Dragi i poštovani vjernici!
„Ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja“, naslov je jedne popularne duhovne pjesme. Rođenjem smo krenuli tom cestom koja je puna uspona i padova. Puna je krivina, raznih križanja i kružnih tokova. Ta cesta nas vodi kroz životne vjetrometine prema vječnosti kada će se, kako sv. Augustin kaže, naše nemirno srce smiriti u Gospodinu; („ Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi“).
Hodeći tom cestom života često na križanjima moramo odlučiti kamo dalje. Često imamo osjećaj da smo na dobrome putu, ali kadkada nas prati i loš osjećaj, jer put kojim se krećemo nije ispravan i ne vodi cilju prema kojemu smo krenuli. Znamo da smo skrenuli s pravoga puta, ali nemamo se hrabrosti vratiti na pravi put jer ta odluka iziskuje napor.
Vrijeme korizme je vrijeme obraćenja, obrata, zaokreta. Stati, nogometnim riječnikom rečeno, na loptu i promisliti: gdje se ja sada u ovome trenutku nalazim? Jesam li još na pravome putu? Je li pravac kojim idem još uvijek ispravan ili sam na nekome od kružnih tokova izišao i krenuo krivim pravcem, a da to do sada nisam pravo ni primijetio?
Danas gotovo svatko ima u autu navigacijski sistem ili se dade u prometu voditi navigacijom sa smartfona. Digitalni glas nam govori kada i gdje trebamo skrenuti da bi precizno došli do cilja.
U prvome čitanju čujemo glas koji nas poziva: „Vratite se k meni svim srcem svojim!“ Gospodinov je to glas koji upozorava da ispravimo dosadašnji način života i da, štoviše, promijenimo pravac životnoga putovanja i vratimo se njemu. I to hitno! Svjesni smo svoje manjkavosti, svojih nedostataka, svoje grešnosti. Svjesni smo da svojim grijehom štetimo sebi i bližnjima. I tijelu i duši. Vratimo se Bogu: „Jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali“.
Starozavjetni molitelj, svjestan svoje grešnosti, svoju je molitvu sročio u psalam:
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
(Ps 51, 3-6a.12-14.17)
U evanđelju nas Isus poziva da činimo djela milosrđa, na post i molitvu. I to u tajnosti. U skrovitosti srca. Upozorava nas da ne blistamo na vani svojom širokogrudnošću, pobožnošću i požrtvovnošću, nego samozatajno, da ne zna ljevica što čini desnica. Bog, nebeski otac koji vidi u skrovitosti bit će takvima nagrada.
Ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja. To je cesta mira i ljubavi. Cesta popločena dobrim djelima, postom i molitvom.
Neka nam svima bude blagoslovljeno vrijeme korizme.