Župnikova poruka
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“
To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“
To rekavši, dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus.
Govorili su mu dakle drugi učenici: „Vidjeli smo Gospodina!“ On im odvrati: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: „Mir vama!“
Zatim će Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“
Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Reče mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Isusovi učenici su bili pogođeni njegovom smrću. Pored žalosti kopkala ih je i savjest zbog toga što su Učitelja zanijekali, izdali i ostavili samoga na njegovom križnom putu. Uz to su živjeli u strahu da se i njima ne dogodi ono što se dogodilo Učitelju. Pritisnuti beznađem zaključali su se u dvorani posljednje večere i nisu znali što i kako dalje.
Isus preuzima inicijativu. Unatoč zaključanim vratima on ulazi k njima i želi im mir. „Mir vama!“ Pokazuje im rane – on je uistinu onaj na križ pribijeni!
Učenici ga prepoznaju i silno se obradovaše. Isus im ne prigovara što su ga ostavili samoga, što su pobjegli. Isus se ne obračunava s njima niti ih hoće kazniti zbog njihove malodušnosti, straha i bjega. Isus ohrabruje. Njegova nazočnost oživljuje. On je milosrdan, nije zlopamtilo, on prašta svojim učenicima.
Ponovno im daje svoj mir ali i znak silnog povjerenja: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“. Ne šalje ih u tom stanju jada u kojemu se upravo nalaze nego ih osposobljava svijim Duhom: To rekavši, dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“.
Isus dahnu u njih, čitamo u Ivanovom evanđelju. To „puhnuti“ je ista gesta kao kod stvaranja čovjeka kada je Bog puhnuo u nos Adamu i Evi i udahnuo im život. Isus oživljava tim činom svoje učenike iz njihove letargije, osjećaja krivice, srama i straha.
Predstravljeni, zbunjeni i posramljeni učenici dobivaju punomoć da idu i da čine ono što je njihov učitelj činio. Da nastave njegovo djelo spasenja. Da otpuštaju grijehe, omogućuju pomirenje i novi početak svakoga čovjeka.
Za to poslanje Isus ih treba sve. I Tomu koji je bio nenazočan, koji nije mogao vjerovati dok on to sve ne vidi, ispita i sam se uvjeri. Ni njega Isus ne prekorava zbog njegove nevjere nego ga poziva da se uvjeri. Isus ne prekorava nego ulijeva uskrsni Duh, Duh života, radosti i životnog optimizma u živote svojih učenika i šalje ih navještati i darivati mir.
Njemu je važno da svi učenici idu u njegovu misiju s istim znanjem tj. Uskrsnim iskustvom, vjerom i oduševljenjem. I zato još jednom dolazi u dvoranu posljednje večere da bi i Toma doživio ono iskustvo koje su učenici iskusili i da bi primio Duha koji će ga oduševiti da nastavi Isusovu misiju.
Važno je primjetiti da učenici ne odbacuju Tomu zbog njegove nevjere iz svoga zajedništva. Pouka je to i za nas da se nikoga ne smije iz zajednice odbaciti zbog toga što je malovjeran, slabovjeran ili skeptičam. Zajednica je najidealnije mjesto za iskusiti živoga Boga u zajedničkom lomljenju kruha i slušanju Božje riječi.
Isus šalje svoje učenike da idu i odrješuju grijehe. Nisu samo papa, biskupi i svećenici oni koji otpuštaju grijehe. Svakoga od nas Gospodin šalje da otpuštamo grijehe, da jedni drugima praštamo. To i jest smisao ove nedjelje koju je papa Ivan Pavao II proglasio nedjeljom Božanskoga milosrđa. Bog je neizmjerno milosrdan prema nama ljudima. Nemojmo zaboraviti biti zahvalni za tu ljubav i milosrđe. Budimo i mi milosrdni jedni prema drugima.
Netko reče da je praštanje najveći hvalospjev kojega čovjek može ispjevati Isusu. Nemojmo ga nikada prestati pjevati!
Obilje Božjega blagoslova želi vam
Vaš župnik fra Frano
Slavlje Druge vazmene nedjelje u obitelji
Nedjelja, 19. 4. 202. godine.
Predložak slavlja možete preuzeti OVDJE.
Župnikova poruka
Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 24 , 35-48)
U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: „Mir vama!“ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: „Imate li ovdje što za jelo?“
Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.“ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: „Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.“
Riječ Gospodnja
Dragi i poštovani vjernici!
Ova uskrsna priča iz današnjega evanđelja po Luki može nam zorno dočarati u kakvom raspoloženju su se nalazili Isusovi učenici nakon što su čuli, ali i sami iskusili da je Isus uskrsnuo.
