Naslovna

Župnikova poruka

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 1-109

U ono vrijeme: Reče Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.“ Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

Stoga im Isus ponovno reče: „Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Danas je uistinu rijetkost susresti po našim selima pastire sa stadima ovaca.  Kada sam ja bio dijete u mome selu je bilo jedno, posljednje, stado koje je čuvala susjeda baba Pava koju su svi zvali Njava. Njava - to je bila, naime, najveća psovka koju je ona, ta dobra i pobožna žena ikada izgovorila. Mi djeca smo bili zadivljeni  kako ovce slušaju svjoju pastiricu i idu za njom. Kadkada smo je pokušavali svojim glasovima opnašati da bi vidjeli hoće li ovce i za nama krenuti, ali uzalud. Ovce su poznavale glas svoje dobre pastirice i samo nju su slijedile. Isto je bilo na kraju dana kada su se ovce vraćale u tor. Baba Njava je išla ispred a ovce za njom. Ako je jedna jedina ovca nedostajala, baba Njava je to odmah primjetila. Nije morala brojati. Odmah je znala i koja ovca nedostaje. Kada bi se janjci i ovce prodavali ona to od tuge nije mogla gledati. Toliko je voljela svoje stado i svaku ovčicu iz svoga stada.

Ove slike iz djetinjstva mi prolaze glavom kad god čitam današnje evanđelje u kojemu se Isus predstavlja kao dobri pastir. On je dobri Pastir a mi smo njegove ovce. Dok se, oni koji nisu pastiri brinu samo za ovčije meso i vunu, dobri pastir se brine za čitavu ovcu i za njezino dobro. To su izraelci kroz svoju povjest mnogo puta doživljavali. Kada su slijedili Gospodina i slušali njegove upute za dobar život tada su osjećali pravu blagodat života. I najljepše životno iskustvo im je bilo kada su se s punim povjerenjem predali u Božje ruke. Plod takvog povjerenja je najljepše izražen u psalu 23:

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Dobri pastir vodi stado na dobre ispaše, pazi da se koja ne izgubi. Ako li se koja izgubi on je traži i kada je nađe nosi je na svojim ramenima. Pastir svojim štapom i palicom štiti svoje ovce od divljih zvjeri. On ih njeguje. Živeći od skrbi svoga pastira ovce imaju osjećaj da ih prate dobrota i mislost i žele bez prestanka biti u njegovoj blizini. Zar nisu prekrasne slike Isusa, dobroga pastira koji, štoviše, daje život za ovce svoje!

Isus nadalje veli da je on „vrata“ ovcama. To znači da je on jedini i ispravni put i da prolazeći kroz ta „vrata“ idemo u siguran život. Sve drugo je varka kojom nam se nudi prividna sreća, prividni životni uspjeh. Sve drugo su oni koji ne vide cjelovitu ovcu nego gledaju kako će od nje izvući što više mesa i vune. Sve drugo su oni koji ne vide cjelovitoga čovjeka sa svim njegovim duhovnim, duševnim i tjelesnim potrebama i žele ga raznim ponudama učiniti ovisnim o svemu onome što mu žele prodati.

Isus poznaje svoje ovce imenom. I mene i tebe. Svakog od nas  iz njegova stada. To znači da smo neizmjerno vrijedni u njegovim očima i u njegovome srcu. Da smo njegovi ljubljenici. Ne trebamo se bojati s punim povjerenjem staviti svoj život u njegove ruke i pustiti da nas on vodi. Jedino nam on može dati život, puninu života. 

Ova nedjelja se u crkvi zove i nedjeljom Dobroga Pastira. Pritom se misli  na sve one kojima je Isus povjerio da budu pastiri, da nastave njegovo djelo. To su najprije biskupi i svećenici. Oni nisu savršeni kao njihov učitelj i zato je današnja nedjelja poziv da se na poseban način moli za njih da budu pravi i istinski pastiri koji će svoj život  i svoje misli podložiti onomu koji ih postavi u svoju službu, na dobrobit povjernoga im stada. Da svome stadu donesu mir, sigurnost i spasenje.

Ujedno nas ova nedjelja poziva da molimo za nova duhovna zvanja. Isus i danas zove mladiće i djevojke da krenu za njim, da ga slijede. Molimo Gospodina da im pomognu da se odvažno odazovu pozivu. Stvarajmo pozitivno raspoloženje među mladim ljudima za taj poziv i ohrabrimo one za koje mislimo da razmišljaju o svećeničkome ili redovničkome pozivu. Papa emeritus, Benedikt VI reče: „Onaj tko se predaje Gospodinu ne gubi ništa a dobija sve.

