Zupnik

Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Čitajući današnje prvo čitanje iz knjige Izlaska sjetio sam se jedne emisije koju sam prije nekoliko godina gledao na televiziji. Glavni junaci te emisje su bili orlovi. Obitelj orlova. Orlovi su majstori visina, veličanstveni u letu, preciznoga pogleda, brzi poput munje, gospodari prostranstava. U njihovu letu se očituje veličanstvenost, snaga, sigurnost i neograničena sloboda. Promatrajući ih, čovjek poželi imati njihovu sigurnost i neograničenu slobodu kretanja plavim nebom.  Simbol evanđelista Ivan je orao upravo zato jer Ivan u svojim evanđeljima, kao da gleda s orlovske visine, vidi daleko i precizno i može duboko proniknuti u otajstva o kojima u svome evanđelju i poslanicama piše.

Bog izvodi izraelski narod iz egipatskoga ropstva i poziva ga na vjerost pozivajući se na djela koja je za njih učinio:  „Vi ste vidjeli kako sam vas nosio na orlovskim krilima“(Izl 19,4)i daje im obećanje: „Budete li mi se vjerno pokoravali i držali savez moj, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’“ (Izl 19, 5).  

Gledajući emisiju o orlovima pomalo sam shvatio, što znači „nosio na orlovskim krilima“. Orlovski par najčešće podiže dvoje malih orlića i to u visokim planinskim kamenim vrletima koji su za čovjeka nedostupni. Kada mladi orlići toliko odrastu da se mogu pomalo osamostaljivati, roditelji ih neko vrijeme ostave da izgladne te se ponovno vraćaju, ali ne da bi ih nahranili,  nego da bi ih prisilili da se sami počnu brinuti za sebe. Majka gurne mladoga orlića iz gnijezda i on je prisiljen letjeti svojim vlastitim krilima. U tom prvom letu mladoga orla je velik osjećaj nesigurnosti i kada se dogodi da bi mogao posustati i pasti dolijeće otac, hvata ga na svoja krila i vraća ga u gnijezdo. I tako se ta igra ponavlja sve dok mladi orlići ne postanu potpuno samostalni te postanu i sami veličanstvenim gospodarima nebeskih visina.  

Mi nekada imomo osjećaj da bi mogli poletjeti od sreće. Ali samo poletjeti. Tko to od nas može neprestano  letjeti? Lebditi? Za onoga tko je zaljubljen do kože znamo reći da je u sedmome nebu. Ali ni to nije trajno stanje. Sa sedmoga neba se lako padne na tlo životne realnosti.  Izraelski narod je bio ushićen izlaskom iz egipatskog ropstva ali je idući pustinjom padao u malodušnost, strah i nesigurnost susrećući se s raznim opasnostima koje su vrebale u vidu škorpiona, divljih zvijeri, gladi i žeđi. Mnogi su se željeli vratiti u  staro gnijezdo, egipatskim loncima. Gunđali su protiv Jahve koji ih je neprestano pratio iako oni toga nisu bili svjesni.  On je vidio njihove nevolje i voda je iz stijene provrla a mana s neba padala. I zato Jahve podsjeća narod: „Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima“(Izl 19,4). I u knjizi ponovljenog zakona čitamo: „Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima“ Pnz 32, 1).

Orao je slika Boga  koji prati izraelce na njihovu putu u obećanu zemlju. Slika Boga koji i nas prati. Kada narod u svoj svojoj bijedi ne može dalje Jahve ga nosi na svojim krilima. Jahve mu daje sigurnost i spokoj i to uvijek iznova. I uvijek stavlja pred njega nove izazove. Potiče ga, podiže i vodi.

Ova slika o orlovim krilima može biti ohrabrujući za svakoga čovjeka koji se nalazi u teškim životnim situacijama, kada više ne zna kako i kamo dalje, kada ima osjećaj da se nalazi pred zidom preko kojega je nemoguće ići dalje. Bog je tu. Veličanstven i velik. Gospodar visina i nizina. Nikada nas ne ostavlja prepuštene samima sebi. Stavlja pred nas, doduše, životne izazove ali nam pomaže nositi se s njima a kada mi to nismo u stanju on će nas primiti na svoja krila, nositi nas i dati nam sigurnost. O tome govori i redak iz knjige proroka Izaije: „Do starosti vaše ja ću ostat` isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati“ (Iz 46, 4).

