Uz nedjeljna čitanja

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju -  Mt 28, 16-20

U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“

Riječ Gospodnja

Dragi i poštovani vjernici!

Nakon dugog i neuspješnog ispita profesor na kraju upita studenta: „Možeš li mi barem objasniti Presveto Trojstvo?“ Student teologije odgovori sav sretan: „Naravno!“ i nastavi: „Dakle, Presveto Trojstvo je...“ Nato će profesor: „Žao mi je. Presveto Trosto ne može nitko objasniti“.

O Presvetome Trostvu je mnogo pisano. Mnoge knjige, propovijedi i seminari. Jedan vic kaže:„Kada je Bog htio upoznati samoga sebe stvorio je teologe.“ Kroz čitavu povijest teolozi su razmišljali o Bogu, njegovoj veličini i nedokučivosti i nijedan nikada nije mogao Boga dokučiti i to veliko otajstvo razumjeti.

Jedna priča govori o doživljaju sv. Augustina, jednoga od najvećih teologa kršćanstva. Jednom prilikom dok je šetao uz more, sv. Augustin je razmišljao o najvećoj istini kršćanske vjere – Presvetome Trojstvu. ‘Kako to’, pitao se, ‘Trojica, a opet Jedan, Jedan, a opet Trojica!’ Tako hodajući, susreo je jednoga dječaka koji je, tik uz more, iskopao jednu rupicu i s još manjom školjkicom pokušavao preliti veliko more u malu rupu. Augustin, pomalo iznenađen, upita: ‘Što to radiš?’, a dječak će: ‘Prelijevam more u ovu rupu’. Iznenađen njegovim odgovorom, Augustin ponovno upita: ‘Kako misliš tako veliko more preliti u tako malu rupu i k tomu još s tom školjkicom?’ Dječak odlučno postavi protupitanje: ‘A, o čemu ti sada razmišljaš?’ Augustin odgovori: ‘O Presvetome Trojstvu!’ ‘Prije ću ja’, na to će dječak, ‘preliti more u ovu malu rupu, nego što ćeš ti shvatiti to o čemu razmišljaš!’ (www. book.hr/duhovna-prica-sveti-augustin-i-prica-o-trojedinom-bogu/

Mi kršćani svakodnevno, cijeloga našega  života, izražavamo vjeru u trojedinoga Boga - Oca i Sina i Duha Svetoga, vjeru u jednoga Boga u trima osobama. Činimo to kada se križamo na početku dana, na početku rada, na početku molitve. U to ime smo kršteni i jednoga dana ćemo pod tim znakom prijeći i prag ovozemnoga života.

I nakon nedjeljne propovijedi govoreći „Vjerovanje“priznajemo vjeru u otajstvo Presvetoga Trojstva: vjerujem u Boga Oca, Stvoritelja...Vjerujem u Isusa Sina njegovoga...Vjerujem u Duha Svetoga...“ Mi priznajemo da je Bog stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga. Priznajemo da je Isus Krist utjelovljena Riječ Božja, naš prijatelj i brat. Priznajemo da Duh Sveti oživljava, da je on Tješitelj, mi mu se klanjamo i njemu se, koji je u zajedništvu s Ocem i Sinom molimo.

Mi svakodnevno izgovaramo našu molitvu Trojedinome Bogu i istovremeno izražavamo našu vjeru u trojedinoga Boga kada činimo znak križa izgovaramo riječi: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. To činimo najčešće ne razmišljajući o tom činu. Taj čin vjere u Trojedinoga Boga koji potječe iz najranijega kršćansva zavrijeđuje da se danas na svetkovinu Presvetoga Trojstva o njemu promisli.

Dok izgovaramo „u ime Oca“ ruku podižemo gore prema i dodirnemo čelu. Kao što dijete podiže svoje rukice prema svome ocu taku i mi pružamo svoje ruke prema nebu, prema našemu nebeskome Ocu. Bog Otac je u isto vrijeme svemoguć i svet, nedokučiv i pravedan. Iznad svega on je ljubav i izvor svake ljubavi. On je milosrđe i izvor milosrđa. Priznavati da je Bog otac znači: On, stvoritelj neba i zemlje je htio da ja budem. On mi je darovao život. Moje ime je zapisano u njegovoj ruci. Stvoren sam na njegovu sliku. On me poznaje. On znade što mi je potrebno. On me neće nikada napustiti ni zaboraviti. On je prema neni milostrdan kao Otac prema izgubljenom Sinu. Njemu mogu povjeriti svoj život.

