Drage sestre i braćo,

Ova noć, sveta noć, je posebna. Oduvijek sam je volio. Od najranijih dana moga djetinjstva kada se na Badnji dan jeo bakalar, po kući prostirala slama i kitio borić. Miris pečenih kolača i sarmi je ispunjavao kuću. Majka je svetom vodom škropila sve kućne zidove, štalu i blago moleći Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i izgovarajući Vjerovanje. Molila je i za žive i za mrtve, za osamljene i napuštene, za bolesne i žalosne, za mir i blagodat u obitelji i u čitavome svijetu. Sveta noć je bila puna iščekivanja.

Čarobna je ova sveta noć. Prije podne užurbanost, trka jurnjava, gužve po trgovinama, pekarama, mesnicama i na cestama. U domovima kuhanje, pospremanje, pakiranje darova i… onda odjednom tišina. Tišina koja se može osluškivati. Doživio sam često, da vozeći se na polnoćku u Wasserburg ili u bivšim župama na druga mjesta susretnem jedva nekoliko auta. Mir i tišina na gradskim prometnicama. Tiha je i sveta ova noć.

I onda odlazak na polnoćku. Kroz noćnu tišinu odjekuju crkvena zvona, a u crkvi poruka radosti i ohrabrenja: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest. Veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist – Gospodin.“

Ova poruka je razlog radosti i ohrabrenja. Ova poruka čini ovu noć drugačijom od drugih noći, i zato je ona tiha i sveta.

Čovjek i čovječanstvo trebaju ovu noć koja nam pokazuje da se može i drugačije živjeti. Život bi bio presiromašan kada bi se sastojao samo od trke, zbrke, jurnjave, rada i planiranja.

U svetoj noći susrećemo otvorena, razgaljena srca, blage riječi pomirenja, dobre želje, svjetlost u dječijim očima i iznad svega ljubav. Ljubav koja nas povezuje i usrećuje. Susrećemo Božju ljubav koja nam dolazi u liku malenoga djeteta u beltlehemskoj štalici i donosi spasenje svemu svijetu.

Čovjeku je životno potrebna ova sveta noć s porukom pjesme anđela: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ Svjetlost svete noći obasjava sve tame ovoga svijeta i donosi nadu čitavome svijetu.

Čitanja Božićne noći su posebna, a pomalo i proturiječna u odnosu na životnu zbilju ondašnjega, ali i današnjega vremena. Slušamo poruku mira ljudima „miljenicima njegovim“ a zbilja je drugačija. Mladi par je na putu. Tako je zapovjedio car. Popis je stanovništva u čitavome carstvu. Svatko mora otići u svoj rodni grad i tamo se dati upisati da bi car znao koliko ima podanika, koliko će moći ubirati poreza. Mlada djevojka Marija je trudna. U svratištima nema mjesta. Jedino utočište je štala u kojoj će se roditi dijete. Nema ni babice ni liječnika ni toploga krevetića za novorođenu bebu. Nema nikakvih higijenskih uvjeta. Samo neizvjesnost. Rimski car August, koji je sebe smatrao bogom i tražio da mu se kao božanstvu klanjaju je bio čovjek nasilja, a ne mira. Judejski kralj Herod Veliki, diktator, koji je bio spreman počiniti i masovni zločin nad svojim narodom bojeći se maloga „Kralja“ nije bio čovjek mira. Politička situacija je, kao i danas, bila puna neizvjesnosti.

Upravo zbog toga nam je potrebna ova sveta noć koja nam poručuje da može i drugačije. Da je svjetlo jače od tame, da postoji nada za ovaj nemirni svijet. Sloboda i spasenje ne dolaze  sa silom i moći, nego odozdo. Maleno dijete iz betlehemske štalice je Spasitelj. Bez nasilja, mača i ratova.

Potrebna nam je ova noć, tiha noć, sveta noć danas u godini 2021. U godini pandemijske neizvjesnosti koja stvara strah u srcima ljudi, nepremostive razdore i ideološke podjele. Cijepiti se ili ne cijepiti?  Koga poslušati? Toliko je proturječnih informacija. Svatko hoće biti u posjedu istine, svatko hoće biti stručnjak i epidemiolog i nametnuti svoj stav drugima. Prorok Jeremija bi rekao: „Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju“.

Ova sveta noć nam poručuje: „Ne bojte se!“ Čega da se bojimo? Pa mi smo miljenici Božji. Svaki čovjek. Posebno maleni, siromašni, ponizni, jednostavni – svi oni koji su sposobni u poniznosti srca osluškivati glas Božji. Kao Marija. Kao Josip. Kao pastiri na betlehemskim poljanama.

Potrebna nam je ova sveta noć  na kraju ove 2021. godine  kada je mnoštvo izbjeglica, daleko od vlastitih domova, pred bodljikavim žicama u potrazi za boljim životom. Potrebna nam je ova sveta noć u danima kada je mir opet postao tako krhak i ugrožen. Potrebna nam je radost ove svete noći u bolestima, sumnjama, životnim razočaranjima, duševnom i tjelesnom siromaštvu. Potrebna nam je svjetlost ove svete noći da razbije tame naših egoizama i da nas sve prosvijetli.

Zadnjih tjedana se učestalo čuje vapaj: „Zar će nam neki političari zabraniti i Božić zvati imenom njegovim i to u ime nekakve demokracije i nekakve političku korektnosti. Zašto hoće u jednu vreću strpati i nacije i religije i spolove i žele izbrisati različitosti?“ Nije li upravo ta različitost dar Božji i veliko bogatstvo ovoga svijeta.

I zato nam je ova sveta večer potrebna da se prisjetimo onoga što je naviještalo dijete iz betlehemske štalice, utjelovljenje ljubavi i mira: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Štoviše, ljubi i neprijatelje svoje. Pobjeđuj mržnju i neprijateljstvo ljubavlju.  Vjeruj i ufaj se u Božje milosrđe i njegovu ljubav.

Moćnici su mržnjom htjeli ugušiti ovu poruku ljubavi pribivši je na križ, ali to nije bio kraj odrasloga betlehemskoga djeteta nego pobjeda Božje ljubavi.

Car August sa svojim legijama i Herod Veliki kao i svi moćnici ovoga svijeta su odavno nestali sa svjetske pozornice i postali su dio povijesti, a mi i danas slavimo i zauvijek ćemo slaviti rođenje Isusa Krista kneza mira i spasitelja svijeta.

Mi vjerujemo da Isus dolazi kao utjelovljena Božja Riječ i da će svojom ljubavlju nadvladati mržnju i svaki oblik nasilja. 

Zato volim ovu tihu noć, svetu noć, koja uvijek nanovo hoće u meni buditi čežnju za mirom skladom i vjerom u jednoga Boga koji je sama ljubav i milosrđe. Što bi mi bili bez njega!

Zato zapjevajmo sa zborom anđela: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“

Sretan Božić i obilje zdravlja, mira i radosti želi vam vaš župnik

fra Frano sa suradnicima