Čitanje svetog Evanđelja po Marku – Mk 3, 20-35
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: „Izvan sebe je!“
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: „Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.“
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: „Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.“ Jer govorahu: „Duha nečistoga ima.“
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: „Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!“ On im odgovori: „Tko je majka moja i braća moja?“
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Kako se na najudobniji način riješiti nekoga tko nije na istoj valnoj dužini? Umjesto upustiti se s njim u argumentiranu diskusiju proglasiti ga da je izvan sebe. Da nije svoj. S tim završava razgovor.
Slično se događa u današnejm evanđelju. Isusa pokušavaju istim metodama stjerati u kut i ušutkati. „Izvan sebe je!“ Nije normalan, skrenuo je pameću, nije uračunljiv za ono što govori i čini, kažu Isusuovi rođaci koji su došli odvesti ga, pa makar na silu, kući, u krilo obitelji, u normalnost „svakodnevnice“. Vratiti ga tradicionalnom načinu života kojega oni smatraju jedino normalnim i ispravnim.
Pismoznanci idu i dalje. Oni kažu da je Isus opsjednut: „„Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.“ U očima rodbine prolupao a po sudu teologa u savezu sa sotonom. Nije kriv, nije zao ni kriminalan ali je opasan. Opasan jer navješta jedan novi nauk. Ne drži se sustava. Liječi subotom. Oprašta grijehe. Blaguje s carinicima i farizejima. Druži se s bludnicama i ljudima koji žive na društvenim rubovima. Krši dotadašnje tabu teme. Izbacuje trgovce iz hrama. Mora ga se ukloniti. Brzo i neupadljivo!
Kako reagira Isus? On se upušta u razgovor s pismoznancima i argumentira. Sotona, koliko god se trudio dovoditi čovjeka u zabludu, nije toliko netaktičan da bi se borio protiv samoga sebe. Ne može se u ime Sotone Sotonu istjerivati. To je apsurdno i proturiječno: „Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati“. Kritika Isusovih protivnika koji njegovo spasiteljsko djelo hoće prikazati kao đavolsko je čin osporavanja i čiste zlobe. Grijeh protiv Duha Svetoga.
Prema svojoj rodbini Isus ne nastupa tako oštro ali vrlo odlučno. On se distancira od njih i relativira krvno srodstvo. U kaljevstvu Božjemu kojega on navješta obiteljski i rodbinski savez nije na prvome mjestu. Majka, sestre i braća su za njega ljudi koji su spremni upustiti se s njime i živjeti načela njegove radosne vijesti. To su ljudi koji su spremno bezuvjetno ljubiti, zauzimati se za nenasilje, u svakome čovjeku gledati brata i sestru, biti spreman opraštati čaki i neprijateljima.
Odlučujuća rečenica glasi: „Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“ Ljudi kojima više znači Božja volja nego sve ukrućene društvene norme građanske ili religijske tradicije su njegova istinska obitelj. Ono što svijetu izgleda kao ludost njima je mudrost. Ono što svijet smatra slabošću njima je snaga.
„Izvan sebe je!“- „Opsjednut je!“
Sv. Franjo Asiški je doživio sličnu sudbinu?
Vikali su za nji da je luđak i huškali pse na njega kada je zbog kraljevstva Božjega napustio silno bogatsvo svojega oca i u poderanoj odjeći proseći hodao od vrata do vrata. Slično je bilo i sa svetom Elizabetom od Thüringena koja je štoviše bila grofica. Njezini sudvorani su s nerazumijevanjem i bijesom negodovali i držali da je „izvan sebe“ gledajući je kako svakodnevo izlazi iz dvorca da bi nahranila siromahe i odjenula one koji su se smrzavali. Držali su je suludom kada je u godini gladi siromasima otvorila dvorske žitnice i prodala alatnicu da bi ublažila glad. Ili kada bi za stolom štrajkala glađu znajući da se na njemu nalazi hrana stečena na nepošten način. Nitko je od dvorana nije mogao razumjeti.
Ima li među nama ljudi koji su toliko „zaluđeni“ Isusovim naukom? Ljudi kojima je jedino važno što Bog od njih hoće. Ljudi koji su spremni, ako osjete poziv biti svećenik, časna sestra, vjeroučitelj, pastoralna suradnica, krenuti za Isusom pa makar ich mnogi proglasili ludima? Ima li ljudi poslodavaca koji će biti do kraja pošteni i pravedni prema svojim radnicima? Ima li stanodavaca koji neće nastojati od svojih najamnika izvući svaki cent? Ima li roditelja kojima neće biti najvažnije ugurati smarthfon i chipps u ruke svoga djeteta da se o njemu ne moraju brinuti? Ima li ljudi koji su sposobni prepoznati bijedu i zauzeti se za boljitak. Ljudi kojima je brak i obitelj svetinja?
Veliki indijski državnik Mahatma Gandhi je bio toliko oduševljen evanđeljem, posebno „Govorom na gori“, da je poželio postati kršćaninom. Od toga ga su ga odvratili kršćani koji ne žive kao kršćani. Kršćani koji idu ugodnim i lagodnim putem, koji se ne suobličuju Isusu Kristu nego svijetu u kojemu žive. Koji nisu „soll zemlje“ ni „svjetlo svijeta“.
Današnje evanđelje nas hoće potaknuti i ohrabriti da budemo „ludi“ u očima svijeta i da Isusuovu Radosnu vijest gurnemo na mjesto koje joj pripada – u središte našega života kao mjeru naših misli, riječi i djela.
„Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“ Ove Isusove riječi su potpuno jasne i do dana današnjega nisu izgubile vrijednost i neće je izgubiti nikada. Uzmimo ove riječi srcu i gradimo svoj život na njima. Velika je čast i radost biti Isusov brat, majka, sestra.