PREDIVAN BOG

U SRCU CIJELOG BIĆA MOG
SA MNOM JE UVIJEK
RASPETI ŽIVI BOG
IME NJEGOVO
NA USNAMA PRIJE SNA
KAO RADOST, SLAVA
PJESMA NAD PJESMAMA
VJEČNA HRANA
MOJ RASPETI ŽIVI BOG
NAPAJA ME VRELIMA ŽIVIM
NE DOPUŠTA MI
DA SEBE KRIVIM I SEBE GUBIM
UČI ME DA SEBE LJUBIM
DA BIH MOGLA LJUBITI DRUGE
JER BEZUVJETNO ME VOLI
MOJ RASPETI ŽIVI BOG
VENAM MOJIM OBNAVLJA KRV
IZ TAME ME STRPLJIVO
PODIŽE U SVJETLO ŽIVOTA
U KOJEM SVA SLAVA NJEGOVA
JEDINA DIVOTA
MOJ RASPETI ŽIVI BOG

KALE


Moj Isus

Nasloni glavu na moje rame
ISUS mi veli
Probudi se, izađi iz tame
Jer ti to SRCE želi.

Ruku mi slabu u moju stavi
ISUS mi veli
Povešću te, PUT je pravi
Na kojem LJUBAV se dijeli

Sve crne misli i teške boli
ISUS mi veli
Prepusti meni.
Ja sam onaj koji te VOLI
Čuva i brani tvoj život cijeli

Kale


MARIJIN MJESEC SVIBANJ - SVIBANJSKE POBOŽNOSTI

Svaki čovjek ima jedno ime koje mu pripada, po kojemu ga prepoznajemo, na koje se odaziva, koje ga čini onim što on jest. Ime je dio identiteta svakoga čovjeka.
Ima ljudi koji imaju više imena. Što je čovjek veći i važniji u povjesti ima više imena koji označavaju njegovo poslanje, narav i dužnosti koje obavljao. Molimo li Gospine litanije vidjet ćemo da Blažena djevica Marija ima jako mnogo imena. Ta imena opisuju njezino biće, zvanje, poslanje i sve ono što ona znači za povjest spasenja, za pojednice i narode.
Jedno od Marijinih imena je „Marija svibnja kraljica“. Pod tim imenom je opjevana i mi je, pjevajući tu pjesmu, rado častimo. Sam naslov te pjesme pokazuje da je mjesec svibanj posvećen Blaženoj Djevici Mariji.

Veliki engleski kardinal John H. Newman, koji je živio od 1801 do 1890 a kojega je papa benedikt 2010 za posjete Engleskoj proglasio blaženim, mnogo je razmišljao tome: On veli: Poslije dugog perioda zime, snijega, mraza, poslije leda, hladnoće i zime, poslije proljetnih oluja i kiša mjesec svibanj se rađa u novome ruhu, zelenilu i ljepoti rascvjetanih livada i stablima voćaka. Najljepši mjesec u tijeku jedne godine. Mjesec kada se priroda budi iz sivila zimskoga sna i vraća se u liku nabujale životne radosti. Dani postaju dulji, svjetliji i topliji.

Ovaj nijemi usklik prirode, tako J.H. Newman, je najnaravniji izraz čašćenja one žene koju nazivamo „ružom otajstvenom, ili „ljiljanom bijelim“.

Zašto je baš ovaj mjesec posvećen čašćenju Blažene Djevice Marije? J.H.Newman navodi još jedan razlog: Mjesec svibanj je mjesec nade i obećanja. Iako mjesec svibanj zna ponekad biti i tmuran i hladan on obećava blizinu ljeta i priprema mu put. Sunce se sve snažnije probija i svijetlost sve jača, obasjava i grije prirodu i ljudska srca.

Svibanj kao mjesec isčekivanja i obećanja ukazuje na Mariju kojoj je anđeo Gabriel obećao da će začeti i roditi Sina koji će biti velik i zvati se Sin Svevišnjega. Marija je ispunjenje isčekivanja. Ona je svojim „DA“ suradnica Božjega obećanja i Božjega ispunjenja toga obećanja. Ona je „proljeće“ spasenja.

