Židovska tradicija utkana u kršćanstvo
Ovaj prekrasni blagdan svjetla (Svijećnica) koji simbolizira Isusa Krista kao svjetlo svijeta ukorijenjen je u židovskoj tradiciji koja je postala dio i naše kršćanske tradicije. Naša zajednička judeokršćanska baština. Mi kršćani ne smijemo zaboraviti ono što smo naslijedili od braće Židova. Naslijedili smo kompletan Stari zavjet. I to nam je zajedničko. Naša cjelokupna zapadna civilizacija se temlji na judeokršćanskim vrijednostima.
Upravo blagdan Svijećnice iliti Prikazanja Gospodinovog pokazuje spoj židovske i kršćanske tradicije. Spoj Starog i Novog zavjeta. Blagdan Svijećnice slavi se 40 dana nakon Božića.
U židovskoj tradiciji je svaka žena 40 dana nakon poroda ponovno smjela pristupiti hramu i tzv. obredu očišćenja. Tako je i Marija kao vjerna Židovka 40. dan nakon što je rodila Isusa, ponovno došla u Hram. Blagdan Svijećnice naziva se još i Prikazanje Gospodinovo.
PRIKAZANJE PRVOROĐENCA
Prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli su dijete Isusa u Hram da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Tu se, (bilježi evanđelist,) zatekao starac Šimun, koji je uzeo dijete u naručje i, u nadahnuću, prepoznao u njemu budućeg Mesiju. Mariji je prorekao da će joj “mač boli probosti dušu”. Pri tom je Šimun – to je i okosnica blagdana – Isusa nazvao Svjetlom, doslovno “svjetlost na prosvjetljenje naroda”.
Isus je zaista svjetlo svijeta. U Ivanovom evanđelju on to i sam potvrđuje:
„Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“
Iv 8, 12-20
Prije Isusova dolaska čovječanstvo je živjelo u tami, tami grijeha. Nijedan čovjek nije mogao pobijediti smrt niti sam sebe spasiti. Pod teretom grijeha čovjek gubi jasnu sliku Božanskog lica i stvorenog svijeta jer gleda samo očima tijela. Isus nam svojim svjetlom otvara duhovne oči i daje nam novi pogled na Boga. On objavljuje i otkriva Božje lice, kakav je Bog zaista. Milosrdni otac koji čeka svoje dijete, Dobri pastir koji traži svaku izgubljenu ovcu. Bog nikad ne odustaje od čovjeka. Ako pogledamo povijest izraelskog naroda, vidjet ćemo kako se Bog stalno obraća čovjeku i sklapa saveze koje čovjek zbog svojih slabosti i grijeha stalno prekida.
Zato je po Isusovoj žrtvi na križu stvoren konačan i trajni savez Boga i čovjeka kojeg ni smrt ni grijeh više ne mogu prekinuti. Kristova otkupiteljska žrtva na križu je svjedočanstvo Božje ljubavi prema nama. Njegovo svjetlo zasjalo je nad tamom ovoga svijeta i ostaje s nama do svršetka vremena. Do vječnosti.
Svjetlo nasuprot tami, ljubav nasuprot mržnji, mir nasuprot nemiru.
Isus u tamu naših života unosi svjetlo, mir i radost. Naša je zadaća da to Kristovo svjetlo donosimo u svaki mračan kutak ovoga svijeta. Neka nas danas na blagdan Svijećnice obasjaju Kristovo svjetlo i mir, neka nas to svjetlo Božje ljubavi uvijek prati i čuva.
Martina Bočkaj-Geißler