Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: „Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.“ No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: „Što ste putem raspravljali?“ A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: „Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.“
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Isus u današnjemu evanđelju po drugi put govori svojim učenicima da će biti uhićen, ponižen, nepravedno osuđen i ubijen na križu. Učenici ne razumiju ni Isusov govor ni njegovo poslanje. Prošle nedjelje smo čuli kako Isus u Cezareji Filipovoj naviješta svoju smrt i kako Petar reagira na ovaj Isusov govor i pokušava ga odvratiti od njegovoga puta. Isus ga ukorava jer mu nije na pameti što Bog hoće, nego što ljudi žele. Bog želi čovjekovo spasenje, a ljudi žele Isusa zakraljiti. Ljudi u njemu očekuju Mesiju koji će snažnom mišicom i silnom moći uništiti neprijatelje, ujediniti plemena Izraelova i donijeti slobodu i mir svome narodu. U današnjem evanđelju čitamo kako reagiraju učenici na Isusov drugi navještaj njegove muke. Dok on govori o svojoj smrti oni se ne trude ni poslušati ga, nego raspravljaju tko je od njih najveći, kome pripada prvo mjesto. Naravno, onome koji je najveći njemu će se služiti, uzdizati ga i slaviti. Svaki čovjek je u napasti da čezne za tim biti prvi, da izgrađuje karijeru, bori se svim sredstvima za što veći utjecaj bilo to u politici, sportu, na radnome mjestu, ali i u obitelji. Često se u tim nastojanjima bezobzirno povređuje druge ljude, gazi se njih i njihovo dostojanstvo da bi se došlo do vlastitih ciljeva.
„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ Jesu li učenici razumjeli Isusovu riječ? Jesu li shvatili njegovo poslanje? Jesmo li mi to shvatili?
Isus gradi karijeru na sasvim drugačiji način od ljudi. Njegova karijera nije uzlazna nego silazna. S nebeskih visina silazi u ovu dolinu suza. On živi skromno od samoga začeća u neznatnom gradiću Nazaretu i rođenja u betlehemskoj štalici. Iako je bio Božji Sin, Isus nije pokazivao znakove moći nego znakove malenosti. Nije se družio s velikima ovoga svijeta, nego s malenima i s onima na društvenom rubu koji su svojom ili tuđom krivnjom izgubili svoje mjesto u društvu, koji su izgubili ili im je oduzeto ljudsko dostojanstvo. Svojom ljubavlju i služenjem Isus vraća ljudima izgubljeno dostojanstvo. Njegov put je put nenasilja, križa i smrti. Jednom riječju: Isus ide putem beskonačne i bezuvjetne ljubavi. On biva malen i slab da bi mi mogli shvatiti što je to istinska ljubav. On umire da bi mi mogli uskrsnuti i živjeti. Vrhunac njegovoga silaska prema dolje jest kada se saginje, pere svojim učenicima noge, podnosi strašne muke i stravičnu smrt na križu.
Isus poziva svoje učenike, ali i nas da slijedimo njegovu logiku da bismo bili veliki u Božjim očima. Tko je uistinu velik? Svatko onaj koji služi drugome i čini ga sretnim. Velik je onaj tko s djetinjim povjerenjem živi svoj odnos s nebeskim ocem.
Isus izokreće na glavu hijerarskijski red. U očima Božjim nisu veliki bogataši, olimpijski pobjednici i oni koji su napravili veliku karijeru i postali uglednici ovoga svijeta. U Božjim očima su veliki oni koji imaju veliko srce za svoje bližnje. Tu su maleni često kilometrima ispred slavnih i bogatih.
Isus nas poziva da prednjačimo u služenju bližnjima jer ćemo tada biti prvi u Božjim očima. U ljubavi prema Bogu i bližnjemu treba biti prvi. Poslanje crkve je služenje. Svi mi koji smo kršteni, a ne samo biskupi i svećenici, smo crkva. Biskup Jacques Gaillot je jednom rekao: „Crkva koja ne služi, ne služi ničemu“.