Čitanje svetog Evanđelja po Marku (Mk 1, 14-20)
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Šimun, Andrija, Jakov i Ivan su na jezeru zaokupljeni svojim svakodnevnim poslovima. Onako kako to čine svaki dan. Ribarenje je svagdanji kruh ovih iskusnih ribara koji dobro poznaju jezero i mjesta u njemu, gdje se nadaju dobrome ulovu. Oni poznaju vodena strujanja, znaju kada treba isploviti, ali i to da će poneko isplovljavanje biti uzaludno. Poznaju mjesečeve mijene i prate vremenske prilike. Sigurno su se ponekad našli u vrtlogu nevremena i bješnjenju valova na jezeru kada su morali spašavati goli život. O ulovu je ovisila njihova i egzistencija njihove obitelji. Kada nisu bili na moru često su sjedili u svome brodu ili na obali, krpali i čistili mreže i obavljali popravke na svojemu brodu. Sasvim neupadljiva svakodnevna situacija.
U tu svakodnevicu njihovoga života stupa Isus, pogleda ih i pozva da ga slijede. Isusov pogled i njegova riječ donose potpuni zaokret u živote učenika. Oni, od Isusa pozvani, napuštaju svoje mreže, brodove i svakodnevnicu i započinju novi život. Od sada će loviti ljude.
Isus ne kaže ribarima da je njihov dosadašnji život bio bezvrijedan i da to što su do sada radili nije bilo dobro. On kaže: „Hajdete za mnom“. Isus ih poziva u svoju blizinu. Otvara im nove perspektive. Hoće ih učiniti ribarima ljudi.
Ribari ljudi!? Što možemo razumjeti pod „biti ribar ljudi“?
Isus ne poziva u svoj tim visokoobrazovane teologe, školovane ljude, odlične organizatore, izvrsne komunikatore, vrsne propovjednike i govornike, psihologe, nego četvoricu jednostavnih ljudi, ribara. Isus ih poziva s njihovim sposobnostima i talentima.
Šimun, Andrija, Jakov i Ivan su ribari – a ribar mora imati istančane osjećaje, mnogo strpljenja i izdržljivost. Ribar mora računati da će nekada čitavu noć provesti na jezeru, naporno raditi i vratiti se kući praznih mreža. On je izložen noćnim tišinama i olujnim nevremenima. Ovo su sve sposobnosti koje su nužne i u ophođenju s ljudima. Često sam promatrao pokojnoga fra Šimu, fratra i svećenika koji je u slobodno vrijeme rado ribario i s ulovom često prehranjivao samostansku obitelj. Ribario je nekada s mrežama, nekada s parangalima a nekada onako s udicom. Nekada s brodićem na moru, nekada sjedeći u ribarskoj drvenoj kućici na ušću rijeke Cetine. On je bio primjer ribara istančanih osjećaja, strpljivosti i izdržljivosti. Sve ove kvalitete su bile prepoznatljive u njegovome svećeničkom radu i u njegovome ophođenju sa subraćom u samostanu: istančan osjećaj za ljude i njihove probleme, strpljivost saslušati i neumornost i autentičnost u navještanju kraljevstva Božjega.
Jesu li Šimun, Andrija, Jakov i Ivan odmah znali u što se upuštaju, nije nam poznato. Oni vjeruju trenutku, vjeruju riječima koje su čuli, osjećaju se pozvanima. Isusov pogled i njegova riječ ne ostavljaju ih ravnodušnima. Oni dozvoljavaju da njegov pogled i njegova riječ prožme cijelo njihovo biće. Toliko su prožeti tom riječju da ostavljaju i brodove i mreže i slijede Isusa i njemu povjeravaju svoju budućnost.
„Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“, tako započinje današnje evanđelje. Kraljevstvo Božje nastaje kada čovjek čuje Božju riječ, prihvati je i mijenja se. Kada se obrati, napravi obrat ili zaokret u svome životu, povjeruje i sve svoje povjerenje položi u onoga tko ga pozva, u Isusa. Kada čovjek svoje darove i sposobnosti otkrije u svjetlu vjere tada se ispunilo vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje.
Isus je prije dvije tisuće godina pozvao Šimuna, Andriju, Jakova i Ivana. A danas? Danas poziva tebe i mene da budemo ribari ljudi. Taj poziv se ne događa na spektakularan način. Događa se kao i u ono vrijeme na Galilejskom jezeru. U tišini svakodnevnice, dok obavljamo najobičnije poslove. Gospodin baca svoj pogled na nas i želi nas svojom riječju prožeti: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi“.
Biti ribar ljudi za mene danas znači: susretati ljude s poštovanjem, zauzimati se za dobro, za pravdu i mir, štititi život i dostojanstvo ljudskoga života od samoga početka do kraja, zauzimati se za očuvanje Božjih stvorenja, brinuti se za ljude koji svojom, ali i krivnjom drugih, žive na rubu društvenoga života. Ribare ljudi prepoznajem u bračnim parovima koji nesebično njeguju uzajamnu ljubav, koju je sam Bog posijao u njihova srca. Prepoznajem ih u roditeljima, koji se s neizmjernom ljubavlju i strpljivošću brinu za svoju djecu. Prepoznajem ih u svim onim divnim ljudima koji su prošlih tjedana duboko suosjećali sa stradalnicima potresa i u kolonama donosili potrepštine i novac za stradale. Prepoznajem ih u tolikim dragim ljudima, koji su svakodnevno u našoj dvorani primali donacije, sortirali, prepakiravali. Ribare ljudi prepoznajem u našim vozačima koji su stavili na raspolaganje svoja vozila, svoje vrijeme i svoj novac, da bi sve te donacije došle potrebitima. Prepoznajem ribare ljudi u svima koji u ovome vremenu pandemije, tješe žalosne i ohrabruju one koji žive u strahu. Prepoznajem ih u ljudima kojima je samo istina i istinoljubivost životni ideal.
„Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje!“ Ova radosna vijest današnje nedjelje nas poziva da budemo budni. Ovdje nije govor o nečemu što će jednoga dana doći, nego o ovome trenutku. Govor je o sada. To su Šimun, Andrija, Jakov i Ivan shvatili.
Budimo i mi budni i otvoreni za Isusov pogled, za njegovu riječ i za njegovu nazočnost u našemu životu. Molimo da nas on dotakne i potakne: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“
Fra Frano