 Dok izgovaramo riječi: „i Sina“ ruka nam s čela ide na grudi. Tamo gdje kuca naše srce. Otajstveni Bog kojega ne možemo dokučiti, koji stanuje u nepristupačnome svijetlu, je u svome Sinu sišao i nastanio se među nama. Postao nam je bliz. U Isusu nam je postao brat. S nama je dijelio život. Iskusio je radost i tugu i bol. Sve ono što i mi doživljavamo. U Isusu je Bog postao vidljiv. Po Isusu nam Bog pokazuje da smo u duboko njegovome srcu. Isus nas je ljubio i darovao se za nas. Prije svoje smrti on pada na koljena i pere noge svojim učenicima. On nas je otkupio i spasio.

Dok izgovaramo riječi „i Duha Svetoga“ ruka nam ide od jednoga do drugoga ramena. To je pokret koji nas obuhvaća u zagrljaj. Bog nije samo Otac, naš iskon i cilj. On nije samo utjelovljeni Sin, naš brat i Gospodin. Bog dolazi kao Duh Sveti u naš život u najdublju intimu našega bića. Po Duhu Svetome Bog je nastanjen u nama. Sveti Pavao kaže da je „po Duhu svetome Božja ljubav izlivena u naša srca“. Svatko od nas je hram Duha Svetoga. Biti hramom Duha Svetoga, biti njegovo svetohranište je ono što nas  čini neizmjerno vrijednima i daje nam dostojanstvo koje nam nitko ne mođe oduzeti. Duh Sveti živi u nama, on nas nadahnjuje, prožima i ispunjava, tješi, osnažuje i pomaže. 

Govoreći o Bogu i tajni naše vjere Sv. Katarina Sijenska kaže: „Što ga više tražimo, to ga više nalazimo; što ga više nalazimo, to ga više tražimo“.


Uz nedjeljna čitanja

Čitanje Djela apostolskih - Dj 2, 1-11

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.

A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim ¬jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«

Riječ Gospodnja.

 

Dragi i poštovani vjernici!

Na Duhove slavimo silazak Duha Svetoga. Liturgijska čitanja nam zorno prikazuju djelovanje Duha Svetoga. Ljudi iz svih krajeva koji su se nalazili u Jeruzalemu, bez obzira kojemu narodu pripadali i kojim jezikom govorili mogu razumjeti govor apostola. Mogu se uzajamno razumjeti i jedni s drugima razgovarati. Svatko je svakoga mogao razumjeti kao da govori njegovim materinskim jezikom.

Jezik je sredstvo komunikacije između ljudi. Životinje šalju signale. Jezik nadilazi signale. Jezikom priopćavamo jedni drugima osjećaje i potrebe, povjeravamo se jedni drugima i stvaramo. Bez jezika bi bila nemoguća komunikacija između ljudi i bilo kakav odnos.

Znamo kako je teško ostvariti kontakt s ljudima u stranim zemljama čije jezike ne razumijemo ili kada ljudi iz drugih zemalja dođu k nama. Vidimo da, čak ako smo i svladali jezik ove zemlje u kojoj trenutno živimo, nailazimo ponekad na jezične barijere. Pogotovo ako se radi o birokratskom uredskom jeziku.

Ponekad je sporazumijevanje i u vlastitome jeziku teško ili nemoguće. Kako li su sretni ljudi koji govoreći o odnosima s drugim ljudima mogu reći: „Mi se sjajno razumijemo.“ I kako je tragično kada netko rekne: „Mi se više ne razumijemo.“ Tragično je kada ljudi u obiteljima jedno drugome nemaju što reći. Kada zavlada muk. Muk rađa nesigurnost, strah i tjeskobu.

Prva biblijska knjiga, knjiga Postanka govori o tome kako su svi ljudi govorili istim jezikom, razumjeli se i imali razumijevanja jedni za druge. Tada su odlučili sagraditi toranj sve do neba da bi sebi napravili ime. Htjeli su graditi život, vjerujući samo u sebe i svoje sposobnosti. Da bi bili poput bogova.