Učenici, zbunjeni, sjede u zaključanoj dvorani posljednje večere. Odjednom je Isus među njima. Njihova prva reakcija je zbunjenost i strah. Ta mislili su da su ugledali Duha.
S ovim osjećajem zatvara se krug s kojim je sve počelo. Ovdje moram povući paralelu između Jeruzalema i Nazareta. Prije tridesetak godina anđeo Gospodnji je došao Mariji i navjestio joj da će po Duhu Svetome začeti i roditi sina. I ona osta smetena i prestrašena ovim susretom i potpuno neočekivanom situacijom. (Lk 1, 26-33)
Strah i smetenost su očigledno uvijek nazočni u suretu s nadnaravnim, s božanskim. Ono nevjerojatno, neshvatljivo, nezamislivo, nadnaravno je neočekivano tu, pred očima, sasvim blizu. Da, razumljivo je da susret s nadnaravnim može roditi strah. Zbog toga i veli Anđeo Mariji: “Ne boj se, Marijo, jer si dobila milost kod Boga.”
I Isus Krist, uskrsnuli, pozdravlja svoje učenike želeći im mir i pita ih: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ (Lk 24, 39-40) Isus im nudi da ga opipaju i da ono neshvatljivo i nezamislivo postane vidljivo i opipljivo. I njihov strah i smetenost se pretvoriše u vjeru a vjera rađa radost.
I onda priča ide dalje. Kao što je anđeo Gospodnji objašnjavao Mariji tako i Isus objašnjava svojim učenicima ono što oni nisu razumjeli a stoji u tradiciji i Svetom Pismu: Tu je sve najavljeno. U Mojsijevu zakonu, u proročanskim knjigama i u psalmima stoji da će Dijete biti rođeno, Sin Svevišnjega koji će sjediti na tronu Davidovu i kraljevati nad domom Jakovljevim – i kraljevanju njegovu neće biti kraja.
I Isus pojašnjava svojim učenicima da treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o njemu napisano. I otvori im pamet da razumiju Pisma te im reče: „Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.“ (Lk, 45-47)
Ono što se prije dvije tisuće godina dogodilo u Nazaretu i Jeruzalemu i danas je svježe i aktualno. Ova je poruka važeća za sve generacije i za sva vremena. Pitanje je da li ja dopuštam da ta poruka prodre i uzdrma me u dubini moga bića, tako da i ja, poput Marije i učenika, postanem svjedokom Isusova uskrsnuća i propovjedam obraćenje i otpuštenje grijeha.
I Marija i Učenici su imali Strah Božji. Prepali su se. Bili smeteni, zbunjeni. Strah Božji kojega su imali Marija i Isusovi učenici je jedan od sedam darova Duha Svetoga. Imati Strah Božji ne znači imati strah od Boga i pred Bogom jer Bog nije Bog straha nego Bog ljubavi. Ono što nas pred njim obuzima je strahopoštovanje. Strahopoštovanje pred velikim, svemogućim i nedohvatljivim Bogom, pred Božjim otajstvima, pred čudom njegovoga utjelovljenja, smrti na križu i njegovome uskrsnuću. Strahopoštovanje me potiče da padnem na koljena i poklonim se toj veličini.
Marija je bila zadivljena riječima anđela Gabrijela a i učenici su bili zadivljeni i puni radosti onim što su doživjeli. Zadivljenost obuzima čovjeka koji doživljava suret s Bogom i koji živi odnos s Bogom. I mi danas možemo susresti Gospodina u ljepoti njegovog stvorenja, u pjevu ptica, buđenju prirode, u dobroti ljudi koja osobito ovih dana dolazi do izražaja u tolikim ljudima koji se žrtvuju za druge. Za oboljele, starce i nemoćne, za red i sigurnost, za donošenje ispravnih odluka, za riječi ohrabrenja. I tu možemo zastati puni strahopoštovanja, kleknuti i reći: Hvala ti Gospodine! Tako si silan u svojim stvorenjima!
Koliko god ovi tjedni koji su iza nas i oni koji su pred nama unos nemir u naše živote, i stavljaju nas pred mnoga pitanja, imajmo na umu Isusove riječi prestrašenim učenicima: „Mir vama!“ i „Ne bojte se!“ Te Isusove riječe su važeće za sva vremena i sve njegove učenice i učenike. Za tebe. Za mene. Za svakoga od nas. Ne boj se!
Puno mira i ljubavi u srcu i radosne ozarenosti u očima želi vam
Vaš župnik fra Frano
Župnikova poruka
Dragi i poštovani vjernici!
