućnost spasenja po Kristovoj muci i uskrsnuću. Do dan-danas prvu nedjelju iza Uskrsa zovemo Bijelom nedjeljom. Razlog je taj što su u prvim stoljećima Crkve novokrštenici nosili bijelu odjeću od dana svog krštenja (Velika subota) do prve nedjelje iza Uskrsa, a s njom je završavala uskrsna osmina. Zato je liturgija Bijele nedjelje ukazivala na sakrament krštenja, a liturgija Riječi na sakrament ispovijedi. Po njima Krist uprisutnjuje pashu prema svakom čovjeku, i zato su sakramenti razlog slavljenja Božjeg Milosrđa koje je objavljeno o otkupljenju čovjeka. Čin Kristova otkupljenja nikako se ne može odvojiti od djela milosrđa. Duhovnik sv. Faustine tvrdi da je Crkva na Veliki petak zauzeta razmatranjem Kristove muke i smrti, a na sam Uskrs raduje se Gospodinovoj pobjedi nad svakim zlom te nema ovih dana dovoljno prostora za izražavanje veličine Božjeg Milosrđa kao glavnog motiva Otkupljenja. Nema ovdje također mjesta da možemo dostatno zahvaliti Milosrdnom Isusu za ustanovljenje svetih sakramenata po kojima se događa naše otkupljenje.

Koji su plodovi slavljenja blagdana?

Isus je rekao tajnici svoga milosrđa: “Tog dana otvorena je nutrina mojeg milosrđa, izlijevam cijelo more milosti na duše koje se približe k izvoru moga milosrđa. (…) Neka se nijedna duša ne boji približiti k meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet. Moje milosrđe je tako veliko da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski niti anđeoski.”

Bl. M. Sopoćko kaže da će slavljenje blagdana Božanskog Milosrđa donositi sljedeće plodove kod osoba koje ga budu slavile: vlastito posvećenje (spoznaja Boga Milosrđa vodi do kršćanske savršenosti), obraćenje grešnika (napose onih koje sumnjaju o svom spasenju), pobuđuje pouzdanje u Božje Milosrđe i njegovo nasljedovanje, potiče na zahvaljivanje za obilje primljenih Božjih milosti.

Kako svečano proslaviti blagdan?

Milosrdni Isus je molio da se pripremamo za taj blagdan devetnicom – moleći krunicu Božanskog Milosrđa, koja počinje na Velik petak. Sam je Isus izdiktirao nakane: za grešnike, svećenike i Bogu posvećene osobe, pobožne i vjerne duše, pogane i one koje ga još ne znaju, heretike i odijeljenu braću, djecu i ponizne duše, štovatelje Božjeg Milosrđa, duše u čistilištu i ohladnjele duše. Bl. M. Sopoćko vidi složenost tih nakana s molitvama liturgije Velikog petka. Isus želi da uronimo cijelo čovječanstvo u “more njegova milosrđa”.

Bilo bi poželjno, po Isusovim riječima upućenim sv. Faustini, da se na taj dan izloži za javno štovanje slika Milosrdnog Isusa, a svećenici propovijedaju o njegovu velikom i nedokučivom milosrđu. Osobno sam uvjerena da niti sam sv. Antun Padovanski ne bi odolio Isusovim molbama kad se radi o naviještanju neizmjerne Božje ljubavi čovječanstvu koje gubi nadu i smisao svoga života.

Krunica Božjega milosrđa

Ovu je krunicu Isus dao s. Faustini u Vilniusu, 13. i 14. rujna 1935. godine, kao molitvu zadovoljštine za grijehe i za ublažavanje Božjeg gnjeva (usp. Dn 474 – 476).

Po molitvi ove krunice prikazuju se Bogu Ocu Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista kao zadovoljština za grijehe svoje, bližnjih i cijeloga svijeta, sjedinjujući se sa žrtvom Isusovom, pozivajući se na ljubav kojom Otac Nebeski daruje svoga Sina, a po njemu i sve ljude.

Preuzeto s portala: www.bitno.net