SKM_C25822092913541
Draga djeco, dragi roditelji, dragi i poštovani vjernici,
počela je nova školska godina. Sa školskom godinom paralelno započinje i nova vjeronaučna godina. Sljedeći tjedan počinjemo sa vjeronaučnim susretima prvopričesnika i krizmanika. Priprema krizmanika trajat će ovog puta dvije godine i svi koji planiraju 2024. godine na krizmu imat će već sada jednom mjesečno vjeronaučnu katehezu sa fra Franom. Prijavnice za Prvu pričest i Krizmu možete uzeti na nedjeljnoj misi, skinuti s interneta ili osobno doći u našu misiju. Uvijek ste dobrodošli!
Osim vjeronauka imamo i druge brojne aktivnosti u našoj župi. Ovim putem pozivam svu djecu od 6 do 14 godina na dječji zbor . Započinjemo i sa školom gitare koju će voditi naš Mirko Kapetanović.
Već sada najavljujemo sljedeću palačinkijadu sa katehezom i biblijski dječji dan povodom Nikolinja.
Radujemo se ponovnom susretu i zajedničkom druženju.
Božji blagoslov!
Nedjeljne obavijesti
19.12.2021.- 09.01. 2022.
Nedjelja 19. 12. 2021.
4. nedjelja došašća, liturgijska godina C
Utorak 21. 12. 2021.
Od 17.30 do 18.45 sati prigoda za ispovijed u prostorijama naše zajednice,
u 19.00 sveta misa.
Poslije mise prigoda za osobnu i zajedničku molitvu u kapelici naše zajednice.
Srijeda 22. 12. 2021.
u 6.00 sati misa zornica u crkvi Krista Kralja,
poslije mise prigoda za ispovijed
Četvrtak 23. 12. 2021.
0d 17.30 do 20.00 sati prigoda za božićnu ispovijed u prostorijama naše zajednice
u 20.00 sati sveta misa
Petak 24. 12. 2021.
Badnji dan
U 19.00 sati predvečernja misa Rođenja Gospodnjega u Wasserburgu (obavezna prijava putem interneta)
U 24.00 sata misa polnoćka u crkvi Krista Kralja (obavezna prijava putem interneta)
Subota 25. 12. 2021.
Božić- Rođenje Gospodnje
U 9.00 sati sveta misa u Haushamu
U 12.30 sati sveta misa u crkvi Krista Kralja u Rosenheimu
Nedjelja 26. 12. 2021.
Sveta Obitelj, sv. Stjepan Prvomučenik
U 9.00 sati misa u Haushamu
U 12.30 sati misa u crkvi Krista Kralja u Rosenheimu
Petak 31. 12. 2021.
Stara godina
Od 23.00 do 00.00 sati klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u kapelici naše misije.
Subota 01.01 2022.
Svetkovina svete Marije Bogorodice
Misa u 12.30 sati u crkvi Krista Kralja
i u 18.00 sati u Wasserburgu
Nedjelja 02.01. 2022.
Svete mise u 9.00 sati u Haushamu i
u 12.30 sati u Rosenheimu
Srijeda 05.01. 2022.
U 18.00 sati predvečernja misa Bogojavljenja u Wasserburgu
Četvrtak 6.01. 2022.
Svetkovina Bogojavljenja
Svete mise u 9.00 sati u Haushamu i u
12.30 sati u Rosenheimu.
Subota 08. 01. 2022.
U 18.00 sati predvečernja misa svetkovine Krštenja Gospodnjega u Wasserburgu
Nedjelja 09.01. 2022.
Svete mise u 9.00 sati u Haushamu
12.30 i u 14.30 sati u Rosenheimu
PANDEMIJSKE NEDAĆE
Obavezna je internetska prijava za nedjeljne mise u Rosenheimu. Za mise u Haushamu i Wasserburgu nije potrebna predhodna prijava. Preporučavamo vjernicima iz Rosenheima da ponekada otiđu i na mise u Hausham ili Wasserburg.
Molimo vas budite odgovorni jedni prema drugima. Držite odstojanje jedni od drugih u crkvi i na našim susretima. Ako imate bilo kakve simptome kao npr.: glavobolju, povišenu tjelesnu temperaturu, kašalj ili probleme s disanjem ostanite kod kuće.
