Čitanje svetog Evanđelja po Luki – Lk 13, 1-9
U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: „Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: „Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’“
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici,
„Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti“ kaže Isus u današnjem evanđelju. Obraćenje je središnja tema korizmenog vremena. Posipajući na Čistu srijedu pepeo na glave vjernika svećenik je izgovarao riječi: „Obrati se i vjeruj evanđelju“. Poziv na obraćenje su prve Isusove riječi u evanđelju po Marku: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!’“ (Mk 1,14-15).
Isusove riječi „ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo nebesko“ stoje u suprotnosti s onim što se u njegovo vrijeme događalo u njegovoj Palestini koja je bila porobljena od Rimljana. Narod je morao plaćati velike poreze stranim vlastima. Državne i religiozne vođe su bili korumpirani. Posvuda su bili ropstvo i bijeda, koji su rađali pobune i ustanke protiv osvajača. Te pobune su redovito bivale krvavo ugušene, a pobunjenici bestijalno pobijeni i masakrirani.
U današnjem evanđelju čitamo kako su o jednom takvom masakru javili Isusu. Rimski vojnici su pobili Galilejce čija se krv pomiješala s krvlju žrtvovanih životinja.
Isus čita misli tih ljudi, koji su smatrali da je taj stravični događaj Božja kazna zbog njihovih grijeha i odmah ih demantira. Oni su sretni da se tako nešto njima nije dogodilo i vide sebe na sunčanoj strani života. Bez ikakvog suosjećanja sa žrtvama. Kao da tako nešto ne može njih zadesiti.
I mi koji živimo na sigurnom području srednje Europe smo u opasnosti da slično razmišljamo kao i Isusovi sugovornici. Svjedoci smo stravičnog rata u Ukrajini, prirodnih katastrofa, poplava, dugogodišnjih suša u pojedinim afričkim zemljama, terorističkih prijetnji. Unatoč tome mislimo da se to uvijek događa negdje drugdje i nekome drugome.
Isus konfrontira svoje sugovornike, a i nas danas s rečenicom: „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti“. Pomalo zastrašujuća rečenica. Pogledamo li međutim situaciju u kojoj se svijet nalazi vidjet ćemo da je Isusov poziv na obraćenje itekako aktualan. I to ne samo za kršćane, nego za čitavo čovječanstvo.
Mirovni pokreti već desetljećima upozoravaju na to, koliko je pogubna masovna proizvodnja najrazličitijeg naoružanja, od zračne puške do raketa s atomskim glavama, i trgovina tim istim oružjem kojim se ubija i razara. Samo malim djelićem novca utrošenog za naoružanje riješili bi sve probleme prehrane i medicinske skrbi ovoga svijeta.
Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama je već 1992. godine upozorila da staklenički plinovi ugrožavaju naš planet stvarajući klimatske promjene. Papa Franjo, zabrinut za budućnost našega planeta, je 2015. godine izdao encikliku „Laudato si“ u kojoj postavlja pitanje kakvu zemlju želimo ostaviti sljedećim naraštajima. On potiče čovječanstvo da zaustavi zlostavljanje i pljačkanje našega planeta i poziva sve nas na ekološko obraćenje. Da poput svetog Franje Asiškoga u svim stvorenjima gledamo braću i sestre. Ovaj planet je zajednički dom svih naroda i religija. Svi se trebaju ujediniti u očuvanju tog doma.
Isus upozorava na sve ove opasnosti, ali ujedno obećava Božju blizinu i rast njegovoga kraljevstva ljubavi i mira ako se obratimo. Obraćenje je početak novoga, početak dobroga. Obratiti se znači promijenit stil života i odreći se nepotrebnog luksuza kojim je naš zapadni svijet pretrpan. To obraćenje se ne treba dogoditi sutra, nego već danas.
U prispodobi o neplodnoj smokvi Isus nam pokazuje koliko je Bog strpljiv s nama. I onda kada ne donosimo dobre plodove, on nas ne želi sasjeći i uništiti, nego nam daje mogućnost za novu i plodonosnu budućnost. On će pognojiti i okopati, a na nama je da donosimo sočne plodove njegovog blagoslova.
Tko je Bog i kakav je Bog, zorno nam opisuje događaj iz knjige Izlaska iz današnjeg prvog čitanja. Bog se objavljuje Mojsiju u gorućem grmu. U grmu koji gori i ne izgara. Slika je to Božje ljubavi prema svim stvorenjima. Ta Ljubav koja plamti poput vatre, ali ne izgara. Ona je vječna, za sva stvorenja i za sva vremena.
I ime kojim se Bog predstavlja Mojsiju pokazuje njegovu bit: „Jahwe“. To ime znači: „Ja jesam“. On je Bog s nama i Bog za nas. On vidi bijedu svoga naroda i izvodi svoj narod iz egipatskog i svakog drugog ropstva i vodi ga u slobodu.
„Obratite se i vjerujte evanđelju“. Ovo Isusovo upozorenje ne smijemo olako shvatiti, relativizirati ga i ignorirati. Neka nas potakne na razmišljanje gdje se mi, svatko od nas mora obratiti, napraviti životni zaokret.
Postavimo si pitanje: Kakva je moja vjera? Vjerovati ne znači Boga objasniti, nego iznad svega iskusiti.
Kakvi plodovi rastu na stablu mojega života?
Što je s mojim djelima milosrđa?
Kakav je moj sakramentalni život?
Sakramenat pomirenja mi omogućava novi početak u mojim odnosima s Bogom, ljudima i stvorenjima. Što je s mojom spremnošću za pomirenjem s onima s kojima imam neraščišćene račune?
Što je s mojim praznovjerjem? Sa štovanjem božanstva konzumerizma i kulture površne zabave?
Kakve ovisnosti me sputavaju da živim slobodno?
Obratiti se znači vjerovati Božjem obećanju da je on onaj koji nam može dati puninu života i spasenje i da će nas jednom primiti u zajedništvo kraljevstva nebeskoga i vjerovati njegovome obećanju: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“.