Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 1, 39-56)

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

„Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“

 Tada Marija reče:

„Veliča duša moja Gospodina,klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.“

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Svakome od nas koji živimo daleko od domovine je najveća želja, najveće svetkovine naše vjere, Božić i Uskrs, proslaviti u svome rodnome mjestu, u krugu najdražih. Uz ove dvije svetkovine je tu svakako i svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo, svetkovina Velike Gospe. Svatko želi taj dan provesti u jednome od naših svetišta diljem domovine. I kada nekoga pitam kada će dolje, odgovor je uvijek: za Gospu. Pred mojim očima ovih se dana nižu slike moga djetinjsta, mladosti i svećeničke dobi u svetištu čudotvorne Gospe Sinjske, svetištu moga djetinjstva i moga odrastanja. Pred očima mi je Gospina slika na oltaru, okićena i okrunjena u znak zahvalnosti za veliku pobjedu nad osmanlijama koju cetinjani uz njezinu pomoć izvojevaše. Oko oltara izlizani i udubljeni kameni pod –izlizan i udubljen od tolikih vjernika koji su na koljenima kružili i kruže oko njezinoga lika i molili je i mole za pomoć u svojim potrebama. Pred očima mi prolaze slike hodočasničkih skupina, koje ne samo iz cetinskoga kraja nego iz čitave nam hrvatske i  bosankohercegovačke  domovine, najčešće pješice, dolaze na zavjet. Dolaze uteći se nebeskoj majci ali i zahvaliti za dobivene milosti. U svetištu odejkuje pjesma, molitva: „U muci ljutoj slatka nada i rani svakoj lijek si Ti. Teško je breme naših jada. U Tebe pomoć ištemo svi. Život i Radost sviju si nas, o Gospe Sinjska, budi nam spas!“

Neizmjerno volim ovu svetkovinu, njezinu  pučku pozadinu, folklor  i sva kulturna događanja koji je prati tih dana.

Slavimo Veliku Gospu jer je ona uistinu Velika. O njoj nema mnogo toga zapisanoga u svetome pismu ali ono što je zabilježeno neizmjerno je važno za povijest našega spasenja. Marija prihvaća Božje odluke i stavlja svu sebe Bogu na raspolaganja: „Neka mi bude po riječi tvojoj!“ Ona rađa daleko od rodnoga doma, u Betlehemu. S Josipom i djetetom Isusom mora  bježati u Egipat i tako doživljava sudbinu prognanika. Starac Simeon joj navješta mač boli u srcu. Traži „izgubljenog“ Isusa i doživljava riječi: „Što ja imam s tbom ženo?“ Marija je pod križem. Marija prima mrtvo tijelo svoga sina u svoje majčino krilo. Marija je s apostolima u dvorani posljednje večere. I na koncu Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo.

To je ono što danas slavimo. Veliku Gospu koja je dušom i tijelom uznesena na nebo i tako doživjela potpuno ispunjenje, puninu svoga života. U ovo su kršćani istoka i zapada počeli već u prvim stoljećima vjerovati  a dogmom je proglašena na II.vatikanskom saboru. Ova svetkovina zrači uskrsnom radošću i izdiže se iznad naše svakodnevnice. Ono što je Bog nad Marijom učinio isto će učiniti i s nama. Uskrsli Krist je neprestano s nama i na kraju će nas uzeti u svoje kraljevstvo i uživati ćemo zajedno s njim u njegovoj slavi.

Pitam se, što je čovjek da ga Bog tako visoko uzdiže, da ga poziva da bude sudionikom božanske slave. Zar čovjek nije poput prašine ili cvijeta koji danas cvjeta a već sutra uvene, kako veli psalmist? Bog vidi našu malenost i čini nad nama velike stvari. Zato Marija u ime čitavoga čovječanstva pjeva: „Veliča diša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni sveto je ime njegovo. Od koljene do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne“. Lk 1 ,46-53

Danas slavimo našu budućnost. Svetkovina Marijinog Uznesenja na Nebo otvara nam novu životnu perspektivu i stavlja nam pred oči sliku Boga koji je do kraja okrenut čovjeku, čovjekovoj sreći na zemlji i ispunjenju u vječnoj radosti na nebu. Onaj tko vjeruje da se može  ovdje na zemlji bez Boga stvoriti raj, taj se vara. Raj je u  Bogu, zapravo sami Bog a ne čovjek. Lenjin, Staljin, Tito i drugi diktatori su htjeli čovjeka  prisliti da bude sretan. Nisu uspjeli napraviti raj na zemlji nego Gulage i Gole otoke. Mnogi traže raj u alkoholu, zabavama, drogama, prevarama. Ne da neće naći raj, nego će doživjeti najmrkliju tamu životnoga pakla. Činjenica je da čovjek može jedinu pravu i istinsku sreću doživjeti u susretu s Bogom i u susretu s njime približiti se nebu.

Današnja svetkovina nam pokazuje i smisao našega života. Od Boga dolazimo u ovaj svijet i  naš ovozemni život je put, zapravo putovenje prema Bogu, koji je cilj našega života. Bog nas je poslao na ovaj svijet da rastemo, razvijamo  se i donosimo  plod, obilan plod življene ljubavi.

Ovdje na zemlji proživljavamo razne životne situacije; radost i žalost, padove i uspone, uspjehe i neuspjehe… ali ono najljepše tek dolazi. U nebu. Zato ne moram sve znati, poznavati, vidjeti, oprobati, iskusiti i posjedovati. Neopisivo je ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Sveti Pavao veli u prvoj poslanici Korinćanima: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1 Kor 2,9)

Uptah jednom bolesnicu koja je znala da uskoro odlazi s ovoga svije: „Kakvi su nalazi? Što očekuješ?“ Ona odgovori: „Ovdje ništa ali sve u nebu“.

Slavimo zato uvu svetkovinu s velikom radošću u srcu. Slavimo je u zajedništvu s braćom i sestrama u svetištima diljem drage nam domovine. Slavimo Mariju. Slavimo njezino Uznesenje na nebo ali i nadu da ćemo i mi jednoga dana biti uzneseni na nebo – dušom i tijelom. Slavimo u zajedništvu s vjernicima Bavarske koji Mariju slave kao Patrona Bavarie, kao svoji zaštitnicu. Slavimo je u zajedništvu sa čitavom crkvom po svemu svijetu i molimo Mariju da nam bude zagovornicom onako kako je ona kroz čitavu povjest bila i pomagala u raznim nevoljama. Neka i sada, u  ovim teškim trenucima pandemije bude sa svojim narodom i zagovara ga u nebu do onoga trenutka kada će i naš život doživjeti puninu kraljevstva vječnoga.

Neka nam je svima sretna i  blagoslovljena svetkovina Velike Gospe dušom i tijelom  na Nebo uznesene.

(Slika je preuzeta s portala Bitno)