Župnikova poruka
Dragi i poštovani vjernici!
Kada sam 1988- 89 na Goethe - Institutu u Prienu učio njemački prvi put sam doživio ljepotu svetkovine Tjelova i tjelovske procesije. Dotada su mi te procesije bile nepoznate. U tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji drugovi su sva vjerska događanja stjerali u crkve ili sakristije. Procesije ulicama gradova su bile zabranjene i nezamislive. Iako sam za vrijeme boravka u Prienu, vikendom i slobodnim danima putovao u samostan u München, tadašnji župnik Priena, pokojni Josef Preis, me zamolio da na Tjelovo ostanem u Prienu, suslavim svečanu misu i da sudjelujem u procesiji ulicama grada. Ostao sam i nisam se pokajao zbog toga. Bio sam zadivljen viđenim i doživljenim; u crkvi svečana misa sa zborom i orkestrom a poslije mise procesija s molitvama i pjesmama koje je glazbeno pratio puhački orkestar. U procesiji ministranti, prvopričesnička djeca, mlađarija, prelijepe djevojke i žene te stasiti muškarci u bavarskim nošnjama, vatrogasci u svečanim odorama, predstavnici civilnih i crkvenih udruga, gradonačelnik i gradsko vijeće, brdski streljački vod koji je, pored svečano okićenih oltara, koji su bili postavljeni na nekoliko mjesta, ispaljivali pozdravne plotune. Svatko tko je držao do sebe bio je tu. Svi prozori zgrada na ulicama kroz koje je prolazila procesija su bili svečano okićeni, svi izlozi trgovina. U procesiji vjernici, na rubu ulica turisti i znatiželjnici. Neopisivo!
Najvažnije od svega toga je ipak bilo ono u pokaznici, koju je, natkriven Baldahinom, nosio svećenik, praćen nosačima svijeća, mirisom tamjana i zvonom malih zvona. U pokaznici je bila bijela hostija, Tijelo Kristovo – najvrijednije blago koje nam je Isus ostavio i koje mi kršćani imamo. „Uzmite-to je moje tijelo koje se za vas predaje“. Sveti župnik iz Arsa je rekao: „Da je Isus imao nešto dragocjenije on bi nam i to dao, ali nije, pa nam je darovao samoga sebe“. Tjelovo je svetkovina koja svake godine iznova svojim vjernicima želi uprisutniti veličinu toga dara i obnoviti u njima vjeru u Kristovu euharistijsku prisutnost u maloj hostiji, u malom komadiću kruha.
Na Tjelovo iznosimo Isusa iz crkve i podižući ga visoko pokazujemo ga svijetu. Nosimo ga na ulice naših gradova i sela. Pokazujemo ga našim sugrađanima. S Isusom idemo na mjesta gdje stanujemo, radimo, izlazimo, zabavljamo se. Tamo gdje su naše zubarske i liječničke ordinacije, naše trgovine, škole i restorani. Tamo gdje se odvija naša svakodnevnica. Želimo da on svojom ljubavlju prožme naš život i naš rad. Želimo da njegov blagoslov bude s nama. Svečanom pjesmom, okićenim oltarima i ljepotom narodnih nošnji želimo pokazati da je on najdragocjenijim posjetitelj. Želimo pokazati da je naša kršćanska zadaća u ovome svijetu ljudima donositi Krista, raspetoga i uskrsloga.
Ove godine nećemo moći slaviti onako kako smo to prošlih godina činili. Ostati ćemo u crkvi i tamo se pokloniti otajstvu Krista koji je nazočan pod prilikama kruha i vina. Učinit ćemo to u ograničenom broju i s higijenskim propisima. Nećemo nositi pokaznicu s Presvetim u procesiji. Ali ćemo ostati vjerni našoj zadaći: Ponijet ćemo Isusa ljudima. Ponijet ćemo ga tako što ćemo mi sami biti te pokaznice u kojima će ljudi prepoznavati Isusa po našim riječima i djelima. Biti ćemo njegovi svjedoci.
Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje jer dok promatra te, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu, al' za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom.
Samo Bog na križu bješe oku skrit, ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem, s razbojnikom isto skrušen vapijem.
Rana kao Toma ja ti ne vidim, ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te, da te ljubim ja.
Uspomeno smrti Spasa premilog, živi kruše što si život puka svog.
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh.
Pelikane nježni Spasitelju moj, blatna me u Krvi peri presvetoj
I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel.