Kada je čovjek pun samoga sebe, kada sam sebi podiže hramove, veliča samoga sebe, kada ga obuzme oholost on postaje nerazumljiv i stran za svoju okolinu. On iz svoga vidokruga gubi druge ljude i vidi samo sebe.  Tada se gubi ono što u suštini ljude povezuje, a to su ljubav i solidarnost. Oni postaju stranci jedan drugome, a vrlo često i neprijatelji.

Kada čovjek hoće dignuti Boga s njegovoga trona i sam sjesti na taj tron to redovito vodi u diktature i katastrofe. Primjeri su za to razne fašističke, komunističke i druge diktature koje čovjeka vode u propast. Slobodna riječ biva zabranjena i nastaje muk.  Muk rađa strah i tjeskobu. Isto vrijedi i kada član jedne obitelji sebi postavi visoke ciljeve, tako visoke da sve podloži tim ciljevima. Do tada najdraži ljudi, članovi obitelji, se izguravaju u drugi plan, a u prvi plan dolaze karijera i stjecanje materijalnih dobara. Razgovor u obitelji zamukne i nitko nikoga više ne može razumjeti. Muk rađa nesigurnost, strah i tjeskobu.

Danas na Duhove čujemo sasvim drugačiju priču. Apostoli koji su zamuknuli pogođeni smrću svoga učitelja živjeli su u strahu i tjeskobi. Tražili su zaštitu iza zaključanih vrata. Od trenutka silaska Duha Svetoga na njih postaju nezaustavljivi u navještanju Krista raspetoga i uskrsloga. Ljudi koji ih slušaju čuju odjednom poruku koja ih sve povezuje. To je poruka pomirenja koju Bog i Otac svih ljudi daruje. Poruka da su svi ljudi Božja djeca, braća i sestre. Poruka ljubavi. Bog hoće sve ljude ujediniti u istini, pravdi i ljubavi.

Često ćemo se iznenaditi promatrajući djecu iz raznih zemalja u turističkim mjestima. Igraju se zajedno i komuniciraju iako ne poznaju jezik jedni drugih. Razumiju se jer govore jezik ljubavi i malenosti. Jezik ljubavi je jezik koji svatko može razumjeti.

Čovjek mora iskazati svoju spremnost da bi mogao biti od Boga darovan. Mora dopustiti da s nebeskih visina bude obasjan Božjom milošću i obdaren dostojanstvom. To se događa darom Duha Svetoga koji premošćuje sve barijere između ljudi.

Svi sudionici događaja u Jeruzalemu su mogli razumjeti apostole jer su apostoli govorili jezikom ljubavi. Jezik ljubavi može svatko razumjeti. Neka taj jezik ljubavi kojim je Otac ljubio Sina i Sin nas, osnažen Duhom Svetim bude pokretačka snaga da i mi poput apostola navještamo Krista uskrsloga jezikom kojega svako stvorenje može razumjeti, jezikom ljubavi.

Neka darovi Duha Svetoga  mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji donesu i plodove što ih Duh Sveti stvara u nama: „ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost, čistoća” (Gal 5,22-23).

Sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Duha Svetoga čestitaju i žele

Matina Bočkaj-Geissler, pastoralna suradnica

Fra Frano Čugura, župnik


O dođi Stvorče, Duše Svet

Dragi i poštovani vjernici!

Pred nama je svetovina Duha Svetoga. Jedna je to od najvažnijih svetkovina u tijeku crkvene godine. Kroz povijest kršćanstva, od samih početaka, kršćani su se na poseban način spremali za velike svetkovine. Molili su devetnice, trodnevnice i obavljali bdijenja.

I mi ćemo se kao zajednica ove godine trodnevnicom spremati za ovo veliko slavlje – slavlje silaska Duha Svetoga na svoji crkvu, na nas.  

Srdačno vas pozivamo:

U četvrtak 20.05.  2021 u 19.30 sati je u crkvi Krista Kralja sveta misa i klanjanje pred Presvetim Oltarsrskim Sakramentom. Pjevaju i sviraju naši mladi.

U petak 21. 05. 2021 u 18.00 sati je prigoda za ispovijed u kapelici crkve Krista Kralja, u 19.00 sati sveta misa i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

U subotu 22.05. 2021 je od 19.45 do 22.00 sata bdijenje u kapelici naše misije.

Predhodne prijave nisu potrebne. Donesite na malome papiriću vaše ime i prezime i broj telefona i ubacite taj papirić u za to predviđenu kutijicu na ulazu u crkvu.

