Dragi prvopričesnici, dragi roditelji i obitelji naših prvopričesnika,

Draga kršćanska zajednico!

Danas je trebalo biti slavlje Prve pričesti u našoj zajednici. I ja i vi smo s velikom radošću isčekivali taj veliki dan kada ćete vi djevojčice i dječaci po prvi put primiti Isusa u maloj, bijeloj hostiji.

Spremali smo se za taj dan. Dolazili na vjeronauk, s gospodinom Mirkom uvježbavali pjesme za prvu pričest, band und zbor mladih su već uvježbavali  pjesme, poneke majke su već planirale kićenje crkve za taj svečani dan, kroativke su irađivale prekrasne krunice za vas, Oliver podešavao svoje kamere.

Pozvani su dragi gosti, ne samo  odavde, nego iz domovine i iz drugih mjesta.

A onda se na sve nas sručila oluja zarazne bolesti koja je paralizirala čitavi svijet.

Morali ste  prestati ići u školu, crkvu, družiti se i igrati. Morali ste ostati doma. Morali smo promjeniti sve naše planove. Utihnuo je i naš župni centar. Sve je postalo pusto i gluho jer je nestalo vašega smijeha, pjesme i igre.

Mnogi ljudi su se jako preplašili. Mnogi su se pitali: Bože, gdje si? Bože, zar ne vidiš što nam se događa? Bože, spasi  nas!

Slično je jednom bilo i za vrijeme oluje na Genezaretskom jezeru.

Svima vam je poznata zgoda iz evanđelja kada Isus stišava oluju. Nakon što je Isus na čedesan način s pet krušćića i dvije ribice nahranio pet tisuća ljudi, sjeo je sa svojim prijateljima u brod htijući otploviti na drugu stranu Genezaretskoga jezera. Dok je Isus spavao odjednom  se podigla silna oluja. Silan vjetar je fijukao, veliki valovi su tukli  brod i  voda se u nj ulijevala. Prestrašeni učenici zavapiše: Gospodine, zar ne vidiš što se događa!? Učini nešto! Inače ćemo se svi utopiti. Što čini Isus? Ustaje, smiruje more ali i blago prekorava učenika: Zašto ste se preplašili? Zašto mi ne vjerujete? Zašto nemate povjerenja u mene?

I nama danas Isus govori: Ne bojte! Ta obećao sam da ću biti uvijek s vama. Sve do konca svijeta.

Draga djeco!

Isus je i u ovim trenucima s nama. On nas nikada ne ostavlja. On je s nama kada molimo, kada se igramo, kada se družimo, kada roditeljima pomažemo u kućanstvu. A sada za sve to imamo više vremena. Pogotovo za obiteljski život.

Danas me nazvala jedna majka koja mi između ostaloga veli: Fra Frano, jest, ovo vrijeme je pomalo teško ali sam sretna jer sam mnogo vremena mogla provesti sa svojom djecom i sretna sam jer smo ovih zadnjih tjedana jako mnogo molili i molimo.

Nadam se da je tako i vašim obiteljima. Nadam se da su vaše obitelji postale male obiteljske crkve u kojima se više moli nego inače. Nadam se da s vašim roditeljima učite iz knjige za vjeronauk i da čitate lijepe priče iz biblije.

Draga djeco,

Danas nećete primiti Prvu pričest. Ja se nadam, ako sve bude u redu, da će Prva pričest biti najkasnije sredinom listopada. O tome ću još porazgovoriti s vašim roditeljima. Veselim se da ću neke od vas u nedjelju vidjeti na nedjeljnoj misi.

Do našega ponovnoga viđenja budite blagoslovljeni, sretni, zdravi i nasmijani!

A u tome neka vam pomogne svemogući Bog Otac, sin i Duh Sveti. Amen

Vaš fra Frano, župnik