Gospodine, Ti si također
iznad lonaca i tava,
a ja nemam vremena biti svetica
i Tebi za ljubav
bdjeti noću,
niti mogu
meditirati u jutarnjem sumraku
ni u olujnom horizontu.
Učini me sveticom
dok pripremam obroke
i perem tanjure.
Prihvati moje hrapave ruke
jer su za Tebe postale hrapave.
Može li moj sudoper
biti ravan nekom gudalu
koje izvodi nebesku melodiju
na nekoj tavi?
Tako ju je teško očistiti
i tako je ogavna.
Čuješ li, Gospodine dragi,
glazbu o kojoj mislim?
Prošao je čas za molitvu
dok sam prala suđe
od večere,
a nakon toga vrlo sam umorna.
Dok još ujutro moje srce
pjeva na poslu,
navečer davno prije mene
polazi na počinak.
Daruj mi, Gospodine,
svoje neumorno srce
da u meni radi umjesto mojega.
Svoju sam jutarnju molitvu izmolila
noću
u čast Tvoga Imena.
Izmolila sam je unaprijed
za posao sutrašnjeg dana
koji će biti sasvim jednak današnjem.
Gospodine,
Ti si također
iznad lonaca i tava,
i molim Te
smijem li Ti umjesto osvojenih duša
ponuditi umor
koji me hvata
kad vidim talog kave
i zagorene lonce
u kojima se kuhalo povrće?
Sjeti me na sve
što lako zaboravljam,
ali ne samo zato da bih uštedjela na
stepenicama,
nego da bi moj savršeno prostrt stol
bio molitva.
Iako imam Martine ruke,
ćud mi je Marijina
i kad
čistim crne cipele,
Gospodine, pokušavam
u njima naći Tvoje sandale.
Dok ribam pod,
mislim
kako su one hodale zemljom.
Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje
jer nemam vremena za više.

Gospodine, učini od svoje služavke
nebesku princezu;
zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju
i rasvijetli je svojim mirom.
Oprosti mi
što se toliko brinem
i pomozi mi
da prestane moje mrmljanje.
Gospodine,
Ti koji si pripremio doručak na jezeru,
oprosti svijetu
koji je tada rekao:
“Pa što dobra može doći iz Nazareta?”

Sv. Terezija od Isusa, Avilska