Na Duhovsku nedjelju mise su po redoviom rasporedu:

U subotu 22.05. 2021 u 18.00 sati u crkvi sv. Brata Konrada u Wasserburgu.

U nedjelju u 9.00 sati u crkvi s. Antuna u Haushamu s krštenjem jednoga djeteta.

U 12.30 i u 14.30 sati u crkvi Krista Kralja Rosenheimu.


NEDJELJNE OBAVIJESTI

16.05.2021. – 23.05. 2021.

Nedjelja 16. 05. 2021. - sedma uskrsna nedjelja

Utorak 18. 05. 2021. – u 19.00 sati sveta misa i pobožnost „Trinaest utoraka svetom Anti“

Srijeda 19.05. 2021. – u 11.00 sati sveta misa u kapelici naše zajednice

Četvrtak 20.05. 2021. – u 19.00 sati u crkvi Krista Kralja trodnevnica uoči svetkovine Duhova
sveta misa i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom

Petak 21.05. 2021. – u 18:00 sati prigoda za sakramenat ispovijedi
u 19.00 sati u crkvi Krista Kralja trodnevnica uoči svetkovine Duhova
sveta misa i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom

Subota 22. 05. 2021. - u 10.30 sati bogoslužje za prvopričesnike u crkvi Krista Kralja,

u 18.00 sati predvečernja nedjeljna misa svetkovine Duhova – Pedesetnice u crkvi hl. Bruder Konrad u Wasserburgu

Nedjelja 23. 05. 2021.Svetkovina Duhova – Pedesetnica
u 9.00 sati sveta misa u crkvi sv. Antuna u Haushamu
u 12.30 i u 14.30 sati sveta misa u crkvi Krista Kralja
u Rosenheimu

O ZNAČENJU DUHOVA POGLEDAJTE:
https://www.youtube.com/watch?v=N4OXmbMzUlA

ZARUČNIČKI TEČAJ
Sasvim je izgledno da u skorije vrijeme zbog pandemije covida 19 nećemo moći održati grupni zaručnički tečaj.
Svi oni koji se planiraju uskoro vjenčati neka se jave osobno župniku,
on će sa svakim parom zasebno napraviti potrebni tečaj.

COVID 19

I dalje su na snazi mjere zaštite od covida 19. Prijave za sudjelovanje na misama u Rosenheimu su obavezne i to putem interneta. Za sudjelovanje na misama u Wasserburgu (subotom u 18.00 sati) i u Haushamu (nedjeljom u 9.00 sati) nije potrebna prijava. Ako se ne uspijete prijaviti na misu u Rosenheimu iskoristite prigodu i posjetite ta mjesta naše zajednice i sudjelujte tamo na svetim misama.
Naravno, moguće je otići i na mise na njemačkome jeziku u mjestima u kojima živite.
I dalje je obavezno dezinficirati ruke i nosti maske za vrijeme čitave mise.
Ako se ne osjećate dobro, gripozno, imate povišenu temperaturu, kratak dah…radije ostanite kod kuće i pratite misna slavlja putem medija.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Uz majčin dan - s dubokom zahvalnošću za ljubav, brigu i žrtvu. Hvala draga mama.

Papa Franjo o majkama
1. Majke su najbolji lijek protiv širenja sebičnog individualizma. “Individua” znači “ono što se ne može dijeliti”. Majke se naprotiv “dijele”, počevši od trenutka kad prihvate začeto dijete kako bi ga donijele na svijet i odgojile. One su te koje svjedoče ljepotu života. Životni izbor majke je davati život. A to je veliko, to je lijepo. (Kateheza, 7. siječnja 2015.)

2. I to je pomalo poslanje žena: mama, žena! Davati svjedočanstvo djeci, unucima, da je Isus živ, živući, da je uskrsnuo. Mame i žene, samo naprijed s tim svjedočanstvom! Kod Boga ono što vrijedi je srce, koliko smo otvoreni njemu, jesmo li poput djece koja se uzdaju. Ali to nas potiče i na razmišljanje o tome kako su žene, u Crkvi i na putu vjere, imale i imaju i danas posebnu ulogu u otvaranju vrata Gospodinu, u njegovu nasljedovanju i približavanju njegova lica, jer pogled vjere treba uvijek jednostavni i duboki pogled ljubavi. (Kateheza, 3. travnja 2013.)