Uz nedjeljna čitanja
Jedna priča govori o Kralju koji se odjenuo kao prosijak i hodeći od kuće do kuće po svome kraljevstvu prosio. Na svome prosijačkom putu susretne jednoga čovjeka koji je na svojim ramenima nosio vreću pšenice i ispruži prema njemu ruku moleći ga za za milosni dar. Čovjek spusti sa svojega ramena vreću, na vršcima prstiju izvadi jedno pšenično zrno i dade ga prosijaku. Kada je čovjek došao kući i istresao vreću pčenice u ostavu ugleda zrno koje je svjetlucalo poput zlata. I bilo je od zlata, čistoga zlata. Tada se čovjek prisjeti susreta s prosijakom kojemu je darovao samo jedno pšenično zrno. Tada započne ridati i plakati: „Zašto nisam imao srca i sve mu dao?“ (Prema: Rabindranath Tagore)
Za razliku od ovoga čovjeka udovica iz današnjega evanđelja daje sve što je posjedovala. Ama baš sve. Ona nije mnogo posjedovala. Samo dva novčića. Mogla je ona jedan novčić dati a drugi zadržati za sebe. Ali ne, ona daje sve.
Nije li to neporomišljeno i nerazumno? Ne smijemio zaboraviti da je ova žena potpuno siromašna. U ono vrijeme nije bilo udovičkih mirovina, starčkih osiguranja ni socijalne pomoći.
Dakle, jedna siromašna udovica koja nema ni najosnovnije za život žrtvuje u hramu dva novčića. Isus to vidi. To mu je toliko važno da on svojim učenicima skreće pozornost i ovu scenu koristi da bi ih poučio. „Doista kažem vam…!“ On im objašnjava da je siromašna udovica više dala nego svi ostali. Oni su dali od svoga viška a ona je dala sve što je imala.
Isusu je važan nutarnji stav. Stav srca. A on je nemjerljiv. Neizmjerna je velikodušnost siromašne udovice u Isusovim očima. Netko, bez da trepne očima, dadne mnogo. Žrtvuje novac ali ne i srce. Udovica naprotiv daruje s velikom ljubavlju i bezgraničnim povjerenjem.
S oduševljenjem možemo promatrati ovaj čin siromašne udovice koja daje sve i to sasvim opušteno i bezbrižno. S divljenjem možemo promatrati njezinu vjeru i duboko povjerenje u Božje vodsvo i providnost. Ona se potpuno oslanja na Boga i njegovu providnost i vodstvo. Bog koji se brine za ptice nebeske, ljiljane zemaljske i svakome stvorenju daje hranu u pravo vrijeme neće ni nju zaboraviti.
Darivajući novčiće siromašna udovica ne daruje samo kruh i ruho nego samu sebe. Ona se bezuvjetno daruje u Božje ruke. Ona ne samo što sve daje nego se potpuno predaje.
U prvome čitanju iz knjige Kraljeva susrećemo još jednu udovicu. Onu iz Sarfate. I ona je siromašna. Ostalo joj je još malo brašna u ćupu i ulja u vrču. Skupit će drva, zapaliti vatru i ispeći posljednji kruh. Nakon toga će ona i njezin sin umrijeti. Ali i ona, s potpunim povjerenjem da je Bog neće ostaviti da propadne, daje sve. Posljednji zalogaj daje proroku Iliji. I što se događa? U ćupu nije nestajalo brašna niti u ćupu ulja, kako joj je Bog po proroku Iliji obećao.
Sveti Ante Padovanski reče: „Ne darivaj Gospodinu djelić ili polovicu svoga srca. Daruj mu čitavo srce. Ta njegovo je“.
Pričala mi jednom jedna časna sestra koja je već desetljećima misionarka u Africi kako je svakodnevo idući na fakultet ulazila u katedralu pomoliti se. U katedrali je prolazila pored škrabice za milostinju na kojoj je pisalo: „Za misije“. Nije imala novaca. Jednoga dana je napisala na papirić: „Nemam novaca ali darujem sebe!“ i ubacila papirić u škrabicu. Nakon završenoga studija je otišla u Afriku. Predala samu sebe.
Neka nam primjer obaju udovica bude poticaj da da ne težimo materijalnom bogatsvu nego bogatsvu srca i da se potpuno predamo Gospodinu svim umom svojim, svom snagom svojom, svom dušom svojom i svim srcem svojim.
