Prigodom Mlade mise fra Filipa Čogelje
Dragi fra Filipe, započinješ svoj svećenički put u vremenu svakojakih kriza, od kojih izdvajam jednu koja je bitno povezana s našim svećeničkim i kršćanskim poslanjem. Riječ je o „krizi vjerodostojnosti“: u naše vrijeme vjerodostojnost je postala ‘skriveno blago’ koje se teško pronalazi. Javni mediji razotkrivaju na svim društvenim poljima nevjerodostojnost i neautentičnost različitih društvenih institucija, interesnih skupina, političkih stranaka, javnih osoba i autoriteta. Stoga ne treba se čuditi da su mnogi mladi postali ‘skeptični naraštaji’ koji više nikomu ne vjeruju.
Crkva i svećenici također doživljavaju krizu vjerodostojnosti zašto što postoji raskorak između istine u koju vjeruju i načina života u svakidašnjici. Općenito, mnogi koji kritiziraju današnju Crkvu, pa i oni dobronamjerni, slažu se u tvrdnji da je današnje kršćansko svjedočenje u društvu slabo i beskrvno, puno nedosljednosti i licemjerja. Crkva i kršćani nisu im autentični.
Znamo da je Isus u Evanđelju oštre riječi uputio na račun dvoličnosti ili licemjerja: to je unutarnji neprijatelj vjere i naše ljudskosti. Zato svećenik danas treba biti autentična osoba, vjrodostojna u svom svećeničkom poslanju i djelovanju.
Što je autentičnost? Autentičnost je odluka da budemo svoji, odluka da drugi vide naši istinsku osobnost. Odabrati autentičnost znači: razvijati hrabrostda budemo iskreni i istinoljubivi; da budemo pošteni, dopustiti sebi da budemo ranjivi; izražavati suosjećajnost; njegovati osjećaj zajedništva sa svim ljudima. Nije lako biti autentičan! Jer, onaj tko je autentičan, ne uklapa se lako, ne uljepšava stvari, otvoreno izriče svoje mišljenje. Ostaje vjeran sebi, slijedi svoj nutarnji zov, a sve to često ima svoju cijenu. Mnogi ljudi nisu spremni platiti cijenu!
Zato je ovo naše vrijeme – vrijeme bezosobnosti: čovjek je bez vlastitosti, čovjek mase, neautentičan pojedinac, otuđen od sebe u kulturu kompromiserstva gdje su prilivodstvo i potkupljivost glavne kreposti. Ti, naprotiv, dragi fra Filipe, budi osoba oblikovana Kristom! Nastoj hodati ovom zemljom kao otkupljen čovjek, uzdignuta čela, ne daj se pokolebati… Čvrsto stoje iza onoga u što su uvjereni da je ispravno, a ne što je trenutno probitačno… U teškim trenutcima neka ti Krist, unutarnji učitelj, i tvoja savjest pokazuju put…
Poštuj uvijek svoju svećeničku službu! Ona je velika u Božjim i ljudskim očima! Jednom sam pročitao da su svećenici poput zrakoplova: vijest je samo kada padnu, a toliko ih je koji lete. To je vrlo istinito jer potvrđuje osjetljivost svećeničke službe i koliko štete može cijelom tijelu Crkve nanijeti jedan svećenik koji „padne“. Zato uvijek cijeni svoje svećeničko poslanje i pastoralni rad koji se može sažeti u jednu riječ: biti dušobrižnik! Svećenik je dušobrižnik! Pozvan si skrbiti o ljudskim dušama! Cura animarum. Kao što to Isus čini u današnjem Evanđelju kada poziva upravo izmorene, opterećene, ojađene ljude da nađu u Njemu spokoj dušama svojim. Eto, to je za mene smisao svećeničkog poslanja: zajedno s Isusom, biti iscjelitelji životnih rana;biti lijek, melem, utjeha ljudima koji su izranjeni raznim životnim udarcima! Jer, čovjek je ranjiv, čovječanstvo je ranjivo, kao što potvrđuje i ova korona-epidemija… Kao svećenik susretat ćeš duše koji imaju fizičke rane (fizičke bolesti i ograničenja); ljude koji nose duševne rane (razne psihičke probleme kao što su: depresija, tjeskoba, strahovi, frustracije, emocionalni problemi i sl.); susretat ćeš i duše koje nose egzistencijalne rane uzrokovane današnjom društveno-političkom i ekonomskom situacijom u našoj zemlji, gubitkom smisla, narušenim obiteljskiom odnosima, i sl.
Svećeničko srce zato ne smije biti usko, nego široko, univerzalno, otvoreno svijetu, svim ljudima, svakoj nevolji. Svećenici ne mogu imati zatvorene oči, hladno srce niti stisnute ruke pred nevoljom patnika… Stoga ti želim da živiš svoje svećeništvo u duhu franjevačke karizme malenosti, poniznosti, jednostavnosti, uvijek nastojeći odozdo, iz perspektive malenih i obespravljenih prosuđivati današnje vrijeme i vidati ljudske rane. Na tvom putu neka te prati misao sv. Pavla: Sve mogu u onom koji me jača! Bog Ti dao mir i ustrajnost u dobru! Amen.
Dr.fra Anđelko Domazet