Zupnik

Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Svakodnevno se znamenujemo znakom križa i izgovaramo riječi „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Tim znakom započinjemo dan, molitvu, jelo i rad. S  tim znakom zazivamo blagoslov na nas i na sve što činimo. S tim znakom roditelji zazivaju blagoslov na svoju djecu. Pod tim znakom, u ime trojedinoga Boga, idemo na noćni počinak. U ime trojedinoga Boga započinjemo svetu misu i na koncu svete mise svećenik zaziva na vjernike blagoslov trojedinoga Boga.

Današnja nedjelja je nedjelja Presvetoga Trojstva, središta kršćanske vjere ali i najteže shvatljivog otajstva naše vjere: Jedan jedini Bog u trojstvu osoba. O ovome otajstvu su kroz čitavu povijest kršćanstava promišljali najveći teolozi. Poznat je doživljaj svetoga Augustina, jednoga od najvećih i najvažnijih teologa kršćanstva uopće. On je radio na svojoj knjizi „De Trinitate“, o Trojstvu. Unatoč promišljanju, studiranju i istraživanju svetih spisa nije se daleko odmaknuo. I dok je pisao ovu knjigu sanjao je da je hodajući uz morsku obalu u snu ugledao jedno dijete na obali. Dijete je s jednom malom posudicom crpilo more i ulijevalo ga u jednu šupljinu koja se nalazila na obali. „Što to radiš?“ upita ga sveti Augustin. Dijete mu odgovori:  „Želim preliti more u ovu moju malu lokvicu“. „Pa to je nemoguće“ pomisli Augustin i tada mu se otvoriše oči: „ Zar i ja ne pokušavam isto? S mojim malim ograničenim ljudskim razumom shvatiti otajstvo velikoga i beskonačnoga Boga“.

Najvažnija je spoznaja da je Bog velik. Toliko velik da ga čovjek svojim razumom ne može dokučiti. On nadilazi naše spoznaje i naše ograničene obzore. Kada bi Boga mogli dokučiti, on tada nebi bio Bog. U otajstvu Presvetoga Trojstva postajemo svjesni Božje nepojmljivosti i njegove veličine. U liturgijskoj tradiciji postoji lijep običaj da se, kada se moli „Slava Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetome“, napravi duboki naklon glave. Taj naklon je znak dubokog strahopoštovanja, klanjanja i predanja svemogućemu, trojstvenome  Bogu.

Boga našim razumom ne možemo dokučiti ali možemo i pozvani smo vjerom tražiti njegovu blizinu. Čitajući sveto pismo možemo donekle naslutiti smisao ove vjerske istine. Evanđelist Ivan je u svome evanđelju a pogotovo u poslanicama duboko proniknuo u ovo otajstvo Presvetoga Trojstva. Njegova rečenica u prvoj poslanici „Bog je ljubav“je možda jedan od najvažnijih Ivanovih svjedočanstava. Ta rečenica nam je svima poznata iako je nerjetko shvaćamo površno i ne pokušavamo zaći u dubinu te riječi. Možemo reći da je upravo u ovoj rečenici „Bog je ljubav“ kratka definicija presvetogaTrojstva. Ljubav, naime, mora imati nekoga s kim će biti u odnosu. Ljubav je moguća samo između osoba. Bit ljubavi je odnos i zajedništvo jednih s drugima i uzajamno priopćavanje. Kada Ivan veli da je Bog ljubav onda to znači  da je Bog puno više nego jedan osamljeni „ja“. U Bogu je i „ja“ i „ti“ i „mi“- Bog Otac, Sin i Duh Sveti.

On je Bog Stvoritelj koji se Mojsiju objavljuje kao Jahwe. On je onaj koji je. On je „Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.“

Bog se objavljuje u svome Sinu, drugoj božanskoj osobi, kao utjelovljena Riječ koja je prebivala među nama. Bog djeluje u svijetu po Duhu Svetome koji proizlazi uzajamne ljubavi Oca i Sina. Sveti Patrik, apostol Iraca, je pokušao slikovito na primjeru lista djeteline objasniti to otajstvo. List djeteline je jedinstven iako ima tri latice. Sve tri latice su dio jednoga, dio jedne cjeline. (Zato je list djeteline simbol svetoga Patrika ali i Irske).

Bog je ljubav i ujedno ljubavno zajedništvo triju božanskih osoba. Sveti Pavao veli da je po Duhu Svetome ta ljubav izlivena u naša srca pa smo tako i mi dionici božanske trojstvene ljubavi. Razmislimo samo koliko li smo  mi ljudi sretni i blagoslovljeni! Dionici smo božanske ljubavi koja struji kroz jedinstvo Presvetoga Trojstva. Pustimo da ta ljubav struji kroz čitavo naše biće i ispuni nas božanskom radošću. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

Vaš fra Frano, župnik

by Zupnik

Jeste li znali?