Papa Franjo - Isusovac
Tko su isusovci?
Katolički red kojeg je osnovao baskijski plemić sv. Ignacije Lojolski(1491.-1556.) pod imenom Družba Isusova, a potvrdio ga je papa Pavao III(1540). Sveti Ignacije, osnivač reda rođen je upravo na današnji dan 31.srpnja 1491.
Prvotni cilj isusovaca bio je misionarski i pastoralni rad u duhu katoličke obnove, a kasnije odgojni i školski rad. Isusovci su imali vrlo važan i velik utjecaj u odgoju i obrazovanju hrvatskog naroda. Otvarali su i osnivali škole u mnogim hrvatskim gradovima poput Dubrovnika, Zagreba, Rijeke, Varaždina i Požege. U svojim kolegijima osnovali su i prve javne gimnazije u Hrvatskoj.
Gradnjom svojih zgrada i crkava uvodili su i promicali barokni stil, a velik doprinos dali su i hrvatskome jeziku. Prvu hrvatsku gramatiku napisao je isusovac Bartol Kašić.
Polazište isusovačkog nauka je unutarnja osobna obnova radi služenja bližnjemu i Crkvi koje je sveti Ignacije zacrtao u Duhovnim vježbama, a proširio u Konstitucijama.
Družba Isusova danas je najbrojnija redovnička zajednica, s oko 20 tisuća članova koji djeluju na svim kontinentima i upravljaju sa više od 500 sveučilišta i fakulteta. Družba Isusova darovala je Crkvi Kristovoj i aktualnog papu, papu Franju. Iz isusovačkog reda kojeg je osnovao sveti Ignacije niknuo je današnji nasljednik svetog Petra.
Sveti Ignacije ostavio nam je bogato duhovno nasljeđe, kako u pisanoj riječi tako i u duhovnosti svoje zajednice.
Bit ignacijanske duhovnosti je da čovjek u svemu traži i pronalazi Boga. Bog mora biti na prvom mjestu u životu svakog vjernika. U ignacijanskim duhovnim vježbama pojedinac uči razgovarati s Bogom, potaknut je da se već za vrijeme trajanja vježbi nauči susretati s Bogom, da pred Njim u molitvi i osluškivanju traži i nalazi rješenja i odgovore na neke svoje konkretne probleme i pitanja. Na taj način se vjernici usmjeravaju prema duhovnoj samostalnosti. Sveti Ignacije je naglašavao da je u duhovnom životu svakog čovjeka od iznimne važnosti svakodnevni ispit savjesti. Barem jedanput dnevno, a preporučuje ga i dva put.
Zašto je važno oblikovati čistu i ispravnu savjest?
Savjest ili „unutarnji glas“ pomaže nam preispitivati naše odluke koje svakodnevno donosimo i analizirati djela koja svakodnevno činimo. Savjest nam pomaže u prosudbi i razlikovanju dobra i zla. Dobro ili zlo? Tama ili svjetlo? Mir ili nemir? Kada biramo ili smo već izabrali između ovih antagonizama, savjest je uvijek prisutna. Šalje impulse, signale, upozorenja, potvrde.
Zato je za moralni i duhovni život svakog čovjeka neizmjerno važno sačuvati i održati čistu savjest.
Trenutno je u našoj svakodnevnici vrlo aktualna tema dezinfekcije i čestog pranja ruku. Svima je poznato da preko prljavih ruku u naše tijelo ulaze različiti virusi i bakterije koje ugrožavaju naše zdravlje. Ništa manje nije štetna niti nečista i prljava savjest koja truje čovjeka i šteti njegovoj psihi i duhu, što se onda naravno odražava i na fizičko zdravlje.
Samo čista savjest donosi čovjeku unutarnji mir i preduvjet je za sretan i ispunjen život.
Sveti Ignacije je vrlo brzo shvatio bit nutarnjeg mira i znao je da bez duhovne obnove pojedinca nema niti obnove društva odnosno Crkve.
Promišljajući i čitajući o isusovačkoj duhovnosti i općenito o duhovnostima drugih crkvenih redova postaje očito koliko je duhovno bogata i raznolika naša katolička tradicija. Naša Crkva nama sve daje. Mi moramo samo otvoriti svoje ruke i srca.