3. Majčina se uloga ne ograničava samo na to da daje život, već ona s velikom pažnjom pomaže svojoj djeci rasti, doji ih, hrani, uči ih kročiti kroz život, prati ih uvijek svojim pažnjama, svojom ljubavlju, i kada odrastu. I u tome zna također ispravljati, opraštati, razumjeti, zna biti blizu u bolesti, u trpljenju. Riječju, dobra mama pomaže djeci da izađu samih sebe, da ne ostanu uz majčine skute gdje im je ugodno, kao što tek izlegli pilići ostaju pod krilima kvočke. (Kateheza, 11. rujna 2013.)

4. Društvo bez majki bilo bi nehumano, jer majke znaju uvijek, i u najtežim trenucima, svjedočiti nježnost, predanost i moralnu snagu. Majke često prenose također najdublji smisao vjerske prakse: u prvim molitvama, u raznim činima pobožnosti koje dijete uči, upisana je vrijednost vjere u životu jednog čovjeka. To je poruka koju majke vjernice znaju prenijeti bez mnogo objašnjenja: ova će doći kasnije, ali se klica vjere krije u onim prvim, najdragocjenijim trenutcima. Bez majki ne samo da ne bi bilo novih vjernika, nego bi vjera izgubila dobar dio svoje jednostavne i duboke topline. (Kateheza, 7. siječnja 2015.)

5. Majke su najjači protulijek za naša individualistička i egoistička nagnuća, za zatvaranje u sebe i ravnodušnost. Društvo bez majki ne bi samo postalo hladno društvo, već društvo koje je izgubilo svoje srce, svoj „osjećaj doma“. Društvo bez majki bilo bi nemilosrdno društvo, koje bi imalo mjesta samo za računicu i špekulaciju. Majke su sposobne, čak i u najtežim vremenima, svjedočiti nježnost, bezuvjetno samožrtvovanje i snagu nade. (Propovijed, 1. siječnja 2017.)

6. Mnoge se stvari mogu promijeniti i mijenjaju se u kulturnim i društvenim evolucijama, ali ostaje činjenica da je žena ona koja začinje, nosi i rađa djecu. I to nije samo biološka činjenica već sadrži mnoštvo implikacija za samu ženu, njezino življenje, njezin odnos prema ljudskom životu i životu općenito. Kada Bog poziva ženu na majčinstvo, On joj povjerava ljudsko biće na posve osobit način. (Govor, 12. Listopada 2013.

Svim trudnim majkama koje pod svojim srcem nose dijete:
7. Ostani radosna i neka ti ništa ne pokvari nutarnju sreću koju nosi majčinstvo. Tvoje dijete zaslužuje tvoju radost. Ne dopusti da strahovi, brige ili komentari drugih ili problemi uguše sreću što si Božje oruđe kojim na svijet dolazi život. Pripravi se za rođenje svoga djeteta, ali ne opsesivno, i pridruži se Mariji koja pjeva radosnu pjesmu: „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje” (Lk 1, 46-48). Živi ovo radosno ushićenje usred svih briga i moli Gospodina neka očuva tvoju sreću, kako bi je mogla prenijeti na svoje dijete. (Amoris Laetitia, 171
Preuzeto s portala bitno.net

Molitva za majke

Gospodine, odredio si da čovjek dolazi na svijet po svojim roditeljima. Oni su mi dali život, odgajali me, hranili i odijevali. Potičeš me da im za to uzvratim svojom ljubavlju. Zahvaljujem ti danas osobito za svoju majku. Blagoslovi je i nagradi za svaki pripravljeni zalogaj i odijelo, za svaku riječ koju me naučila, za svaku žrtvu, za sve. U moje srce udahni iskrenu ljubav i pravo poštovanje prema mojoj majci, da bih joj na taj način pokazao zahvalnost za sve što je za me učinila. Našem narodu daj mnogo velikodušnih, odgovornih i svetih majki, koje će biti svjesne da sudbina našega naroda počiva u njihovim rukama, pa će zato postojano moliti potrebnu snagu kako bi u Božjem strahu kršćanski mogle odgojiti svoju djecu, koja će biti Bogu vjerna i savjesno vršiti svoje dužnosti. Amen.

Izvor: www.studentski-pastoral.com