Zato je mjesec svibanj mjesec obećanja, izbijanja novih mladica i radosnog isčekivanja, posvećen Mariji. U tom kontekstu J.H. Newman zitira poznati vers iz knjige proroka Izaije: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbiti iz njegova korjena“.(Iz 11,19) Izdanak, mladica je Isus, naš Spasitelj a korijen iz kojega izdanak, mladica izbija je Marija, majka Isusova i naša Majka.

Osim toga, mjesec svibanj se nalazi dobrim djelom u uskrsnom vremenu. A tu su i svetkovine Uzašašća Kristova, Silazak Duha Svetoga na apostole i prvu crkvu a ponekad je i svetkovina Presvetoga Trojstva kao i Tjelovo u mjesecu svibnju.
Mjesec svibanj je dakle vrijeme uskrsnoga Haleluja, jer Isus uskrsnu od mrtvih, uzašao je na nebo i poslao nam svoga Duha.

Mjesec svibanj, tako veli Newman, je mjesec u kojemu slavimo velika slavlja Božjega milosrđa, našega posvećenja i i spasenja. I zato u njemu posebno mjesto mora imati Marija. Ona je najljepša od svih stvorenja, najbliža božjemu tronu.
Zbog ovih razloga, kaže on dalje, slavimo svibanj kao Marijin mjesec. I nastavlja: Primi o Marijo, naše djetinje čašćenje i usliši naše molitve.

Utecimo se i mi našoj nebeskoj majci u svim potrebama našim:
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Zaštitnice bavarske – moli za nas!
Kraljice hrvata – moli za nas!

Po njezinom zagovoru neka nas blagoslovi čuva i prati svemogući i milosrdni Bog Otac, sin i Duh Sveti. Amen.

Od srca vaš

Fra Frano, župnik


Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Mnogi su ovih tjedana, a pogotovo ovih nekoliko zadnjih dana, pitali kada će se moći ponovno slaviti nedjeljne svete mise. Sigurno ste u međuvremenu čuli da je donešena odluka da se od 04. 05. 2020 one mogu napokon javno slaviti.

Ali!

Još ne znamo kako će to izgledati. Nadbiskupije su napravile koncept zaštite od zaraze i higijenske uvjete koji će se morati obdržavati u crkvama.  Taj koncept se mora usaglasiti s bavarskom vladom. Kada se sve to usaglasi onda slijedi  priprema i ostvarivanje koncepta u župnim zajednicama.

Ne znamo  kako će to izgledati. U svakom slučaju moramo se spremiti na to da dulje vremena ništa neće biti isto kao prije. Ako budemo, a morat ćemo, održavati razmak od dva metra  - desno, lijevo, ispred i iza - možemo si zamisliti koliko vjernika će moći istovremeno sudjelovati na svetim misama u Wasserburgu, Agathariedu i Rosenheimu. Vjerojatno će biti i obavezno nošenje zaštitnih maski na misama, možda dezinfekcija  na ulazu u crkvu, možda zaštitne rukavice. Ne znamo još što nas čeka.

Bili smo do sada strpljivi. Pokažimo se i ubuduće. Nemojmo se junačiti nego budimo odgovorni prema sebi, svojoj obitelji i drugim ljudima. To je u ovom trenutku najvažnije.  Vodstvo nadbiskupije i te kako radi na tome i u stalnom je dijalogu s bavarskom vladom da bi se što prije omogućilo javno slavljenje misa i povratak u kakvu - takvu normalu. Crkva je u ovakvim situacijama  odgovorna prema svojim vjernicima i zaposlenicima i prema društvu u kojemu živimo.

U svakom slučaju, vjerujem da su u našim obiteljima zaživjele male, ali žive obiteljske crkve u kojima se moli, čitaju kršćanske knjige i časopisi i razgovara o vjeri u Isusa Krista. Vjerujem da su pojedinci i obitelji u  ovim tjednima neizvjesnosti i nesigurnosti, koji su iza nas, mogli crpiti životnu snagu baš u vjeri u raspetoga, umrloga i uskrsloga Isusa Krista. Vjerujem da će to moći i ubuduće činiti.