Od srca vaš

fra Frano

by Zupnik

MARIJIN MJESEC SVIBANJ - SVIBANJSKE POBOŽNOSTI

Svaki čovjek ima jedno ime koje mu pripada, po kojemu ga prepoznajemo, na koje se odaziva, koje ga čini onim što on jest. Ime je dio identiteta svakoga čovjeka.
Ima ljudi koji imaju više imena. Što je čovjek veći i važniji u povjesti ima više imena koji označavaju njegovo poslanje, narav i dužnosti koje obavljao. Molimo li Gospine litanije vidjet ćemo da Blažena djevica Marija ima jako mnogo imena. Ta imena opisuju njezino biće, zvanje, poslanje i sve ono što ona znači za povjest spasenja, za pojednice i narode.
Jedno od Marijinih imena je „Marija svibnja kraljica“. Pod tim imenom je opjevana i mi je, pjevajući tu pjesmu, rado častimo. Sam naslov te pjesme pokazuje da je mjesec svibanj posvećen Blaženoj Djevici Mariji.

Veliki engleski kardinal John H. Newman, koji je živio od 1801 do 1890 a kojega je papa benedikt 2010 za posjete Engleskoj proglasio blaženim, mnogo je razmišljao tome: On veli: Poslije dugog perioda zime, snijega, mraza, poslije leda, hladnoće i zime, poslije proljetnih oluja i kiša mjesec svibanj se rađa u novome ruhu, zelenilu i ljepoti rascvjetanih livada i stablima voćaka. Najljepši mjesec u tijeku jedne godine. Mjesec kada se priroda budi iz sivila zimskoga sna i vraća se u liku nabujale životne radosti. Dani postaju dulji, svjetliji i topliji.

Ovaj nijemi usklik prirode, tako J.H. Newman, je najnaravniji izraz čašćenja one žene koju nazivamo „ružom otajstvenom, ili „ljiljanom bijelim“.

Zašto je baš ovaj mjesec posvećen čašćenju Blažene Djevice Marije? J.H.Newman navodi još jedan razlog: Mjesec svibanj je mjesec nade i obećanja. Iako mjesec svibanj zna ponekad biti i tmuran i hladan on obećava blizinu ljeta i priprema mu put. Sunce se sve snažnije probija i svijetlost sve jača, obasjava i grije prirodu i ljudska srca.

Svibanj kao mjesec isčekivanja i obećanja ukazuje na Mariju kojoj je anđeo Gabriel obećao da će začeti i roditi Sina koji će biti velik i zvati se Sin Svevišnjega. Marija je ispunjenje isčekivanja. Ona je svojim „DA“ suradnica Božjega obećanja i Božjega ispunjenja toga obećanja. Ona je „proljeće“ spasenja.

Zato je mjesec svibanj mjesec obećanja, izbijanja novih mladica i radosnog isčekivanja, posvećen Mariji. U tom kontekstu J.H. Newman zitira poznati vers iz knjige proroka Izaije: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbiti iz njegova korjena“.(Iz 11,19) Izdanak, mladica je Isus, naš Spasitelj a korijen iz kojega izdanak, mladica izbija je Marija, majka Isusova i naša Majka.

Osim toga, mjesec svibanj se nalazi dobrim djelom u uskrsnom vremenu. A tu su i svetkovine Uzašašća Kristova, Silazak Duha Svetoga na apostole i prvu crkvu a ponekad je i svetkovina Presvetoga Trojstva kao i Tjelovo u mjesecu svibnju.
Mjesec svibanj je dakle vrijeme uskrsnoga Haleluja, jer Isus uskrsnu od mrtvih, uzašao je na nebo i poslao nam svoga Duha.

Mjesec svibanj, tako veli Newman, je mjesec u kojemu slavimo velika slavlja Božjega milosrđa, našega posvećenja i i spasenja. I zato u njemu posebno mjesto mora imati Marija. Ona je najljepša od svih stvorenja, najbliža božjemu tronu.
Zbog ovih razloga, kaže on dalje, slavimo svibanj kao Marijin mjesec. I nastavlja: Primi o Marijo, naše djetinje čašćenje i usliši naše molitve.

Utecimo se i mi našoj nebeskoj majci u svim potrebama našim:
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Zaštitnice bavarske – moli za nas!
Kraljice hrvata – moli za nas!

Po njezinom zagovoru neka nas blagoslovi čuva i prati svemogući i milosrdni Bog Otac, sin i Duh Sveti. Amen.

Od srca vaš

Fra Frano, župnik

by Zupnik

Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Mnogi su ovih tjedana, a pogotovo ovih nekoliko zadnjih dana, pitali kada će se moći ponovno slaviti nedjeljne svete mise. Sigurno ste u međuvremenu čuli da je donešena odluka da se od 04. 05. 2020 one mogu napokon javno slaviti.

Ali!

Još ne znamo kako će to izgledati. Nadbiskupije su napravile koncept zaštite od zaraze i higijenske uvjete koji će se morati obdržavati u crkvama.  Taj koncept se mora usaglasiti s bavarskom vladom. Kada se sve to usaglasi onda slijedi  priprema i ostvarivanje koncepta u župnim zajednicama.

Ne znamo  kako će to izgledati. U svakom slučaju moramo se spremiti na to da dulje vremena ništa neće biti isto kao prije. Ako budemo, a morat ćemo, održavati razmak od dva metra  - desno, lijevo, ispred i iza - možemo si zamisliti koliko vjernika će moći istovremeno sudjelovati na svetim misama u Wasserburgu, Agathariedu i Rosenheimu. Vjerojatno će biti i obavezno nošenje zaštitnih maski na misama, možda dezinfekcija  na ulazu u crkvu, možda zaštitne rukavice. Ne znamo još što nas čeka.

