Župnikova poruka
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 15, 1-8)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:„Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi, čisti da više roda donese.
Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore.
Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Za mjesec svibanj kažemo da je to najljepši mjesec u tijeku godine. Uistinu, prošetamo li prirodom vidjet ćemo kako se sve zeleni i cvjeta. Priroda je puna životnih sokova. Oni, naprotiv, koji rado otkidaju procvjetale grančice da bi ih stavili u vazu i okitili stan, uočavaju da nakon nekoliko dana te grančice počinju venuti i sušiti se. U njima nestane života i ljepote zbog koje su odrezane sa stabla, donesene i stavljene u vazu. Naravno, ta grančica će još neko vrijeme živjeti u vazi, možda još brže procvjetati nego na grani ali u tom trenutku kada je grančica odsječena ona je osuđena na umiranje. Osuđena je na umiranje jer nije više na stablu i kroz nju ne mogu strujiti životni sokovi koje joj to stablo daruje i tim sokovima hrani. Ona ne može donijeti ploda.
Isus u današnjem evanđelju upotrebljava istu sliku kada govori o odnosu njega i njegovih učenika. „Ja sam trs a vi ste loze“, veli on. Čak i oni koji nisu nikada živjeli niti bili u vinorodnim krajevima znaju da loza ne može živjeti bez trsa. Samo loza koja izrasta iz trsa može živjeti i donositi rod. Trs je hrani sokovima i mineralima koje izvlači iz dubine zemlje.
Po sakramentu krštenja mi smo uronjeni u smrt i uskrsnuće Kristovo. Postali smo njegovi. Postali smo dionici vječnoga života. Ali smo i pozvani da donosimo dobre plodove ovome svijetu i da ovaj svijet svojim bitkom učinimo boljim i ljepšim. Postoje ljudi u našim životima s kojima smo se susretali, rado bili s njima. Susreti s njima su nas obogatili, usrećili i naš život učinili ljepšim. To su ljudi koji iskrenom ljubaznošću i dobrohotošću unose radost i životni optimizam u ljudska srca. To su ljudi poput Majke Terezije u kojima živi Duh Isusa Krista. Sveta Majka Terezija iz Kalkute je uistinu živjela ono što je jednom rekla: „Kada čovjek odlazi od tebe mora biti sretniji nego kada je došao k tebi“.
Isus nas uspoređuje s lozinim plodom. S grozdom i zrnima. Zrno grožđa mora biti slatko i ukusno. I naša blizina mora mora ljudima biti ukusna, ugodna, ohrabrujuća i izgrađujuća. Takvi možemo biti ako smo povezani s Isusom, pravim trsom. Po njemu kroz nas struji Božja ljubav koja čini da sazrijevamo i donesomo dobar urod. Kršćani kojima je biti kršćanin samo puka obaveza a ne životna radost teško će donijeti dobre plodove, slatka i sočna zrna grožđa. Kršćanin se mora odlučiti hoće li biti nakalamljen na Isusa i biti poput procvale grane, kojoj se svatko raduje i koja donosi obilan plod. Ili, naprotiv, poput od Isusa odvojene grane, koja je osuđena na duhovno umiranje, koja ničemu ne služi i koja je za odrezati, baciti i spaliti.
Isus veli da bez njega ne možemo ništa učiniti. Ostati u Isusu ne znači povremeno, nedjeljom, otići onaj sat vremena na misu a poslije kao da ništa nije bilo. To bi bilo kao kada bi loza rekla: ja sam svakoga tjedna po sat vremena na trsu. Naravno da je to nelogično. Loza bi se odmah osušila i nebi mogla donijeti plod.
Isus nas poziva da ostanemo u njemu. I da njegove riječi ostanu u nama i da nas oblikuju. Izražavujući pobožnost Srcu Isusovu ponavljamo zaziv: „Isuse, krotka i ponizna srca, Učini srce naše po Srcu svome“. S psalmistom molimo: „Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljati“(Ps 119, 27). To bi moglo značiti: Pustiti da svakodnevno raste moja vjera i moje povjerenje prema Gospodinu. Da svoj život prepoznajem kao posudu koju Gospodin neprestano ispunjava sa svojom ljubavlju i da pokušavam prepoznati kako, na koji način Bog djeluje u mome životu. Isusove riječi nalazimo u svetome pismu. Potrebno ih je ne samo čitati nego pustiti da te riječi na nas djeluju. Potrebno je te riječi živjeti, upustiti se s njima. Isusove riječi su Duh i Život (Iv 6, 63). Petar je to uvidio i priznao: „Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga“ (Iv 6, 68).