Jedna poznata priča govori o Božjoj prisutnosti u ljudskome životu a da čovjek često te prisutnosti nije ni svjestan: „Jedan čovjek usnuo san. U tome snu on hoda s Bogom po pješčanoj obali. Stopala su ostavljala vrlo jasan otisak. Dvostruki trag otkrivao je da su hodali jedan uz drugoga. U snu je čovjeku otkriveno da svaki korak učinjen na pijesku predstavlja jedan dan života. Tada se zaustavi i okrene da pogledom prebroji tragove u pijesku. Zapazio je da ponekad umjesto četiri ostaju sam dva otiska. I tako se izredao cijeli protekli život. A kakvo iznenađenje! Dijelovi puta sa samo jednim parom otisaka odgovarali su najtežim danima života. Bili su to dani tjeskoba, neraspoloženja, sumnji i mnogih trpljenja. Tada se čovjek obrati Gospodinu s prijekorom u glasu: „Obećao si da ćeš ostati sa mnom u sve dane života. Zašto nisi održao riječ? Napustio si me u najtežim trenucima života, u dane kada si mi bio najpotrebniji!“  Gospodin se blago osmjehnu i uzvrati: „Sine moj, nisam te prestao ljubiti ni jednoga trenutka. Oni osamljeni otisci tragova koje zapažaš u pijesku pripadaju meni, a ne tebi. U te sam te dane, kada ti je bilo najteže, nosio u svojem naručju“.

Slika je preuzeta sa: laudato.hr

by Zupnik

Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Kada sam 1988- 89 na Goethe - Institutu u Prienu učio njemački prvi put sam doživio ljepotu svetkovine Tjelova i tjelovske procesije. Dotada su mi  te procesije bile nepoznate. U tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji drugovi su sva vjerska događanja stjerali u crkve ili sakristije. Procesije ulicama gradova su bile zabranjene i nezamislive. Iako sam za vrijeme boravka u Prienu, vikendom i slobodnim danima putovao u samostan u München, tadašnji župnik Priena, pokojni Josef Preis, me zamolio da na Tjelovo ostanem u Prienu, suslavim svečanu misu i  da sudjelujem u procesiji ulicama grada. Ostao sam i nisam se pokajao zbog toga. Bio sam zadivljen viđenim i doživljenim; u crkvi svečana misa sa zborom i orkestrom a poslije mise procesija s molitvama i pjesmama koje je glazbeno pratio puhački orkestar. U procesiji ministranti, prvopričesnička djeca, mlađarija, prelijepe djevojke i žene te stasiti muškarci u bavarskim nošnjama, vatrogasci u svečanim odorama, predstavnici civilnih i crkvenih udruga, gradonačelnik i gradsko vijeće, brdski streljački vod koji je, pored svečano okićenih oltara, koji su bili postavljeni na nekoliko mjesta, ispaljivali pozdravne plotune. Svatko tko je držao do sebe bio je tu. Svi prozori zgrada na ulicama kroz koje je prolazila procesija su bili svečano okićeni, svi izlozi trgovina. U procesiji vjernici, na rubu ulica turisti i znatiželjnici.  Neopisivo!

Najvažnije od svega toga je ipak bilo ono u pokaznici, koju je, natkriven Baldahinom, nosio svećenik, praćen nosačima svijeća, mirisom tamjana i zvonom malih zvona. U pokaznici je bila bijela hostija, Tijelo Kristovo – najvrijednije blago koje nam je Isus ostavio i koje mi kršćani imamo. „Uzmite-to je moje tijelo koje se za vas predaje“. Sveti župnik iz Arsa je rekao: „Da je Isus imao nešto dragocjenije on bi nam i to dao, ali nije, pa nam je darovao samoga sebe“. Tjelovo je svetkovina koja svake godine iznova svojim vjernicima želi uprisutniti veličinu toga dara i obnoviti u njima vjeru u Kristovu euharistijsku prisutnost u maloj hostiji, u malom komadiću kruha.

Na Tjelovo iznosimo Isusa iz crkve i podižući ga visoko pokazujemo ga svijetu. Nosimo ga na ulice naših gradova i sela. Pokazujemo  ga našim sugrađanima.  S Isusom idemo na mjesta gdje stanujemo, radimo, izlazimo, zabavljamo  se. Tamo gdje su naše zubarske i liječničke ordinacije, naše trgovine, škole i restorani. Tamo gdje se odvija naša svakodnevnica. Želimo da on svojom ljubavlju prožme naš život i naš rad. Želimo da njegov blagoslov bude s nama. Svečanom pjesmom, okićenim oltarima i ljepotom narodnih nošnji želimo pokazati da je on najdragocjenijim posjetitelj. Želimo pokazati da je naša kršćanska zadaća u ovome svijetu ljudima donositi Krista, raspetoga i uskrsloga.

Ove godine nećemo moći slaviti onako kako smo to prošlih godina činili. Ostati ćemo u crkvi i tamo se pokloniti otajstvu Krista koji je nazočan pod prilikama kruha i vina. Učinit ćemo to u ograničenom broju i s higijenskim propisima. Nećemo nositi pokaznicu s Presvetim u procesiji. Ali ćemo ostati vjerni našoj zadaći: Ponijet ćemo Isusa ljudima. Ponijet ćemo ga tako što ćemo mi sami biti te pokaznice u kojima će ljudi prepoznavati Isusa po našim riječima i djelima. Biti ćemo njegovi svjedoci.  

Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje jer dok promatra te, svijest mu prestaje.

 Vid i opip, okus varaju se tu, al' za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom.

 Samo Bog na križu bješe oku skrit, ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem, s razbojnikom isto skrušen vapijem. 

Rana kao Toma ja ti ne vidim, ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te, da te ljubim ja. 

Uspomeno smrti Spasa premilog, živi kruše što si život puka svog.
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh. 

Pelikane nježni Spasitelju moj, blatna me u Krvi peri presvetoj
I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel. 

Isuse kog sad mi krije veo taj žarku želju molim ti mi uslišaj
Daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.

Sveti Toma Akvinski

by Zupnik

NEDJELJNE OBAVIJESTI 7. 06. – 14. 07. 2020

• Danas je svetkovina Presvetoga Trojstva.
• u utorak 9. 06. 2020 je u 19.00 sati sveta misa u kapelici naše misije.
• u četvrtak 11. 06. 2020 je svetkovina Tijela i krvi Kristove – Tjelovo.  Svete mise su u 9.00 sati u Haushamu i u 12.30 sati u Rosenheimu.
• U petak 12. 06. 2020 je u 19.00 sati sveta misa u kapelici naše misije.
• U subotu 13.06. 2020 je blagdan sv. Ante, kojega ćemo slaviti na nedjeljnim svetim misama.
• U nedjelju 14. 06. 2020 su svete mise u 9.00 sati u Haushamu, u 12.30 i u 14.30 sati u Rosenheimu.

Unatoč našim nastojanjimau Wasserburgu do daljnjega, nažalost,  ne možemo slaviti svete mise.

I dalje je, nažalost, obavezna telefonska prijava za sudjelovanje na svetim misama, održavanje razmaka, dezinfekcija ruku i nošenje maski.

by Zupnik

Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Svakodnevno se znamenujemo znakom križa i izgovaramo riječi „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Tim znakom započinjemo dan, molitvu, jelo i rad. S  tim znakom zazivamo blagoslov na nas i na sve što činimo. S tim znakom roditelji zazivaju blagoslov na svoju djecu. Pod tim znakom, u ime trojedinoga Boga, idemo na noćni počinak. U ime trojedinoga Boga započinjemo svetu misu i na koncu svete mise svećenik zaziva na vjernike blagoslov trojedinoga Boga.