Bili smo do sada strpljivi. Pokažimo se i ubuduće. Nemojmo se junačiti nego budimo odgovorni prema sebi, svojoj obitelji i drugim ljudima. To je u ovom trenutku najvažnije.  Vodstvo nadbiskupije i te kako radi na tome i u stalnom je dijalogu s bavarskom vladom da bi se što prije omogućilo javno slavljenje misa i povratak u kakvu - takvu normalu. Crkva je u ovakvim situacijama  odgovorna prema svojim vjernicima i zaposlenicima i prema društvu u kojemu živimo.

U svakom slučaju, vjerujem da su u našim obiteljima zaživjele male, ali žive obiteljske crkve u kojima se moli, čitaju kršćanske knjige i časopisi i razgovara o vjeri u Isusa Krista. Vjerujem da su pojedinci i obitelji u  ovim tjednima neizvjesnosti i nesigurnosti, koji su iza nas, mogli crpiti životnu snagu baš u vjeri u raspetoga, umrloga i uskrsloga Isusa Krista. Vjerujem da će to moći i ubuduće činiti.

Zato uskliknimo s psalmistom:

Jer Gospodin je moja snaga,
moja pjesma, moj mir!

On je Bog i Spasitelj!
U njeg' se uzdam, ne bojim se,
u njeg' se uzdam, ne bojim se.

Obilje uskrsne radosti i nade želi vam vaš

Fra Frano, župnik

by Zupnik

Župnikova poruka

Čitanje Djela apostolskih  (Dj 2 , 14.22-33)

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

„Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: ´Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu´…“(Apg 2,14).  Dok čitamo ovaj ulomak iz Djela apostolskih postavljamo si pitanje: Da li je ovo onaj isti Petar kojega smo susreli u dvorani posljednje večere i na Maslinskoj gori? Odakle odjednom Petru hrabrost za ovakav nastup u javnosti? Nije li on od straha za vlastitu sigurnost zatajio Isusa?

Krenimo korak unazad i sjetimo se „staroga“ Petra prije nego li se malo posvetimo „novome“ Petru iz Djela apostolskih. Tko je bio „stari“ Petar?

Sjetimo ga se na posljednoj večeri. Tu je on potpuno siguran i samouvjeren. Obećava Isusu da će ga slijediti, ako treba i u smrt. Isus, naprotiv, najavljuje Petru da će ga zatajiti prije nego li pijetao tri puta zakukuriče. To će se uistinu i dogoditi u dvoru Velikoga svećenika. (Iv 18, 25-27)

Malo poslije, kod Isusovog uhićenja, Petar će u Maslinskom vrtu izvući mač i odsjeći desno uho sluzi Velikoga svećenika. (Iv18,10)

Nasilje u Maslinskom vrtu i zatajivanje su izraz Petrovoga straha. U Maslinskom vrtu Petar strahuje za Isusov, a u dvoru Velikoga svećenika za vlastiti život. 

„Stari Petar“ je čovjek vođen strahom i nesigurnošću.

 Kako će od „staroga“ Petra nastati „novi“ Petar?

Isusovo uskrsnuće otvara Petru oči i on postaje siguran i uvjeren da postoji život poslije smrti.

Dobro, i prije je on vjerovao u zagrobni život. Što je Petar shvatio nakon Isusovog uskrsnuća što prije nije shvaćao? Petar spoznaje temeljnu Isusovu poruku svojim učenicima ali i svima nama: Mi smijemo naš život, našu prošlost, sadašnjost i budućnost  s potpunim povjerenjem staviti u ruke nebeskoga oca i pustiti da nas on vodi. Isus nam je primjer u tome: On je znao što će se s njim dogoditi ali nije dao da ga strah vodi nego volja njegova oca. A Isus je i te kako snažno osjećao strah da se znojio krvavim znojem.

Petrova neustrašivost s kojom propovijeda istim onim ljudima koji su Isusa razapeli i ubili,  je znak da ga više ne vodi njegov strah nego povjerenje u nebeskoga Oca, onako kako mu je Isus pokazao. To povjerenje je zapravo vjera u Uskrsloga.

Ako smo i mi spremni (po)vjerovati uskrslome Kristu i mi možemo poput Petra živjeti kao novi ljudi. Ni strah ni smrt ne mogu nas više paralizirati.  Naš život je u njegovoj ruci.

Dragi moji!

U ovim teškim vremenima punima neizvjesnosti i promjena koje nas očekuju, želim i sebi i vama, da svakim danom sve više i više produbljujemo odnos pun vjere i povjerenja prema našemu nebeskome Ocu. Neka to povjerenje bude poput povjerenja maloga djeteta, koji držeći tatu za ruku, pušta da ga on vodi. Neka naš život bude u Očevoj ruci.

Neka vas blagoslovi, čuva i prati Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Vaš fra Frano

by Zupnik