Winogradar je strpljiv. On i te kako znade da grozdovi trebaju vremena za sazrijevanje. Potrebno im je sunce, vjetar, kiša, dobra zemlja i mnogo vremena. I svakome od nas je potrebno mnogo strpljenja. Najprije strpljenja sa samim sobom- moram neprestano rasti i sazrijevati. Strpljenja s drugima – sva zrna grožđa ne sazrijevaju istovremeno. I koliko god to zvučalo čudno potrebno je strpljenje s Bogom jer on ima plan za svakoga od nas. Taj plan je često za nas nerazumljiv ali nam pomaže da sazrijevamo i da postanemo plodonosni.
Kada zrno grožđa propadne, isuši se ili sagnjije ono se baca. Ne može mu se vratiti svježina i sočnost. Ono je zauvjek izgubljeno. Ono što kod zrna grožđa nije moguće to je Bogu moguće: Bog svojom ljubavlju može i ona najisušenija i propala zrna grožđa ponovno oživjeti i pretvoriti u slatka i sočna zrna grožđa. Sjetimo se samo Zakeja ili desnog razbojnika na Golgoti i tolikih drugih „izgubljenih i propalih“ koje Bog ponovno oživi.
Znamo da loza ljeti nije izložena samo sunčanim zrakama nego i oluji i tuči. Svekolike vremenske prilike i neprilike prate zrna grožđa na njihovom putu do sazrijevanja. Tako je i kod nas ljudi. I mi smo često izloženim raznim životnim neprilikama. U takvim neprilikama nas Bog na poseban način prati, vodi i daruje nam svoju blizinu. To možemo samo onda iskusiti ako ako se upustimo s njime, s njime živimo, za njega živimo, s njim računamo i nakalamljeni na njega ostanemo. On neka nam u tome pomogne!
Vaš fra Frano
Dragi i poštovani vjernici!
Jučer smo nakon dugo vremena zajedno slavili svete mise, doduše u malome broju ali smo slavili.
Hvala našim redarima koji su se pobrinuli da sve protekne u najboljemu redu. Isto tako hvala župama Krista Kralja i Sv. Antuna u Haushamu za odlične pripreme crkava.
Ne znamo kako će ubuduće i dokle će ovako ići ali do daljnjega je potrebna prijava onih koji žele sudjelovati na svetoj misi.
Prijaviti se možete svakim danom, od ponedjeljka do petka, od 10-12.00 i od 14-16.00 sati na naš misijski broj (08031 / 34181) . Završetak prijava je u petak u 12.00 sati.
Do srijede neka se prijavljuju oni koji jučer nisu bili na misi i vjernici koji idu na misu u Wasserburg. Od četvrtaka svi ostali.
Članovi pjevačkoga zbora i zbora i benda mladih mogu se naravno odmah prijavljivati. Isto tako i četvero onih koji se prijave kao redari za doček, upućivanje i pomoć sudionicima mise.
MISE SLAVIMO PO OVOME RASPOREDU:
RADNIM DANOM
(do osam osoba) u kapelici uz tel. prijavu:
Utorkom i petkom u 19.00 sati
Srijedom i četvrtom u 09.00 sati
Subotom u 11.00 sati
NEDJELJOM:
U 09.00 sati u crkvi sv.Antuna u Haushamu
u 12.30 sati i u 14.30 sati u crkvi Krista Kralja u RO. (Molimo da dođete barem 20 min.prije početka mise.
Nedjeljne mise u Rosenheimu
Dragi i poštovani vjernici!
Veselim se ponovno s vama slaviti svete mise u slijedeću nedjelju 10.05.2020 iako ćemo biti u jako ograničenome broju. Obadvije mise, u 12.30 i u 15.00 sati su popunjene. Molim one koji se nisu prijavili da ne dolaze uzaludno.
Oni koji dolaze neka vode računa:
- Dođite barem 20 min.ranije da na vrijeme započnemo svetu misu.
- Već ispred crkve održavajte razmak od dva metra.
- Ulazak u crkvu je samo s lijeve strane i to preko rampe za kolica.
- Glavni ulazi će biti zaključani.
- Obavezno zaštitom pokriti nos i usne preko cijele mise.
- Na ulazu dezinficirati ruke.
- Dati se od redara odvesti na predviđeno mjesto.
- Sjedite na samo označenim mjestima.
- Obitelji smiju sjediti zajedno.