Isuse kog sad mi krije veo taj žarku želju molim ti mi uslišaj
Daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.
Sveti Toma Akvinski
NEDJELJNE OBAVIJESTI 7. 06. – 14. 07. 2020
- Danas je svetkovina Presvetoga Trojstva.
- u utorak 9. 06. 2020 je u 19.00 sati sveta misa u kapelici naše misije.
- u četvrtak 11. 06. 2020 je svetkovina Tijela i krvi Kristove – Tjelovo. Svete mise su u 9.00 sati u Haushamu i u 12.30 sati u Rosenheimu.
- U petak 12. 06. 2020 je u 19.00 sati sveta misa u kapelici naše misije.
- U subotu 13.06. 2020 je blagdan sv. Ante, kojega ćemo slaviti na nedjeljnim svetim misama.
- U nedjelju 14. 06. 2020 su svete mise u 9.00 sati u Haushamu, u 12.30 i u 14.30 sati u Rosenheimu.
Unatoč našim nastojanjimau Wasserburgu do daljnjega, nažalost, ne možemo slaviti svete mise.
I dalje je, nažalost, obavezna telefonska prijava za sudjelovanje na svetim misama, održavanje razmaka, dezinfekcija ruku i nošenje maski.
Župnikova poruka
Dragi i poštovani vjernici!
Svakodnevno se znamenujemo znakom križa i izgovaramo riječi „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Tim znakom započinjemo dan, molitvu, jelo i rad. S tim znakom zazivamo blagoslov na nas i na sve što činimo. S tim znakom roditelji zazivaju blagoslov na svoju djecu. Pod tim znakom, u ime trojedinoga Boga, idemo na noćni počinak. U ime trojedinoga Boga započinjemo svetu misu i na koncu svete mise svećenik zaziva na vjernike blagoslov trojedinoga Boga.
Današnja nedjelja je nedjelja Presvetoga Trojstva, središta kršćanske vjere ali i najteže shvatljivog otajstva naše vjere: Jedan jedini Bog u trojstvu osoba. O ovome otajstvu su kroz čitavu povijest kršćanstava promišljali najveći teolozi. Poznat je doživljaj svetoga Augustina, jednoga od najvećih i najvažnijih teologa kršćanstva uopće. On je radio na svojoj knjizi „De Trinitate“, o Trojstvu. Unatoč promišljanju, studiranju i istraživanju svetih spisa nije se daleko odmaknuo. I dok je pisao ovu knjigu sanjao je da je hodajući uz morsku obalu u snu ugledao jedno dijete na obali. Dijete je s jednom malom posudicom crpilo more i ulijevalo ga u jednu šupljinu koja se nalazila na obali. „Što to radiš?“ upita ga sveti Augustin. Dijete mu odgovori: „Želim preliti more u ovu moju malu lokvicu“. „Pa to je nemoguće“ pomisli Augustin i tada mu se otvoriše oči: „ Zar i ja ne pokušavam isto? S mojim malim ograničenim ljudskim razumom shvatiti otajstvo velikoga i beskonačnoga Boga“.
Najvažnija je spoznaja da je Bog velik. Toliko velik da ga čovjek svojim razumom ne može dokučiti. On nadilazi naše spoznaje i naše ograničene obzore. Kada bi Boga mogli dokučiti, on tada nebi bio Bog. U otajstvu Presvetoga Trojstva postajemo svjesni Božje nepojmljivosti i njegove veličine. U liturgijskoj tradiciji postoji lijep običaj da se, kada se moli „Slava Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetome“, napravi duboki naklon glave. Taj naklon je znak dubokog strahopoštovanja, klanjanja i predanja svemogućemu, trojstvenome Bogu.
Boga našim razumom ne možemo dokučiti ali možemo i pozvani smo vjerom tražiti njegovu blizinu. Čitajući sveto pismo možemo donekle naslutiti smisao ove vjerske istine. Evanđelist Ivan je u svome evanđelju a pogotovo u poslanicama duboko proniknuo u ovo otajstvo Presvetoga Trojstva. Njegova rečenica u prvoj poslanici „Bog je ljubav“je možda jedan od najvažnijih Ivanovih svjedočanstava. Ta rečenica nam je svima poznata iako je nerjetko shvaćamo površno i ne pokušavamo zaći u dubinu te riječi. Možemo reći da je upravo u ovoj rečenici „Bog je ljubav“ kratka definicija presvetogaTrojstva. Ljubav, naime, mora imati nekoga s kim će biti u odnosu. Ljubav je moguća samo između osoba. Bit ljubavi je odnos i zajedništvo jednih s drugima i uzajamno priopćavanje. Kada Ivan veli da je Bog ljubav onda to znači da je Bog puno više nego jedan osamljeni „ja“. U Bogu je i „ja“ i „ti“ i „mi“- Bog Otac, Sin i Duh Sveti.
