Čitanje svetog Evanđelja po Luki – Lk 6,27-38
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.
Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.“
Riječ Gospodnja.
Drage sestre i braćo,
za razliku od današnjega evanđelja koje nam donosi zapovijed ljubavi prema neprijateljima moram iskreno reći da mi je prihvatljivija Isusova trostruka zapovijed ljubavi koju on izdvaja iz mnoštva propisa i zapovijedi staroga zavjeta. Ta zapovijed glasi: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“
Ljubiti Boga, svoga bližnjega i samoga sebe. To mi je sasvim razumljivo. Ali ljubiti svoje neprijatelje? Dobro činiti onima koji me mrze? Blagoslivljati one koji me progone?
Je li moguće ljubiti svoje neprijatelje?
Isus kaže sasvim jasno i nedvosmisleno: „Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“.
Siegmund Freud, bečki liječnik i osnivač moderne psihoterapije kaže da je to nemoguće. Ne može se neprijatelja ljubiti. Onomu koji me mrzi ne mogu skočiti u zagrljaj i reći: „Volim te!“ To ne može nitko.
Imate li neprijatelja? Postoje li u vašoj blizini ljudi koji vas ne vole i koji vam žele napakostiti? Postoje.
Može se dogoditi da u vašemu obiteljskom krugu i rodbini postoji netko tko vas hoće prevariti kada se dijeli ostavština. Postoje susjedi koji odmah zovu policiju ako ste malo glasniji rano ujutro ili poslije deset sati noću. Netko vam je nešto uvredljivo ubacio u poštanski sandučić ili vam oštetio brisače na kolima. Netko vas je ogovarao, lagao protiv vas i doveo vas na loš glas i zbog toga ste izgubili „prijatelja ili prijateljicu“. Netko vas kao stranca ne želi prihvatiti, ignorira vas i prezire te spletkari protiv vas. Poslodavac vas iskorištava. Najbliži član obitelji ponižava i čini nasilje nad drugim članovima obitelji.
Ovi primjeri nisu izmišljeni. Oni se nažalost svakodnevno događaju u našim životima. Previše je ljudi koji pokazuju svoju moć i silu da bi druge ponizili i uvrijedili. Ako bi pojam „neprijatelj“ malo proširili onda svatko u svojoj blizini ima svoga neprijatelja.
Jedan citat engleskog književnika Gilberta Keitha Chestertona kaže: „Biblija nam govori da volimo svoje bližnje, a također i da volimo svoje neprijatelje vjerojatno zato što su to općenito isti ljudi“. Isti ljudi su nam bližnji, ali i neprijatelji.
Ljubiti neprijatelje – što bi to moglo značiti?
Kao prvo, ne osvećivati se za učinjeno zlo. Naša reakcija na učinjenu nepravdu jest najčešće uzvratiti istom mjerom, obračunati se, osvetiti se, nipošto ne ostati dužan. On ili ona moraju osjetiti bol u istoj mjeri u kojoj su je meni nanijeli. Neka vide i osjete na vlastitoj koži kako boli nepravda ili učinjeno zlo.
Isus nas poziva da se ovdje suzdržavamo. Jer ako mi kršćani na uvredu odgovaramo uvredama, na krađu krađom, na nasilje nasiljem, na laž s lažima i ako smo osvetoljubivi onda činimo isto ono što i „neprijatelji“ čine. Nužno je prekinuti krug nepravde i nasilja.
Ako uzvraćamo istom mjerom, pojačavamo intenzitet zla. Ljubiti neprijatelja znači prekinuti taj krug zla koji se događa. Ja ne uzvraćam istom mjerom. Ja se ne osvećujem. Takvom reakcijom omogućavam neprijatelju da se preispita i mijenja svoj stav i da uvidi da čineći zlo narušava i uništava odnose s drugim ljudima i čini štetu samome sebi.
Osim toga možemo u sebi graditi osjećaj odgovornosti za „neprijatelja“. Ne znamo što takvoga čovjeka navodi da čini zlo. Ne znamo kakva je i zbog čega gorčina u njegovome srcu. Možemo moliti da mu Bog daruje čisto srce u kojemu će dobro nadvladati zlo.
Naravno, smijemo se braniti i zaštititi. Pogotovo onda ako „neprijatelj“ našu dobrotu, pomirljivost i spremnost na praštanje, koji su inače znak naše snage i veličine, vidi i iskorištava kao našu slabost i nastavlja sa svojim agresivnim ponašanjem.
Isus kaže da onome koji nas udari po desnom obrazu pružimo i drugi i onome koji nam uzme gornju haljinu ne kratimo ni donje. To ne smijemo doslovno shvatiti. Inače bi poticali zlo. I Isus se brani kada ga jedan od slugu pred velikim vijećem udara: „Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?“
Evanđelist Matej u Govoru na gori donosi Isusove riječi: „Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije“. U Isusovo vrijeme Palestina je bila okupirana od Rimljana. Ako bi neki rimski legionar tražio da mu Židov ponese tešku prtljagu i nosi je jednu milju on je to morao učiniti.
Isus savjetuje da ide ne samo jednu, nego i dvije milje s njim. Možda će doći do razgovora. Možda će se jedan drugome povjeriti. Možda će putem jedan u drugome prepoznati čovjeka. Možda će za vrijeme hoda Židov u omraženom rimskom vojniku prepoznati čovjeka jadnika koji je prisiljen ratovati i u svakoj bitci strahuje za svoj život. Možda će na koncu neprijatelji postati prijatelji.
Zato ljubi i neprijatelje svoje.