Svakodnevno, u raznim prigodama i u različito vrijeme odjekuju zvona s naših crkvenih zvonika. Nekada jedno, nekada dva a nekada i sva zvona. Zavisi i o tome koliko ih se nalazi na crkvenom zvoniku i za koju prigodu zvone. Danas ne razmišljamo tako često o zvonima a nekada se toliko naviknemo na njih da ih, iako čujemo, ne primjećujemo, ne dajemo im važnost.
U prošlim vremenima kada ljudi nisu imali satove i smartphone, crkveno zvono je bilo jedino sredstvo, naravno uz položaj sunca na nebu, po kojemu su se mogli ravnati. Zvono je osim što je pozivalo na svetu misu, tri puta dnevno pozivalo na „Angelus“ ili „Anđeo Gospodnji“ molitvu.
Ujutro u 6.00 sati, točno u podne i navečer, ovisno o godišnjem dobu, između 18.00 i 21.00 sati, zvono je pozivalo a vjernici su zastali na trenutak i molitvom „Anđeo Gospodnji“ „pozdravili Gospu“, kako se to u mome kraju kaže. Ta molitva slavi zapravo otajstvo Kristovoga začeća i utjelovljenja i u uskrsno vrijeme molitvom „Kraljice neba raduj se“, otajstvo Kristovoga uskrsnuća. Mnogi su te divne molitve zaboravili.
A bilo bi tako lijepo da se obnove u našim obiteljima.
MOLITVA „ANĐEO GOSPODNJI“
Predmolitelj: Anđeo Gospodnji navijestio Mariji,
Ostali: I ona je začela po Duhu Svetomu.
Pred.: Zdravo Marijo…
Predmolitelj: Evo službenice Gospodnje,
Ostali: Neka mi bude po riječi tvojoj.
Pred.: Zdravo Marijo…
Predmolitelj: I Riječ je tijelom postala,
Ostali: I prebivala među nama.
Pred.: Zdravo, Marijo …
Predmolitelj: Moli za nas, sveta Bogorodice,
Ostali: da postanemo obećanja Kristovih.
Svi zajedno:
Pomolimo se: Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo.Po istom Kristu Gospodinu našem.
Amen.
Tri puta se izmoli Slava Ocu i Sinu… potom Oče naš i zdravo Marijo. Na kraju se izmoli molitva za pokojne:
Predmolitelj: Pokoj vječni daruj im Gospodine
Ostali: I Svjetlost vječna svjetlila nima.
Predmolitelj: Počivali u miru!
Ostali: Amen.
U USKRSNOM VREMENU MOLIMO:
Predmolitelj: Kraljice neba, raduj se, aleluja.
Ostali: Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja.
Predmolitelj: Zdravo Marijo…
Predmolitelj: Uskrsnu, kako je rekao, aleluja.
Ostali: Moli za nas Boga, aleluja.
Predmolitelj: Zdravo Marijo…
Predmolitelj: Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja.
Ostali: Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, aleluja
Svi: Pomolimo se. Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji, postignemo radost vječnoga života. Po istom Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Tri puta se izmoli Slava Ocu i Sinu… potom Oče naš i zdravo Marijo. Na kraju se izmoli molitva za pokojne:
Predmolitelj: Pokoj vječni daruj im Gospodine
Ostali: I Svjetlost vječna svjetlila njima.
Predmolitelj: Počivali u miru!
Svi: Amen.
Zvona zvone prigodom krštenja i vjenčanja. Pozivaju na misu i u mnogim mjestima zazvoni za vrijeme pretvorbe u misi. Zvono, tako se u mnogim mjestima kaže, breca kada najavljuje da je netko umro i poziva vjernike da se pomole za umrloga. Isto tako breca (tužno odjekuje) kada se nekoga ispraća na groblje. U primorskim mjestima zvona ispraćaju i dočekuju pomorce, pozdravljaju brodove u prolazu. Zvona su nekada zvonila kao znak da se približava opasnost od neprijatelja, od tuče i gromova. Zvonima su od tuča (krupe) spašavani usjevi na poljima i vinogradi. Zvona su pozdravljala posebno važne goste, biskupe i vladare na njihovom svečanom ulasku u grad.
U Bavarskoj je uobičajeno da zvono svakog petka u 15.00 sati zvoni i da nas podsjeća na Isusovu smrt na križu.
Isto tako ga čujemo i subotom, ali i dan prije velikih crkvenih svetkovina, u isto vrijeme. To zvono nas poziva da prekinemo svakodnevne poslove i da se spremamo za Dan Gospodnji koji već u subotu poslije podne počinje. Tada se već slave predvečernje nedjeljne mise i predvečernje nedjeljne molitve službe časova u samostanima.