Pred nama su dani odmora, lijepih susreta i opuštanja. Iskoristimo vrijeme za dobre knjige, za molitvu i meditaciju u dugim šetnjama , zamijenimo izvanjske selfije, unutranjima. Otkrijmo ovoga ljeta i ljepotu šutnje, zagledani u veličanstveno djelo našeg Stvoritelja, prirodu.
Svima želim lijepo ljeto, mirno more i još mirniju savjest, a po geslu svetog Ignacija: "Sve na veću slavu Božju."
Martina Bočkaj-Geißler
Župnikova poruka
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 10, 37-42)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.
Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Evanđeoski tekst kojega nam liturgija današnje nedjelje stavlja pred oči može čitatelje zbuniti, što više i prestaršiti. To što Isus traži od onih koji ga žele slijediti je ipak previše. „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan“. Nije li taj zahtjev pomalo prepotentan? Tko li to smije od nas zahtijevati da ga ljubimo više nego roditelje? Što je sa četvrtom Božjom zapovijedi koja glasi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Zar Isus hoće ukinuti tu zapovjed?
Ključ za razumjevanje ovoga teksta je u riječima „više nego“. Isus ne namjerava obezvrijediti ljubav prema roditeljima. Ali onaj tko ga hoće slijediti mora postaviti prioritete. Četvrta zapovjed nije prva. Bogu pripada prvo mjesto.Već kao dvanaestogodišnjak Isus odgovara svojim roditeljima koji su ga nakon tri dana traženja našli u hramu: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onom što je Oca mojega?“ (Lk 2,49) Na drugome mjestu kada su Isusu javili da ga traže njegova majka i braća veli: „Tko je majka moja, tko li braća moja? Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Mt 12,50)
Isus je jako zahtjevan. Mnogi su mu već tada a mnogi mu i danas okreću leđa. Neki su ni vrući ni hladni. Neki bi ga slijedili ali bi radije sjedili na dvije stolice. Mnogi naprotiv su ostali i ostaju kao njegovi vjerni i autentični učenici. Mnogi su otvoreni za njegov poziv i ima ih i danas mnogo koji ga slijede srcem i dušom. Bog mora biti u središtu čovjekovog života. Bogu više nego ikome drugome pripada čast i slava. Odnos prema njemu je najvažniji. Povezanost s njim ima prednost pred svim našim vezama. Zato moramo izići iz uskih okvira svoje obitelji, iz svoje sebične okrenutosti samome sebi, moramo podignuti pogled iznad obitelji, rodbine, rodnog mjesta, nacije i rase i da se u ljubavi darujemo Isusu a time i svima. Ljubav se dariva. Ljubav se žrtvuje. To isto je Isus činio. Ljubio je svoje. Ne polovično. Ne mlako nego svim žarom svoga srca tako da je taj ljubav doživjela vrhunac na križu i u smrti za svoje ljubljenike.
Možda će nam ovaj Isusv zahtjev da ljubimo njega više nego roditelje, braću i sestre i rodbinu i naciju biti razumljiviji kada bacimo pogled u međuljudske odnose. Mnoge bračne krize nastaju jer se kod parova nije dogodio „rastanak“ od roditeljske kuće. „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Mk 10,7) Biti jedno tijelo je pridržano samo mužu i ženi a ne roditeljima i djeci. Prejaki odnos između majke i kćeri ili između majke i sina može biti uzrokom da se ne može razviti zdravi ljubavni odnos između muža i žene. Tko hoće sklapati brak nužno mora presjeći „pupčanu“ vezu s roditeljima da bi taj brak bio moguć. Potrebno je raskinuti staro da bi moglo nastati novo. Ako se stavi Boga na prvo mjesto onda će svi drugi odnosi dobiti jednu novu i bolju kvalitetu. Tada će se još više ljubiti i poštivati roditelje i braću i sestre ali u svjetlu Božje ljubavi. Radi se o tome da je nužno izgraditi jedan duboki unutarnji odnos prema Isusu. Taj odnos ne smije biti opterećen drugim odnosima nego mora biti potpuno slobodan i otvoren za Isusa i njegovo djelo. Pogotovo je to važno kada shvatimo da se u ovome odnosu ne radi o čovjeku nego o Bogu i našemu odnosu prema njemu. Tko se upušta u odnos s Isusom upušta se u odnos s njegovim i našim ocem na nebesima. Treba tražiti najprije kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će nam se ostalo dodati (Mt 6, 32).