Sigurno su se mnogi od vas zapitali zašto u tijeku jedne crkvene godine (od prve nedjelje došašća do svetkovine Krista Kralja) svećenik i ministranti nose liturgijsku odjeću u raznim bojama. Liturgijske boje su određene da izvanjski odgovaraju onome što u tijeku jedne crkvene godine slavimo. One hoće u nama pobuditi osjećaj za ono što se događa u liturgijskom slavlju. Redovito se za crkvena slavlja upotrebljavaju bijela (ponekad i zlatna), crvena, zelena i ljubičasta boja. Svaka od tih boja ima svoje značenje.
- Bijela se boja nosi u božićno i uskrsno vrijeme, na blagdane Blažene Djevice Marije i svetaca koji nisu bili mučenici. Bijela boja označava radost, jasnoću, čistoću, mir, puninu. Ona je znak Krista za čiju odjeću su vojnici bacili kocku.
- Na Cvjetnicu, Veliki Petak, Duhove, svetkovinu Krista Kralja i na blagdane svetaca, koji su vlastitom krvlju svjedočili za Isusa, nosi se crvena boja koja je znak ljubavi, krvi, vatre, životnosti, snage i Duha.
- U „vrijeme kroz godinu“ a to je vrijeme između božićnog i korizmenog vremena i između uskrsnog vremena i došašća nosi se zelena boja. Zelena boja je znak radosne nade, odrastanja i života. Kršćanin je glasnik nade da je cilj našega života vječnost, zajedno s Kristom, raspetim i uskrslim.
- Vrijeme došašća i korizme je vrijeme pripreme za Božić i Uskrs. To vrijeme poziva na obraćenje, pokoru, ozbiljnost i pripravnost. Nosi se ljubičasta, pokornička boja. Ljubičasta boja se nosi osim na misama nosi na pokorničkim bogoslužjima i prigodom sakramenta pomirenja i na misama za pokojne.