U samostanima zvono poziva redovnike na molitve, rad, zajedničke objede i počinak.
I na kraju, želeći vam obilje Božjega blagoslova za vaš svagdan, postavljam jednu staru pjesmu. Najveći dio vas se nije ni rodio kada je ta divna pjesma pobjedila na splitskom festivalu 1970.
Vaš Fra Frano
https://www.youtube.com/watch?v=4BU7pEybo88
USKRSNO PONEDJELJAK - EMAUS
Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 24, 13-35)
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: „Što to putem pretresate među sobom?“ Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: „Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?“
A on će: „Što to?“ Odgovore mu: „Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.“ A on će im: „O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: „Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!“ I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: „Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!“ Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici,
u tijeku jedne crkvene godine slavimo nekoliko svetkovina koje su tako velike i svete da ih naprosto moramo slaviti i sljedeći dan, kao na primjer Božić, Uskrs i Duhove. Kao i u životu. Sva naša krštenja i svadbe slavimo s dragim gostima i dan poslije samoga slavlja.
Danas je Uskrsni ponedjeljak, u crkvi tradicionalno dan Emausa. Mnogi, kojima je to moguće, današnji dan će iskoristiti kao uskrsni izlet u „Emaus“ uz radosno blagovanje uskrsnih jaja i posvećenica.
Sjećamo se one dvojice Isusovih učenika koji poslije Isusove smrti na križu odlaze u Emaus. Razočarani su i žalosni. Sve su napustili i pošli za Isusom. Htjeli su ga slijediti, biti njegovi i biti s njime. Iako su ga slušali i imali privilegiju doživljavanja njegovih velikih djela iz najbliže blizine ipak nisu do kraja razumjeli Isusovo mesijansko poslanje.
Njihov učitelj i prijatelj je uhićen, nepravedno osuđen, mučen i na koncu ubijen na križu. Umro. S njim su umrle i sve njihove nade koje su polagali u njega. U svoj svojoj tuzi i beznađu upućuju se što dalje od mjesta nemilih događaja.
Pretresaju između sebe sva ta događanja. I tada im se pridruži Isus. Nisu ga prepoznali. Nisu ga prepoznali jer su od tolike tuge i razočaranosti bili slijepi za sve ono što se oko njih događa.
Nije li tako i sa nama? Nismo li i mi često u svakodnevnici toliko prezaposleni, toliko u trci, zbrci, jurnjavi, životnim problemima, planiranjima, bolima…da smo slijepi za Isusovu nazočnost i blizinu?
Uskrsli im počne izlagati Sveto pismo, proroke…a u njima je gorjelo srce dok im je govorio. Kada dođoše do svratišta ponude mu da ostane s njima. Ta večer je! I dok su blagovali prepoznaše ga u lomljenju kruha. Tada se žurno upute nazad u Jeruzalem, ispričaše jedanaestorici što se dogodilo i kako Isusa prepoznaše u lomljenju kruha.
Dragi moji, bezbroj puta u povijesti čovječanstva Bog je proglašen mrtvim. Nitsche veli: „Bog je mrtav i ostaje mrtav. Mi smo ga ubili!“
A mi velimo: Bog nije mrtav. Bog je živi Bog. On je s nama, ide s nama. S nama je na našemu životnom putu.
Pomaže nam u bezizlanim situacijama kada smo sva svoja nadanja već pokopali. On nam pomaže da iz tog beznađa uskrsnemo.
Propovjednicima „mrtvoga Boga“ poručujemo: „On je uistinu uskrsnuo!“ Mi to znamo jer i nama gori srce dok slušamo njegovu riječ i razmišljamo o njoj. Mi to znamo jer ga prepoznajemo u lomljenju kruha, u svetoj euharistiji. Mi to znamo jer živimo Karitas. Nastavljajući činiti ono što je on činio, činimo ga vidljivim u ovome svijetu. Mi to znamo, jer tamo gdje je na djelu djelotvorna ljubav, uzajamno pomaganje, uzajamno praštanje, uzajamna potpora tamo je uskrsli i živi Bog.
Dragi i poštovani vjernici,
neka Uskrsli svojim svjetlom ispuni vaša srca
Neka vas vatrom svoje ljubavi rasplamsa i daruje vam radost
Neka i ono najteže i najbolnije u vašemu životu okrene na dobro
Neka on bude izvor svih vaših nadanja
Neka vas blagoslovi čuva i prati svemogući i dobri Bog
Otac, Sin i Duh sveti. Amen.
Vaš župnik fra Frano Čugura