Zato uskliknimo s psalmistom:

Jer Gospodin je moja snaga,
moja pjesma, moj mir!

On je Bog i Spasitelj!
U njeg' se uzdam, ne bojim se,
u njeg' se uzdam, ne bojim se.

Obilje uskrsne radosti i nade želi vam vaš

Fra Frano, župnik


Župnikova poruka

Čitanje Djela apostolskih  (Dj 2 , 14.22-33)

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«

Riječ Gospodnja.


Dragi i poštovani vjernici!

„Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: ´Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu´…“(Apg 2,14).  Dok čitamo ovaj ulomak iz Djela apostolskih postavljamo si pitanje: Da li je ovo onaj isti Petar kojega smo susreli u dvorani posljednje večere i na Maslinskoj gori? Odakle odjednom Petru hrabrost za ovakav nastup u javnosti? Nije li on od straha za vlastitu sigurnost zatajio Isusa?

Krenimo korak unazad i sjetimo se „staroga“ Petra prije nego li se malo posvetimo „novome“ Petru iz Djela apostolskih. Tko je bio „stari“ Petar?

Sjetimo ga se na posljednoj večeri. Tu je on potpuno siguran i samouvjeren. Obećava Isusu da će ga slijediti, ako treba i u smrt. Isus, naprotiv, najavljuje Petru da će ga zatajiti prije nego li pijetao tri puta zakukuriče. To će se uistinu i dogoditi u dvoru Velikoga svećenika. (Iv 18, 25-27)

Malo poslije, kod Isusovog uhićenja, Petar će u Maslinskom vrtu izvući mač i odsjeći desno uho sluzi Velikoga svećenika. (Iv18,10)

Nasilje u Maslinskom vrtu i zatajivanje su izraz Petrovoga straha. U Maslinskom vrtu Petar strahuje za Isusov, a u dvoru Velikoga svećenika za vlastiti život. 

„Stari Petar“ je čovjek vođen strahom i nesigurnošću.

 Kako će od „staroga“ Petra nastati „novi“ Petar?

Isusovo uskrsnuće otvara Petru oči i on postaje siguran i uvjeren da postoji život poslije smrti.

Dobro, i prije je on vjerovao u zagrobni život. Što je Petar shvatio nakon Isusovog uskrsnuća što prije nije shvaćao? Petar spoznaje temeljnu Isusovu poruku svojim učenicima ali i svima nama: Mi smijemo naš život, našu prošlost, sadašnjost i budućnost  s potpunim povjerenjem staviti u ruke nebeskoga oca i pustiti da nas on vodi. Isus nam je primjer u tome: On je znao što će se s njim dogoditi ali nije dao da ga strah vodi nego volja njegova oca. A Isus je i te kako snažno osjećao strah da se znojio krvavim znojem.

Petrova neustrašivost s kojom propovijeda istim onim ljudima koji su Isusa razapeli i ubili,  je znak da ga više ne vodi njegov strah nego povjerenje u nebeskoga Oca, onako kako mu je Isus pokazao. To povjerenje je zapravo vjera u Uskrsloga.

Ako smo i mi spremni (po)vjerovati uskrslome Kristu i mi možemo poput Petra živjeti kao novi ljudi. Ni strah ni smrt ne mogu nas više paralizirati.  Naš život je u njegovoj ruci.

Dragi moji!

U ovim teškim vremenima punima neizvjesnosti i promjena koje nas očekuju, želim i sebi i vama, da svakim danom sve više i više produbljujemo odnos pun vjere i povjerenja prema našemu nebeskome Ocu. Neka to povjerenje bude poput povjerenja maloga djeteta, koji držeći tatu za ruku, pušta da ga on vodi. Neka naš život bude u Očevoj ruci.

Neka vas blagoslovi, čuva i prati Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Vaš fra Frano