Dragi i poštovani vjernici!
Na što najprije pomislite kada vidite nacrtano srce? Vjerojatno na ljubav. Pogotovo ako su u tom srcu napisana dva imena ili slova iza kojih se dade naslutiti imena zaljubljenih… ili kada je to srce prostrijeljeno strelicom. Očito je da se iza toga znaka kriju zaljubljeni koji crtajući ili urezujući ove simbole jedno drugome hoće iskazati ljubav. U svakome slučaju ovaj simbol izražava osjećaj i pokazuje da čovjek u sebi ima čežnju za osjećajem ljubiti i biti ljubljen. Čovjek je, iako mnogi to ne žele priznati, sklon ramantici. Rado gleda ljubavne filmove, čita ljubavne romane a tome svjedoči i činjenica da na Valentinovo trgovine iznimno dobro profitiraju. Pogledamo li slavlja vjenčanja vidimo da najčešće u prvome planu stoji romantika i da od silne poplave osjećaja „teku rijeke suza“.
Sve te osjećaje ljubavi koje njegujemo prema drugim osobama smijemo prenijeti i u naš odnos prema Bogu. Svetkovina Srca Isusova koju slavimo treći petak poslije svetkovine Duhova želi nam to podsvijestiti. Odnos prema Bogu ne smije se promatrati samo teološki. Taj odnos nije samo stvar glave nego prije svega srca. To je mistični, duhovni ljubavni odnos.
Tekstovi svetoga pisma nam govore o tome. Mojsije veli svome narodu: „Nije vas Gospodin odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda- vi ste zapravo najmanji- nego zato što vas Gospodin ljubi…“ (Pnz 7, 6-11). U prvoj Ivanovoj poslanici čitamo: „U ovom je ljubav: ne da bi mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge“ (1 Joh 4, 7-16). A Isus nas poziva. „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako“(Mt 11,30).
Božji odnos prema čovjeku i Božji odnos prema Bogu je ljubavni odnos – od srca srcu. Čovjek koji živi ljubavni odnos s Bogom će taj osjećaj ljubavi širiti prema drugim ljudima i stvarati će nove ljubavne krugove svojom srdačnošću i ljubavlju. Tom mišlju zaokupljen, sveti Franjo Saleški, biskup i crkveni naučitelj, usađuje ovu spiritualnost ljubavi u redovničku zajednicu sestara Marije Pomoćnice – salezijanki. Tako nastaje štovanje Srca Isusova još prije nego je sveta Margareta Marija Alacoque (rođ. 22. srpnja1647 u Verosvres, Burgund, francuska; umrla 17. listopada 1690 u Paray-le-Monial) imala viziju Srca Isusova i prije nego što je u toj viziji dobila nalog da poziva crkvu i svijet na štovanje Presvetoga Srca Isusova.
Pogledamo li na svijet oko nas vidjet ćemo da je ovaj svijet u mnogim strukturama hladan i bez srca. U prvom planu, za mnoge ljude, je borba za moć, utjecaj i profit. Svatko hoće biti prvi, najjači, najbogatiji, najbolji, najslavniji… i da bi to postigli služe se svim sredstvima bez obzira na dobro drugih ljudi i stvorenja. Takvima (često i nama samima) je važno da njima bude dobre i da se njihovi apetiti zadovolje. Što će biti s drugim ljudima, što sa zajedničkim domom, zemljom, njima nije važno.
Isus Krist a s njime i kršćanstvo u cjelosti ide jednom sasvim drugim putem – putem srca: „ Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo“. (Mt 11,25) Ovo su riječi koje dolaze iz dubine srca i upućene su srcu. Isus svoju ljubav i veličinu svoga srca pokazuje svojom smrću na križu na kojemu žrtvuje svoj život. Isus daruje svoje srce koje biva probodeno i iz kojega poteče rijeke ljubavi. Na nama je da Presveto Srce Isusovo – njegovu neizmjernu ljubav propovijedamo svijetu. To možemo samo ako naše srce bude ispunjeno njegovom ljubavlju. Sveti Franjo Saleški veli: „Bog je dobar, blago srcu koje ga ljubi.“ Zato molimo: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome!