Jeste li znali?
Sigurno su se mnogi od vas zapitali zašto u tijeku jedne crkvene godine (od prve nedjelje došašća do svetkovine Krista Kralja) svećenik i ministranti nose liturgijsku odjeću u raznim bojama. Liturgijske boje su određene da izvanjski odgovaraju onome što u tijeku jedne crkvene godine slavimo. One hoće u nama pobuditi osjećaj za ono što se događa u liturgijskom slavlju. Redovito se za crkvena slavlja upotrebljavaju bijela (ponekad i zlatna), crvena, zelena i ljubičasta boja. Svaka od tih boja ima svoje značenje.
- Bijela se boja nosi u božićno i uskrsno vrijeme, na blagdane Blažene Djevice Marije i svetaca koji nisu bili mučenici. Bijela boja označava radost, jasnoću, čistoću, mir, puninu. Ona je znak Krista za čiju odjeću su vojnici bacili kocku.
- Na Cvjetnicu, Veliki Petak, Duhove, svetkovinu Krista Kralja i na blagdane svetaca, koji su vlastitom krvlju svjedočili za Isusa, nosi se crvena boja koja je znak ljubavi, krvi, vatre, životnosti, snage i Duha.
- U „vrijeme kroz godinu“ a to je vrijeme između božićnog i korizmenog vremena i između uskrsnog vremena i došašća nosi se zelena boja. Zelena boja je znak radosne nade, odrastanja i života. Kršćanin je glasnik nade da je cilj našega života vječnost, zajedno s Kristom, raspetim i uskrslim.
- Vrijeme došašća i korizme je vrijeme pripreme za Božić i Uskrs. To vrijeme poziva na obraćenje, pokoru, ozbiljnost i pripravnost. Nosi se ljubičasta, pokornička boja. Ljubičasta boja se nosi osim na misama nosi na pokorničkim bogoslužjima i prigodom sakramenta pomirenja i na misama za pokojne.
NEDJELJNE OBAVIJESTI
- Nedjelja 31. 05. 2020 - svetkovina Duhova i završetak uskrsnoga vremena.
- Ponedjeljak 1. 06. 2020 – Duhovski ponedjeljak - Svete mise su u 9.00 sati u Haushamu i u 12.30 sati u Rosenheimu.
- Utorak 2. 06. 2020 – Sveta misa u 19.00 sati u kapelici naše misije (Obavezna prethodna tel.prijava)
- Petak 5.06. – Sveta misa u 19.00 sati u kapelici naše misije (Obavezna prethodna tel.prijava)
- Nedjelja 7. 06. 2020 – Svetkovina Presvetoga Trojstva. Svete mise su u 9.00 sati u Haushamu, u 12.30 sati i u 14.30 sati u Rosenheimu. (Obavezna prethodna tel.prijava)
- Sakramenat pomirenja po dogovoru.
Župnikova poruka
Dragi i poštovani vjernici!
