Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 15, 21-28)

 U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa. Riječ Gospodnja.

 Dragi i poštovani vjernici!

Postoji jedna krepost koju zapravo ne nalazimo niti u jednome katalogu kršćanskih kreposti. To je krepost nametljivosti, ustrajnosti, tvrdoglave upornosti. Krepost koja proizlazi iz vjere i ufanja.

 Tu krepost prepoznajemo kod strankinje koja je uz to i poganka jer ne pripada izabranome narodu. Ona, puna pouzdanja, dolazi u krajeve tirske i sidonske gdje se Isus povukao i moli ga da ozdravi njezinu kćer. Isus joj to uskraćuje i upozarava je da je on poslan samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. On sebe još vidi samo kao mesiju izraelaca. Njima pripada spasenje.

 Isusov odgovor je pomalo okrutan. Ali kanaanaka ne odustaje, nije zadovoljena njegovim odgovorom. Njezino povjerenje u Isusa je veliko. Isus je njezina zadnja nada.

Ona ostaje ustrajna, nametljiva i tvrdoglavo uporna. Kao što bolest njezine kćeri njoj ne da mira tako i ona ne da mira Isusu. Isus je odbija ali se ona ne da zastrašiti. Zaboravlja na nacionalni ponos i vlastito dostojanstvo i dovitljivo odgovara na njegovu primjedbu: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!”

Poslije ovih riječi Isus je više ne odbija. On vidi njezinu duboku vjeru i njezino pouzdanje i posvećuje joj se, posvećuje se njezinoj molbi.

 Ovaj susret je navještaj da evanđelje nije namjenjeno samo sinovma izraelovim nego čitavome svijetu. I pogani imaju udjela u spasenju, u kruhu života. I oni imaju pravo piti iz živoga vrela. Isus to uviđa. Postaje svjetan da njegovo mesijansko djelovanje nije namjenjeno samo židovima nego svim ljudima, svim narodima. Njegovo poslanje ima univerzalni karakter. On je poslan biti pastirom svih naroda i spasiteljem svega svijeta.

 “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš” reče Isus ženi na kraju.

Isusa se dojmila kanaanka koja je preklinjući i usrdno molila za svoju kćer. Njezina vjera i ufanje su zapravo rezultirali čudo ozdravljena. 

I naše pouzdanje Boga treba biti bezgranično. K Bogu smijemo uvijek doći s našim brigama i nevoljama, s našim jadima. Bez ikakve bojazni smijemo sav naš život položiti u njegove ruke, vapiti, moliti, nametljivo i ustrajno.

“O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” Neka ova Isusova riječ kanaanki bude odgovor i na naše molitve.