Sigurno su se mnogi od vas  zapitali zašto u tijeku jedne crkvene godine (od prve nedjelje došašća do svetkovine Krista Kralja) svećenik i ministranti nose liturgijsku odjeću  u raznim bojama. Liturgijske boje su određene da izvanjski odgovaraju onome što u tijeku jedne crkvene godine slavimo. One hoće u nama pobuditi osjećaj za ono što se događa u liturgijskom slavlju. Redovito se za crkvena slavlja upotrebljavaju bijela (ponekad i zlatna), crvena, zelena i ljubičasta boja. Svaka od tih boja ima svoje značenje.

• Bijela se boja nosi u božićno i uskrsno vrijeme, na blagdane Blažene Djevice Marije i svetaca koji nisu bili mučenici. Bijela boja označava radost, jasnoću, čistoću, mir, puninu. Ona je znak Krista za čiju odjeću su vojnici bacili kocku.
• Na Cvjetnicu, Veliki Petak, Duhove, svetkovinu Krista Kralja i na blagdane svetaca, koji su vlastitom krvlju svjedočili za Isusa, nosi se crvena boja koja je znak ljubavi, krvi, vatre, životnosti, snage i Duha.
• U „vrijeme kroz godinu“ a to je vrijeme između božićnog i korizmenog vremena i između uskrsnog vremena i došašća nosi se zelena boja. Zelena boja je znak radosne nade, odrastanja i života. Kršćanin je glasnik nade da je cilj našega života vječnost, zajedno s Kristom, raspetim i uskrslim.
• Vrijeme došašća i korizme je vrijeme pripreme za Božić i Uskrs. To vrijeme poziva na obraćenje, pokoru, ozbiljnost i pripravnost. Nosi se ljubičasta, pokornička boja. Ljubičasta boja se nosi osim na misama nosi na pokorničkim bogoslužjima i prigodom sakramenta pomirenja i na misama za pokojne.

by Zupnik

NEDJELJNE OBAVIJESTI

• Nedjelja 31. 05. 2020 - svetkovina Duhova i završetak uskrsnoga vremena.
• Ponedjeljak 1. 06. 2020 – Duhovski ponedjeljak - Svete mise su u 9.00 sati u Haushamu i u 12.30 sati u Rosenheimu.
• Utorak 2. 06. 2020 – Sveta misa u 19.00 sati u kapelici naše misije (Obavezna prethodna tel.prijava)
• Petak 5.06. – Sveta misa u 19.00 sati u kapelici naše misije (Obavezna prethodna tel.prijava)
• Nedjelja 7. 06.  2020 – Svetkovina Presvetoga Trojstva. Svete mise su u 9.00 sati u Haushamu, u 12.30 sati i u 14.30 sati u Rosenheimu. (Obavezna prethodna tel.prijava)
• Sakramenat pomirenja po dogovoru.

by Zupnik

Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Današnja svetkovina Pedestenice, svetkovine silaska Duha Svetoga na učenike koji su bili okupljeni u dvorani posljednje večere u zajedništvu s Marijom i drugim ženama je rođendan, početak i rast crkve. Silazak Duha Svetoga nad apostole je opisan u prvome čitanju i u evanđelju današnje svetkovine a u drugome čitanju njegovo djelovanje u crkvi. U Djelima apostolskim govor je o „šumu s neba“ i „silnome vjetru koji ispuni svu kuću“ i „ognjenim jezicima“ koji siđoše i razdijeliše se na svakoga od nazočnih u dvorani posljednje večere. Duh Sveti ih ispuni i oni počeše govoriti raznim jezicima ali tako da ih je svatko razumio. U evanđelju, naprotiv, nema govora ni o silnome vjetru niti o ognjenim jezicima. U dvorani posljednje večere je ozračje straha i tišine.  Unatoč zatvorenim vratima  Isus ulazi u dvoranu staje u sredinu i pozdravlja nazočne riječima: „Mir vama!“ Isus im ne predbacuje njihov kukavčiluk, ne kritizira njihovu nevjeru, ne ljuti se zbog njihovoga nepovjerenja u ono što im je govorio nego im želi i nudi mir. I da nebi prečuli važnost i značenje toga pozdrava on ponavlja još jednom: Mir vama! Pored mira Isus im daje još jedan dar: Primite Duha Svetoga! Duha životnosti i punine koji sve čini novim i dobrim, koji ispravlja ono što je krivo, zacjeluje ranjeno, obnavlja polomljeno, oživljuje umrlo, daruje sklad -  Duha koji može promijeniti čitavi svijet. „Primite“ veli Isus i darova im svoga Duha, ne nasilno nego nježno i s puno osjećaja. Isus dahne u njih…samo jedan dašak! Može li nešto biti nježnije ali i srdačnije i toplije nego što je to dašak? Upravo  tako Duh Sveti dolazi - u skrovitost nazaretske kućice,  u betlehemsku štalicu, u dvoranu posljednje večere, u svakodnevnicu našega života. On ne dolazi nasilno ni spektakularno, nego ohrabrujući , s nježnošću i neizmjernom ljubavlju. Dolazi tako da ga čovjek može primiti.  I onda, tako veli evanđelje, Isus šalje svoje apostole da idu  i da budu svjedoci Božje ljubavi i da njihovo svjedočanstvo promjeni, štoviše stvara novi svijet. Nakon susreta s Uskrslim i primanjem njegova Duha u dvorani nestaje straha i tjeskobe a na njihova mjesta dolaze radost i nada. Dolazi Novo! To Novo je bitna značajka Duhova. Duh sveti stvara Novo. Ne polira niti uljepšava ono staro da bi to staro postalo ljepše nego što je bilo prije, nego stvara novo.  