Današnja svetkovina Pedestenice, svetkovine silaska Duha Svetoga na učenike koji su bili okupljeni u dvorani posljednje večere u zajedništvu s Marijom i drugim ženama je rođendan, početak i rast crkve. Silazak Duha Svetoga nad apostole je opisan u prvome čitanju i u evanđelju današnje svetkovine a u drugome čitanju njegovo djelovanje u crkvi. U Djelima apostolskim govor je o „šumu s neba“ i „silnome vjetru koji ispuni svu kuću“ i „ognjenim jezicima“ koji siđoše i razdijeliše se na svakoga od nazočnih u dvorani posljednje večere. Duh Sveti ih ispuni i oni počeše govoriti raznim jezicima ali tako da ih je svatko razumio. U evanđelju, naprotiv, nema govora ni o silnome vjetru niti o ognjenim jezicima. U dvorani posljednje večere je ozračje straha i tišine. Unatoč zatvorenim vratima Isus ulazi u dvoranu staje u sredinu i pozdravlja nazočne riječima: „Mir vama!“ Isus im ne predbacuje njihov kukavčiluk, ne kritizira njihovu nevjeru, ne ljuti se zbog njihovoga nepovjerenja u ono što im je govorio nego im želi i nudi mir. I da nebi prečuli važnost i značenje toga pozdrava on ponavlja još jednom: Mir vama! Pored mira Isus im daje još jedan dar: Primite Duha Svetoga! Duha životnosti i punine koji sve čini novim i dobrim, koji ispravlja ono što je krivo, zacjeluje ranjeno, obnavlja polomljeno, oživljuje umrlo, daruje sklad - Duha koji može promijeniti čitavi svijet. „Primite“ veli Isus i darova im svoga Duha, ne nasilno nego nježno i s puno osjećaja. Isus dahne u njih…samo jedan dašak! Može li nešto biti nježnije ali i srdačnije i toplije nego što je to dašak? Upravo tako Duh Sveti dolazi - u skrovitost nazaretske kućice, u betlehemsku štalicu, u dvoranu posljednje večere, u svakodnevnicu našega života. On ne dolazi nasilno ni spektakularno, nego ohrabrujući , s nježnošću i neizmjernom ljubavlju. Dolazi tako da ga čovjek može primiti. I onda, tako veli evanđelje, Isus šalje svoje apostole da idu i da budu svjedoci Božje ljubavi i da njihovo svjedočanstvo promjeni, štoviše stvara novi svijet. Nakon susreta s Uskrslim i primanjem njegova Duha u dvorani nestaje straha i tjeskobe a na njihova mjesta dolaze radost i nada. Dolazi Novo! To Novo je bitna značajka Duhova. Duh sveti stvara Novo. Ne polira niti uljepšava ono staro da bi to staro postalo ljepše nego što je bilo prije, nego stvara novo.
„Pošalji Duha svojega, Gospodine i obnovi lice zemlje“ (Ps 104) pjevamo i molimo sa psalmistom. Ovaj duhovski momenat provlači se kroz čitavu povijest našega spasenja. Duh Sveti je od samoga početka spasenja na djelu. Bog stvara svijet iz ničega, čitamo na početku staroga zavjeta. Kada čovjek svojim grijehom gubi raj Bog nam po Duhu Svetome u Isusu daruje novo stvorenje a to znači: Iz smrti se po Duhu Svetome rađa život, žalost se pretvara u radost,mržnja u ljubav, uvreda u praštanje, očaj u nadu, tama u svjetlo, nesloga u jedinstvo . Kada slavimo euharistiju onda se po Duhu Svetome kruh pretvara u tijelo a vino u krv Kristovu. Po Duhu Svetome mi grešnici možemo postati novi ljudi, posvećeni i sveti. Tamo gdje Duh Sveti dođe ništa ne ostaje isto kako je bilo prije. Zbog toga Djela apostolska upotrbljvaju tako snažne slike kada je govor o događaju Duhova. Govor je„šumu s neba“ i „silnome vjetru koji ispuni svu kuću“ i „ognjenim jezicima“ koji siđoše i razdijeliše se na svakoga od nazočnih u dvorani posljednje večere. Poslije olujnog vjetra i vatre ništa ne može biti isto kao prije. Zato i molimo: „Dođi Duše Presveti…nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim“. Dali mi uistinu i želimo ono što pjevajući molimo? Želimo li postati novi ljudi s novim, Kristovim mislima i pogledima, s mnogo više ljubavlju ispunjenim, srcima? Želimo li se uistinu Duhom Svetim očistiti? Dopustiti da nam on svojim nježnim dahom otopli okamenjeno srce? Želimo li Isusu pokazati naše rane? Želimo li postati nova crkva u kojoj neće biti moraliziranja ni osuđivanja nego ljubav i razumjevanje?
