Bog u kojega ne vjerujem i nikad ne ću vjerovati:

– u Boga koji traži da ga se ljudi boje

– u Boga vrača i čarobnjaka

– u Boga koji bi sprečavao ljudski razum u njegovu traženju

– u Boga koji bi bio monopol jedne Crkve, rase, kulture ili kaste

– u Boga djeda koga se može manipulirati

– u Boga kome ne bi trebao čovjek

– u Boga suca koji sudi uvijek sa zakonom u ruci

– u Boga koji se može rastumačiti filozofijom

– u Boga koji priječi čovjeku da raste, da osvaja, da se preobražava, da se razvija dotle da postane “gotovo kao Bog“

– u Boga koji od čovjeka, zato što vjeruje, zahtijeva da se odrekne da bude čovjek

– u Boga koji kaže “platit ćeš ti meni“

– u Boga koji se koji put kaje što je ljudima dao slobodu

– u Boga koji se zadovoljava da čovjek kleči čak i ako ne radi

– u Boga opijum za obnovu zemlje i nadu samo za budući život

– u Boga onih koji misle da ljube Boga zato što ne ljube nikoga

– u Boga kojemu se sviđaju oni koji uvijek govore “sve je u redu“

– u Boga koji opravdava rat

– u Boga koji daje prednost bogatima

– u Boga koji ne spašava one koji ga nisu upoznali, ali koji su ga željeli i tražili

– u Boga koji se zaručuje s politikom

– u Boga koji zemlju i stvari što ih čovjek voli uništava umjesto da ih preobrazi

– u Boga koji ne bi bio misterij, koji ne bi bio veći od nas

– u Boga koji bi zauvijek uništio naše tijelo umjesto da ga uskrisi

– u Boga za koga ljudi vrijede ne po onome što jesu, nego po onome što imaju ili predstavljaju

– u Boga koji ne bi bio ljubav i koji ne bi znao pretvoriti ljubav u ono što treba

– u Boga u koga se ne bih mogao pouzdati i onda kad zakažu sve nade

Juan Arias