Današnja nedjelja je nedjelja Presvetoga Trojstva, središta kršćanske vjere ali i najteže shvatljivog otajstva naše vjere: Jedan jedini Bog u trojstvu osoba. O ovome otajstvu su kroz čitavu povijest kršćanstava promišljali najveći teolozi. Poznat je doživljaj svetoga Augustina, jednoga od najvećih i najvažnijih teologa kršćanstva uopće. On je radio na svojoj knjizi „De Trinitate“, o Trojstvu. Unatoč promišljanju, studiranju i istraživanju svetih spisa nije se daleko odmaknuo. I dok je pisao ovu knjigu sanjao je da je hodajući uz morsku obalu u snu ugledao jedno dijete na obali. Dijete je s jednom malom posudicom crpilo more i ulijevalo ga u jednu šupljinu koja se nalazila na obali. „Što to radiš?“ upita ga sveti Augustin. Dijete mu odgovori:  „Želim preliti more u ovu moju malu lokvicu“. „Pa to je nemoguće“ pomisli Augustin i tada mu se otvoriše oči: „ Zar i ja ne pokušavam isto? S mojim malim ograničenim ljudskim razumom shvatiti otajstvo velikoga i beskonačnoga Boga“.

Najvažnija je spoznaja da je Bog velik. Toliko velik da ga čovjek svojim razumom ne može dokučiti. On nadilazi naše spoznaje i naše ograničene obzore. Kada bi Boga mogli dokučiti, on tada nebi bio Bog. U otajstvu Presvetoga Trojstva postajemo svjesni Božje nepojmljivosti i njegove veličine. U liturgijskoj tradiciji postoji lijep običaj da se, kada se moli „Slava Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetome“, napravi duboki naklon glave. Taj naklon je znak dubokog strahopoštovanja, klanjanja i predanja svemogućemu, trojstvenome  Bogu.

Boga našim razumom ne možemo dokučiti ali možemo i pozvani smo vjerom tražiti njegovu blizinu. Čitajući sveto pismo možemo donekle naslutiti smisao ove vjerske istine. Evanđelist Ivan je u svome evanđelju a pogotovo u poslanicama duboko proniknuo u ovo otajstvo Presvetoga Trojstva. Njegova rečenica u prvoj poslanici „Bog je ljubav“je možda jedan od najvažnijih Ivanovih svjedočanstava. Ta rečenica nam je svima poznata iako je nerjetko shvaćamo površno i ne pokušavamo zaći u dubinu te riječi. Možemo reći da je upravo u ovoj rečenici „Bog je ljubav“ kratka definicija presvetogaTrojstva. Ljubav, naime, mora imati nekoga s kim će biti u odnosu. Ljubav je moguća samo između osoba. Bit ljubavi je odnos i zajedništvo jednih s drugima i uzajamno priopćavanje. Kada Ivan veli da je Bog ljubav onda to znači  da je Bog puno više nego jedan osamljeni „ja“. U Bogu je i „ja“ i „ti“ i „mi“- Bog Otac, Sin i Duh Sveti.

On je Bog Stvoritelj koji se Mojsiju objavljuje kao Jahwe. On je onaj koji je. On je „Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.“

Bog se objavljuje u svome Sinu, drugoj božanskoj osobi, kao utjelovljena Riječ koja je prebivala među nama. Bog djeluje u svijetu po Duhu Svetome koji proizlazi uzajamne ljubavi Oca i Sina. Sveti Patrik, apostol Iraca, je pokušao slikovito na primjeru lista djeteline objasniti to otajstvo. List djeteline je jedinstven iako ima tri latice. Sve tri latice su dio jednoga, dio jedne cjeline. (Zato je list djeteline simbol svetoga Patrika ali i Irske).

Bog je ljubav i ujedno ljubavno zajedništvo triju božanskih osoba. Sveti Pavao veli da je po Duhu Svetome ta ljubav izlivena u naša srca pa smo tako i mi dionici božanske trojstvene ljubavi. Razmislimo samo koliko li smo  mi ljudi sretni i blagoslovljeni! Dionici smo božanske ljubavi koja struji kroz jedinstvo Presvetoga Trojstva. Pustimo da ta ljubav struji kroz čitavo naše biće i ispuni nas božanskom radošću. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

Vaš fra Frano, župnik

by Zupnik