Po silasku Duha Svetaga svatko je mogao razumjeti riječi učenika: „Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“ Kada je čovjek ispunjen Duhom Svetim onda ga svatko može razumjeti jer on govori Duhom ljubavi i razumijevanja. On se ne izdiže iznad drugih nego je na istoj razini očiju kao i njegov sugovornik. Često ljudi govore, mnogo govore, govore istim jezikom ali ih se ne razumije jer je njihov način razmišljanja, govorenja i djelovanja nerazumljiv, nije u Duhu Isusa Krista. Nije u Duhu njegove ljubavi. Taj nesklad susrećemo u obiteljima ali i našim crkvenim zajednicama. Sklad i zajedništvo su prepoznatljivi znakovi Duha Svetoga.
Sveti Pavao u drugome čitanju veli da po Duhu primamo različite darove i da po njemu različito djelujemo. Različitim darovima obdarene Isus i nas šalje da stvaramo novi svijet: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Otpuštajte grijehe, praštajte jedni drugima! Budite milosrdni jedni prema drugima! Mjenjajte sebe. Mjenjate svijet. I ako ne možete promijeniti veliki svijet zacijelo možete, mijenjajući sebe, mijenjati život u svojoj obitelji, u svojoj zajednici i tako doprinjeti da se mijenja lice zemlje. Neka vas ražari duhovski oganj i neka vas ohrabri: Najveća putovanja započinju prvim pa i malim korakom.
I dok budemo na svetoj misi ili kod kuće pjevali „O dođi, Stvorče, Duše Svet“ nemojmo u prvome redu moliti da on dođe u Vatikan, München, Pariz ili Vašington, nego prije i iznad svega, nama, u naša srca.
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.
Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,
sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.
Dragi i poštovani vjernici!
Svima vam čestitam Pedesetnicu, svetkovinu Duha Svetoga. Neka vas Duh Sveti oduševi za radosnu vijet Isusa Krista. Živite je i navještajte drugima. Česatit vam rođendan crkve!
Vaš župnik fra Frano
Covid - 19 i mi
Dragi i poštovani vjernici!
Danas smo dobili obavijest iz generalnog vikarijata naše nadbiskupije München – Freising da od slijedeće nedjelje (Duhovi) djelitelji pričesti ne moraju nositi rukavice za vrijeme djeljenja pričesti. (Hvala Bogu!) Djelitelj pričesti mora prije samoga čina pričešćivanja dezinfecirati ruke i ne smije dolaziti do fizičkog dodira ruku pričestitelja i onoga koji prima pričest.
Sve druge odredbe ostaju na snazi: nošenje zaštitne maske, dezinfekcija ruku na ulazu u crkvu, održavanje razmaka ispred crkve i u samoj crkvi, pjevanje samo od strane članova maloga zbora, telefonsko prijavljivanje za misu, ne dolazak na misu onih koji su prehlađeni, imaju temperaturu, probleme s disanjem ili glavobolju.
Pričest će se i dalje dijeliti tako da će djelitelj pričesti ići kroz crkvu a oni koji žele primiti pričest stati će na lijevu ili desnu stranu klupe i ispružiti ruku.
Nadajmo se i molimo da i ove mjere sigurnosti uskoro popuste.
Budimo i dalje odgovorni jedni za druge.
U susret pedesetnici
Čitanje Djela apostolskih -Dj 28,16 - 20
Kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih zaslužio smrt. Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.« Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.
Riječ Gospodnja.
Kratko razmišljanje u s usret Pedesetnici
Današnje čitanje iz Djela apostolskih govori o apostolu Pavlu kojeg su okovana iz Jeruzalema doveli u Rim. Pred židovskim prvacima Pavao govori ovako: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, s toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.«
Liturgija tjedna koji je za nama sadrži čitanja iz Djela apostolskih koja opisuju putovanja i djelovanje apostola Pavla, kako među Židovima tako i poganima.
