Dragi i poštovani vjernici!
Kada sam 1988- 89 na Goethe – Institutu u Prienu učio njemački prvi put sam doživio ljepotu svetkovine Tjelova i tjelovske procesije. Dotada su mi te procesije bile nepoznate. U tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji drugovi su sva vjerska događanja stjerali u crkve ili sakristije. Procesije ulicama gradova su bile zabranjene i nezamislive. Iako sam za vrijeme boravka u Prienu, vikendom i slobodnim danima putovao u samostan u München, tadašnji župnik Priena, pokojni Josef Preis, me zamolio da na Tjelovo ostanem u Prienu, suslavim svečanu misu i da sudjelujem u procesiji ulicama grada. Ostao sam i nisam se pokajao zbog toga. Bio sam zadivljen viđenim i doživljenim; u crkvi svečana misa sa zborom i orkestrom a poslije mise procesija s molitvama i pjesmama koje je glazbeno pratio puhački orkestar. U procesiji ministranti, prvopričesnička djeca, mlađarija, prelijepe djevojke i žene te stasiti muškarci u bavarskim nošnjama, vatrogasci u svečanim odorama, predstavnici civilnih i crkvenih udruga, gradonačelnik i gradsko vijeće, brdski streljački vod koji je, pored svečano okićenih oltara, koji su bili postavljeni na nekoliko mjesta, ispaljivali pozdravne plotune. Svatko tko je držao do sebe bio je tu. Svi prozori zgrada na ulicama kroz koje je prolazila procesija su bili svečano okićeni, svi izlozi trgovina. U procesiji vjernici, na rubu ulica turisti i znatiželjnici. Neopisivo!
Najvažnije od svega toga je ipak bilo ono u pokaznici, koju je, natkriven Baldahinom, nosio svećenik, praćen nosačima svijeća, mirisom tamjana i zvonom malih zvona. U pokaznici je bila bijela hostija, Tijelo Kristovo – najvrijednije blago koje nam je Isus ostavio i koje mi kršćani imamo. „Uzmite-to je moje tijelo koje se za vas predaje“. Sveti župnik iz Arsa je rekao: „Da je Isus imao nešto dragocjenije on bi nam i to dao, ali nije, pa nam je darovao samoga sebe“. Tjelovo je svetkovina koja svake godine iznova svojim vjernicima želi uprisutniti veličinu toga dara i obnoviti u njima vjeru u Kristovu euharistijsku prisutnost u maloj hostiji, u malom komadiću kruha.
Na Tjelovo iznosimo Isusa iz crkve i podižući ga visoko pokazujemo ga svijetu. Nosimo ga na ulice naših gradova i sela. Pokazujemo ga našim sugrađanima. S Isusom idemo na mjesta gdje stanujemo, radimo, izlazimo, zabavljamo se. Tamo gdje su naše zubarske i liječničke ordinacije, naše trgovine, škole i restorani. Tamo gdje se odvija naša svakodnevnica. Želimo da on svojom ljubavlju prožme naš život i naš rad. Želimo da njegov blagoslov bude s nama. Svečanom pjesmom, okićenim oltarima i ljepotom narodnih nošnji želimo pokazati da je on najdragocjenijim posjetitelj. Želimo pokazati da je naša kršćanska zadaća u ovome svijetu ljudima donositi Krista, raspetoga i uskrsloga.
Ove godine nećemo moći slaviti onako kako smo to prošlih godina činili. Ostati ćemo u crkvi i tamo se pokloniti otajstvu Krista koji je nazočan pod prilikama kruha i vina. Učinit ćemo to u ograničenom broju i s higijenskim propisima. Nećemo nositi pokaznicu s Presvetim u procesiji. Ali ćemo ostati vjerni našoj zadaći: Ponijet ćemo Isusa ljudima. Ponijet ćemo ga tako što ćemo mi sami biti te pokaznice u kojima će ljudi prepoznavati Isusa po našim riječima i djelima. Biti ćemo njegovi svjedoci.
Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje jer dok promatra te, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu, al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom.
Samo Bog na križu bješe oku skrit, ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem, s razbojnikom isto skrušen vapijem.
Rana kao Toma ja ti ne vidim, ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te, da te ljubim ja.
Uspomeno smrti Spasa premilog, živi kruše što si život puka svog.
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh.
Pelikane nježni Spasitelju moj, blatna me u Krvi peri presvetoj
I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel.
Isuse kog sad mi krije veo taj žarku želju molim ti mi uslišaj
Daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.
Sveti Toma Akvinski