- Kašljati, ako se mora, sebi u lakat.
- Ne pružati jedni drugima ruku kao znak mira.
- Izlazak iz crkve, jedan za drugim, držeći razmak od dva metra, na oboja crkvena vrata.
- .........
- Čuvajmo jedni druge. svi smo jedni za druge odgovorni.
Poruka prvopričesnicima
Dragi prvopričesnici, dragi roditelji i obitelji naših prvopričesnika,
Draga kršćanska zajednico!
Danas je trebalo biti slavlje Prve pričesti u našoj zajednici. I ja i vi smo s velikom radošću isčekivali taj veliki dan kada ćete vi djevojčice i dječaci po prvi put primiti Isusa u maloj, bijeloj hostiji.
Spremali smo se za taj dan. Dolazili na vjeronauk, s gospodinom Mirkom uvježbavali pjesme za prvu pričest, band und zbor mladih su već uvježbavali pjesme, poneke majke su već planirale kićenje crkve za taj svečani dan, kroativke su irađivale prekrasne krunice za vas, Oliver podešavao svoje kamere.
Pozvani su dragi gosti, ne samo odavde, nego iz domovine i iz drugih mjesta.
A onda se na sve nas sručila oluja zarazne bolesti koja je paralizirala čitavi svijet.
Morali ste prestati ići u školu, crkvu, družiti se i igrati. Morali ste ostati doma. Morali smo promjeniti sve naše planove. Utihnuo je i naš župni centar. Sve je postalo pusto i gluho jer je nestalo vašega smijeha, pjesme i igre.
Mnogi ljudi su se jako preplašili. Mnogi su se pitali: Bože, gdje si? Bože, zar ne vidiš što nam se događa? Bože, spasi nas!
Slično je jednom bilo i za vrijeme oluje na Genezaretskom jezeru.
Svima vam je poznata zgoda iz evanđelja kada Isus stišava oluju. Nakon što je Isus na čedesan način s pet krušćića i dvije ribice nahranio pet tisuća ljudi, sjeo je sa svojim prijateljima u brod htijući otploviti na drugu stranu Genezaretskoga jezera. Dok je Isus spavao odjednom se podigla silna oluja. Silan vjetar je fijukao, veliki valovi su tukli brod i voda se u nj ulijevala. Prestrašeni učenici zavapiše: Gospodine, zar ne vidiš što se događa!? Učini nešto! Inače ćemo se svi utopiti. Što čini Isus? Ustaje, smiruje more ali i blago prekorava učenika: Zašto ste se preplašili? Zašto mi ne vjerujete? Zašto nemate povjerenja u mene?
I nama danas Isus govori: Ne bojte! Ta obećao sam da ću biti uvijek s vama. Sve do konca svijeta.
Draga djeco!
Isus je i u ovim trenucima s nama. On nas nikada ne ostavlja. On je s nama kada molimo, kada se igramo, kada se družimo, kada roditeljima pomažemo u kućanstvu. A sada za sve to imamo više vremena. Pogotovo za obiteljski život.
Danas me nazvala jedna majka koja mi između ostaloga veli: Fra Frano, jest, ovo vrijeme je pomalo teško ali sam sretna jer sam mnogo vremena mogla provesti sa svojom djecom i sretna sam jer smo ovih zadnjih tjedana jako mnogo molili i molimo.
Nadam se da je tako i vašim obiteljima. Nadam se da su vaše obitelji postale male obiteljske crkve u kojima se više moli nego inače. Nadam se da s vašim roditeljima učite iz knjige za vjeronauk i da čitate lijepe priče iz biblije.
Draga djeco,
Danas nećete primiti Prvu pričest. Ja se nadam, ako sve bude u redu, da će Prva pričest biti najkasnije sredinom listopada. O tome ću još porazgovoriti s vašim roditeljima. Veselim se da ću neke od vas u nedjelju vidjeti na nedjeljnoj misi.
Do našega ponovnoga viđenja budite blagoslovljeni, sretni, zdravi i nasmijani!
A u tome neka vam pomogne svemogući Bog Otac, sin i Duh Sveti. Amen
Vaš fra Frano, župnik
MISE ZA OKRUG MIESBACH
Zbog neprikladnosti crkve sv. Agathe u Agathariedu već od nedjelje 10.05.2020 do daljnjega slavimo svetu misu u crkvi sv. Antuna u Haushamu na adresi: Geißstraße 2, 83734 Hausham.
Početak je u 19.00 sati.