Da bismo bolje razumjeli današnje čitanje potrebno se je vratiti u Pavlovo vrijeme. To znači, vrijeme nakon Uskrsnuća, vrijeme širenja evanđelja i osnivanja prvih kršćanskih zajednica. Apostol Pavao je na svojim brojnim putovanjima po Europi i Maloj Aziji propovijedao evanđelje i bio živi svjedok našeg Gospodina Isusa Krista. Ta putovanja nisu prolazila bez problema i konflikata, a često i po život opasnih situacija. Njegova su putovanja često završavala brodolomima, u tamnicama pa i u okovima, kao što nam govori i današnje čitanje. No on je neumorno i nepokolebljivo, bez straha za vlastiti život širio Kristov nauk, vodio rasprave sa Židovima i ohrabrivao i učvršćivao prve kršćanske zajednice koje su imale puno izazova i problema.
Prve kršćanske zajednice su bile formirane od Židova koji su prelazili na kršćanstvo i pogana koji su prelazili sa mnogoboštva na monoteizam, što znači vjeru u jednoga Boga. Krsteći se postajali su članovi prve Crkve, ali su sa sobom donosili svoja različita vjerovanja i tradicije. Kako Židovi tako i pogani. Zbog toga su nastajali brojni konflikti i razmirice koje su unosile nemir i probleme u prvu Crkvu.
Nakon nešto više od 2000 godina kršćanstva moglo bi se zaključiti da smo imali puno vremena za vježbu i da su naše kršćanske zajednice danas savršene, bez problema i izazova. Bez farizejskih i saducejskih rasprava, bez međusobnog optuživanja i bacanja u tamnicu riječima. Mi danas imamo službeni nauk Crkve, puninu Božje objave u Bibliji i dogme. To znači da smo sigurni od krivovjerja i zabluda ( s kojima su se borile prve zajednice) i da svu svoju životnu energiju možemo usmjeriti na življenje evanđelja i činjenje dobra. No, ide li sve glatko ili ipak postoje problemi kao i u Pavlovo vrijeme?! Ljudska narav je slaba, lomljiva, nesigurna. I naš Gospodin to zna. Zna danas i znao je prije 2000 godina. Znao je i onda kada se je Njegova prva zajednica, zajednica apostola nakon Velikog petka razbježala, sakrila, zatvorila u kuće i živjela u strahu. Kako je moguće da netko tko danima hoda s Kristom, svjedoči svim čudima koje je Krist činio i zna da je Krist Sin Božji svejedno pobjegne i zataji?! Kako je moguće da mi danas još uvijek bježimo od Istine, od Krista koji je u svakom potrebitom, napuštenom, ostavljenom čovjeku, okrećemo glavu i ne živimo evanđelje!?Slabi smo, ranjeni grijehom i potrebna nam je snaga i sila odozgor. Naš Otac to zna i ne ostavlja nas same. Krist je i obećao da nas neće ostaviti same i slabe u našim životima, nego da će nam poslati Duha Svetoga čija sila i snaga pokreće čitav svijet. Sila Duha Svetoga po kojoj plašljivi i nesigurni apostoli postaju gorljivi širitelji Kristova nauka, izlaze na ulice i trgove, govore u jezicima, istjeruju zle duhove, podnose mučeništvo. Snaga Duha Svetoga po kojoj bogati i uobraženi progonitelj kršćana Savle postaje Pavao, apostol koji se odvažuje na duga i iscrpljujuća putovanja. Trči, hoda, plovi olujnim morima, biva utamničen, a sve kako bi ljudima donio Krista. U sili i snazi Duha Svetoga čovjek se nanovo rađa, mijenjaju se životi iz temelja, pucaju okovi grijeha. Mi smo djeca Božja koju Otac njihov obilato daruje i nikad ne ostavlja same. Osvijestimo u našim srcima kakvo nam je blago darovano u sakramentima. Što primamo po sakrmentu Svete potvrde? Sjetimo se tog pečata i odmotajmo konačno darove Duha Svetoga koje smo dobili i procvast će nam obitelji, zajednice,župe, domovina. Ne čekajmo više na druge i budimo kao Pavao koji u dubini svoje duše čuje Gospodinov glas: "Hrabro samo".
U radosnom iščekivanju svetkovine Duhova neka nas blagoslovi Otac, Sin i Duh Sveti. Amen
Martina Bočkaj Geißler