On je Bog Stvoritelj koji se Mojsiju objavljuje kao Jahwe. On je onaj koji je. On je „Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.“
Bog se objavljuje u svome Sinu, drugoj božanskoj osobi, kao utjelovljena Riječ koja je prebivala među nama. Bog djeluje u svijetu po Duhu Svetome koji proizlazi uzajamne ljubavi Oca i Sina. Sveti Patrik, apostol Iraca, je pokušao slikovito na primjeru lista djeteline objasniti to otajstvo. List djeteline je jedinstven iako ima tri latice. Sve tri latice su dio jednoga, dio jedne cjeline. (Zato je list djeteline simbol svetoga Patrika ali i Irske).
Bog je ljubav i ujedno ljubavno zajedništvo triju božanskih osoba. Sveti Pavao veli da je po Duhu Svetome ta ljubav izlivena u naša srca pa smo tako i mi dionici božanske trojstvene ljubavi. Razmislimo samo koliko li smo mi ljudi sretni i blagoslovljeni! Dionici smo božanske ljubavi koja struji kroz jedinstvo Presvetoga Trojstva. Pustimo da ta ljubav struji kroz čitavo naše biće i ispuni nas božanskom radošću. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
Vaš fra Frano, župnik
Jeste li znali?
Sigurno su se mnogi od vas zapitali zašto u tijeku jedne crkvene godine (od prve nedjelje došašća do svetkovine Krista Kralja) svećenik i ministranti nose liturgijsku odjeću u raznim bojama. Liturgijske boje su određene da izvanjski odgovaraju onome što u tijeku jedne crkvene godine slavimo. One hoće u nama pobuditi osjećaj za ono što se događa u liturgijskom slavlju. Redovito se za crkvena slavlja upotrebljavaju bijela (ponekad i zlatna), crvena, zelena i ljubičasta boja. Svaka od tih boja ima svoje značenje.
- Bijela se boja nosi u božićno i uskrsno vrijeme, na blagdane Blažene Djevice Marije i svetaca koji nisu bili mučenici. Bijela boja označava radost, jasnoću, čistoću, mir, puninu. Ona je znak Krista za čiju odjeću su vojnici bacili kocku.
- Na Cvjetnicu, Veliki Petak, Duhove, svetkovinu Krista Kralja i na blagdane svetaca, koji su vlastitom krvlju svjedočili za Isusa, nosi se crvena boja koja je znak ljubavi, krvi, vatre, životnosti, snage i Duha.
- U „vrijeme kroz godinu“ a to je vrijeme između božićnog i korizmenog vremena i između uskrsnog vremena i došašća nosi se zelena boja. Zelena boja je znak radosne nade, odrastanja i života. Kršćanin je glasnik nade da je cilj našega života vječnost, zajedno s Kristom, raspetim i uskrslim.
- Vrijeme došašća i korizme je vrijeme pripreme za Božić i Uskrs. To vrijeme poziva na obraćenje, pokoru, ozbiljnost i pripravnost. Nosi se ljubičasta, pokornička boja. Ljubičasta boja se nosi osim na misama nosi na pokorničkim bogoslužjima i prigodom sakramenta pomirenja i na misama za pokojne.
NEDJELJNE OBAVIJESTI
- Nedjelja 31. 05. 2020 - svetkovina Duhova i završetak uskrsnoga vremena.
- Ponedjeljak 1. 06. 2020 – Duhovski ponedjeljak - Svete mise su u 9.00 sati u Haushamu i u 12.30 sati u Rosenheimu.
- Utorak 2. 06. 2020 – Sveta misa u 19.00 sati u kapelici naše misije (Obavezna prethodna tel.prijava)
- Petak 5.06. – Sveta misa u 19.00 sati u kapelici naše misije (Obavezna prethodna tel.prijava)
- Nedjelja 7. 06. 2020 – Svetkovina Presvetoga Trojstva. Svete mise su u 9.00 sati u Haushamu, u 12.30 sati i u 14.30 sati u Rosenheimu. (Obavezna prethodna tel.prijava)
- Sakramenat pomirenja po dogovoru.