Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 24,35-48)
U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: „Mir vama!“ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: „Imate li ovdje što za jelo?“ Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.“ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: „Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.“
Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!
Vjera u uskrsnuće je centralna tema naše vjere. To jasno kaže apostol Pavao u poslanici Korinćanima: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.“ (1Kor 15,17a). O vjeri u Kristovo uskrsnuće ovisi i naše uskrsnuće.
Centralno pitanje za svakoga kršćanina je kako postići vjeru u uskrsnuće i kako postati svjedokom uskrsnuća. Slušali smo u izvještajima o Isusovu uskrsnuću prošlih tjedana kako je učenicima bilo teško povjerovati da je njihov učitelj uskrsnuo, da nije više među mrtvima nego da je živ. A upravo su apostoli oni na čijem svjedočanstvu se temelji naša vjera. Oni su bili prvi kojima je dana vlast da budu svjedoci. Da bi to mogli biti moraju se sami osvjedočiti i povjerovati da je Isus uskrsnuo. To nije bilo posve jednostavno na početku. Kada su žene učenicima ispričale da je grob prazan i da je Isus živ oni su to smatrali tlapnjom i ženskim brbljanjem. Kada je Petar vidio grob bio je iznenađen, ali nije povjerovao. Čak i onda kada je Isus stupio u njihovu sredinu, oni su se prestrašili pomislivši da vide duha.
Naslov današnjega teksta iz evanđelja bi mogao biti: „Isus osposobljava svoje učenike za vjerodostojne svjedoke“. Da bi učenici mogli povjerovati potrebne su dvije stvari: Isus se mora pokazati kao uskrsli, kao onaj koji je živ i učenicima se moraju otvoriti oči.
Isus se ukazuje učenicima. Uskrsnuo je dušom i tijelom. Pokazuje svoje ruke i noge te učenike poziva da ga dotaknu. „Dodirnite me i vidite. Duh nema meso ni kostiju kao što na meni vidite.“ (Lk 24,39). Kada ni nakon ovoga ne mogu povjerovati – ovaj put od velike radosti, Uskrsli traži da mu dadu nešto za pojesti. I jeo je pred njima. Oni ga prepoznaju u lomljenju kruha.
Da bi mogla nastati vjera u uskrsloga još je nešto potrebno. Potrebno je učenicima otvoriti oči. To vidimo kod učenika na putu za Emaus i u današnjemu evanđelju. Uskrsli Isus otvara učenicima oči tumačeći im pisma koja navješćuju događaj Isusovoga uskrsnuća, kojega postavljaju u središte povijesti spasenja: „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano…Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih.“ (Lk 24, 44-46). Dakle, Isus se apostolima pokazuje kao „živ“, otvara im oči i osposobljuje ih da budu svjedoci njegova uskrsnuća.
I mi smo pozvani ne samo vjerovati u uskrsnuće, nego ujedno biti svjedoci uskrsnuća. Svjedoci da je Isus pobjedio smrt i da je živ i da ćemo i mi s njime živjeti. Kako ćemo se mi osposobiti za svjedoke? Naša vjera u uskrsnuće temelji se na svjedočanstvu apostola i onih koji su doživjeli iskustvo uskrsnuća. Apostol Pavao govori o njima u prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 15, 1-9) kada govori o apostolima koji navještaju uskrsnuće i važnost onoga što propovijedaju, a to je život kojega zadobismo po Kristovome uskrsnuću, ako u uskrsnuće vjerujemo. Ti svjedoci koji svjedoče uskrsnuće i život imaju iskustvo koje mi nemamo.
Iako nemamo iskustvo apostola i mi možemo spoznati da je Isus živ i da je među nama. Da bi mogli prepoznati njegovu nazočnost moraju se i nama otvoriti oči. Moramo otvarati svetu knjigu – bibliju, razmatrati svetopisamske tekstove i pokušati ih razumijevati.
Oči će nam se otvoriti sudjelujući na lomljenju kruha, na slavlju euharistije. Ali ne onako površno, običaja radi, nego svjesni da je Uskrsli s nama i da je misno slavlje njegova trajna žrtva. Nakon pretvorbe u svetoj misi izgovaramo tajnu vjere: „Tvoju smrt Gospodine navještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo.“ Svjedočanstvo Isusovih učenika i učenica i iskustvo vjere neka i nas osposobi da mognemo biti svjedoci uskrsnuća.
Za Uskrs je običaj da se ukrašuju jaja i donose na blagoslov. Jaje je simbol nastanka novoga života. Ljudi su uvijek s divljenjem promatrali kako iz mrtvoga jajeta nastaje život. Znanstvenici su, istražujući fenomen nastaka života jednoga pileta, otkrili da je malome piletu u jaju Stvoritelj dao jedan mali zubić koji se nalazi na njegovome kljunu. Kada pile dovoljno odraste postane mu tijesno u ljuski jajeta te mu ponestaje zraka i hvata ga panični strah. Tim zubićem pile razbija ljusku jaja da bi došlo do zraka i spasilo se. Taj zubić, kao alat, pile upotrebljava samo taj put i nikada više. Zubić, alat za izlazak na slobodu.
Svaki čovjek dođe u situaciju da ga obuzmu panični strahovi, koji stvaraju osjećaj zatvorenosti, paraliziranosti i nemoći. Strahovi nam ne daju disati, hoće nas ugušiti. I nama je Stvoritelj dao alat s kojim se protiv tih osjećaja možemo boriti: dao nam je vjeru u uskrsnuće. Vjeru u život. Svatko tko ima hrabrosti upotrijebiti ovaj alat, tko hoće živjeti vjeru, moći će razbiti ljusku straha i izići u slobodu. Tada ćemo iskusiti kako je oslobađajuća naša vjera i kako nam pomaže da i u najtežim trenutcima možemo disati posve slobodno, punim plućima. Zato pustimo da nas obuzme radost uskrsne vjere koja oslobađa i daruje puninu života, daruje mir.