„Pošalji Duha svojega, Gospodine i obnovi lice zemlje“ (Ps 104) pjevamo i molimo sa psalmistom. Ovaj duhovski momenat provlači se kroz čitavu povijest našega spasenja. Duh Sveti je od samoga početka spasenja na djelu. Bog stvara svijet iz ničega, čitamo na početku staroga zavjeta. Kada čovjek svojim grijehom gubi raj Bog nam po Duhu Svetome u Isusu daruje novo stvorenje a to znači: Iz smrti se po Duhu Svetome rađa život, žalost se pretvara u radost,mržnja u ljubav, uvreda u praštanje, očaj u nadu, tama u svjetlo, nesloga u jedinstvo . Kada slavimo  euharistiju onda se po Duhu Svetome kruh pretvara u tijelo a vino u krv Kristovu. Po Duhu Svetome mi grešnici možemo postati novi ljudi, posvećeni i sveti. Tamo gdje Duh Sveti dođe ništa ne ostaje isto kako je bilo prije. Zbog toga Djela apostolska upotrbljvaju tako snažne slike kada je govor o događaju Duhova. Govor je„šumu s neba“ i „silnome vjetru koji ispuni svu kuću“ i „ognjenim jezicima“ koji siđoše i razdijeliše se na svakoga od nazočnih u dvorani posljednje večere. Poslije olujnog vjetra i vatre ništa ne može biti isto kao prije. Zato i molimo: „Dođi Duše Presveti…nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim“. Dali mi uistinu i želimo ono što pjevajući molimo? Želimo li postati  novi ljudi s novim, Kristovim  mislima i pogledima, s mnogo više ljubavlju ispunjenim, srcima? Želimo li se uistinu Duhom Svetim očistiti? Dopustiti da nam on svojim nježnim dahom otopli okamenjeno srce?  Želimo li Isusu pokazati naše rane? Želimo li postati nova crkva u kojoj neće biti moraliziranja ni osuđivanja nego ljubav i razumjevanje?

Po silasku Duha Svetaga svatko je mogao razumjeti riječi učenika: „Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“ Kada je čovjek ispunjen Duhom Svetim onda ga svatko može razumjeti jer on govori Duhom ljubavi i razumijevanja. On se ne izdiže iznad drugih nego je na istoj razini očiju kao i njegov sugovornik. Često ljudi govore, mnogo govore, govore istim jezikom ali ih se ne razumije jer je njihov način razmišljanja, govorenja i djelovanja nerazumljiv, nije u Duhu Isusa Krista. Nije u Duhu njegove ljubavi. Taj nesklad susrećemo u obiteljima ali i našim crkvenim zajednicama. Sklad i zajedništvo su prepoznatljivi znakovi Duha Svetoga.

Sveti Pavao u drugome čitanju veli da po Duhu primamo različite darove i da po njemu različito djelujemo. Različitim darovima obdarene Isus i nas šalje da stvaramo novi svijet: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Otpuštajte grijehe, praštajte jedni drugima! Budite milosrdni jedni prema drugima! Mjenjajte sebe. Mjenjate svijet. I ako ne možete promijeniti veliki  svijet zacijelo možete, mijenjajući sebe, mijenjati život u svojoj obitelji, u svojoj zajednici i tako doprinjeti da se mijenja lice zemlje. Neka vas ražari duhovski oganj i neka vas ohrabri:  Najveća putovanja započinju prvim pa i malim korakom.

I dok budemo na svetoj misi ili kod kuće pjevali „O dođi, Stvorče, Duše Svet“ nemojmo u prvome redu moliti  da on dođe u Vatikan, München, Pariz ili Vašington, nego prije i iznad svega, nama, u naša srca.

O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,
sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

Dragi i poštovani vjernici!

Svima vam čestitam Pedesetnicu, svetkovinu Duha Svetoga. Neka vas Duh Sveti oduševi za radosnu vijet Isusa Krista. Živite je i navještajte drugima. Česatit vam rođendan crkve!

Vaš župnik fra Frano

by Zupnik