Uz nedjeljno evanđelje

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

(Iv 1, 35-42)

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Ljubav na prvi pogled? Jeli ona uopće moguća? Jeli moguće da se mladić i djevojka po prvi puta pogledaju, onako oči u oči, i odmah osjete da su jedno za drugo stvoreni? Zauvijek?

U današnjemu evanđelju čitamo o ljubavi na prvi pogled. Ivan Krstitelj je pogledao Isusa, prepoznao ga je i predstavio: „Evo Jaganjca Božjega!“Ivanovi učenici su, odmah, na prvi pogled fascinirani Isusom. Ostavljaju dotadašnjega učitelja Ivana i od toga trenutka slijede Isusa. Bez mnogo riječi. I ti isti učenici pridobivaju još jednoga učenika za Isusa: Šimuna.

Tri stvari su mi važne u ovoj perikopi:

Potreban nam je čovjek poput Ivana Krstitelja, potrebno nam je iskustvo spoznaje, tko je Isus za nas i nužno je da budemo ljudi poput Ivana, da vodimo ljude k Isusu.

Prvo: Potreban nam je svima čovjek poput Ivana. On ne misli na samoga sebe nego na Boga. Ivan je svjestan svoga poslanja. Nije važan on nego Isus Krist. Kada Ivan ugleda Isusa on upućuje na njega. On ne želi svoje učenike ljubomorno vezati na sebe nego ih želi predati „onome kome on nije dostojan niti remenja na obući vezati“. I nama je potreban netko tko će nas povesti Isusu. To su roditelji, bračni drugovi, prijatelji i svi ljudi u kojima se zrcali Božja ljubav. I mi sami smo pozvani biti poput Ivana i privoditi ljude Isusu.

Drugo: važno je spoznati, tko je Isus za mene, za nas. On pozva obojicu učenika koji ga upitaše: „Učitelju, gdje stranuješ?“da dođu k njemu i da vide gdje živi. „Dođite i vidite.“ Pitanje:gdje stanuješ znači: Tko si ti? Kako živiš? Gdje je tvoja duhovna domovina? Što te čini takvim kakav si? Što te vodi na tvome životnome putu? Isus pušta ovu dvojicu da imaju udjela u njegovome životu. Jedna mudrost kaže: „Ako želiš nekoga voditi na putu vjere pusti ga da godinu dana živi s tobom“. Neka vidi gdje stanuješ, gdje je tvoja duhovna domovina, što te oduševljava, tko je onaj komu dozvoljavaš da stanuje s tobom tj. komu dozvoljavaš da ima udjela u tvome duhovnome životu? Onoga, kome govoriš o svojoj vjeri, vjerskome iskustvu, o svojim susretima s Isusom, već vodiš Isusu. Pridobivaš ga za Boga.

Treće: Naše je poslanje ljude voditi Isusu. Jedan od obojice učenika, Andrija, susreće istoga dana svoga brata Šimuna i objavljuje mu: „Našli smo Mesiju!“ Slušajući Ivana i živeći kod Isusa, Andrija je brzo spoznao tko je Isus: „Isus je Mesija“. Srce mu je puno spoznaje o Isusu. On ne može šutjeti i oduševljava svoga brata Šimna za Isusa. Kada čovjeka vodimo k Isusu pa makar to bilo u tišini molitve, možemo biti sigurni da će Isus primiti toga čovjeka. Jedan kršćanin reče nekoć: Nemoj mi mnogo govoriti o teologiji ni teološki. To je previsko za moj razum. Pričaj mi radije o svome iskusvu vjere, o svome iskustvu sureta s Isusom.

Mislim da ipak ide zajedno i teologija i iskustvo vjere. Evanđelje je teologija koja proizlazi iz iskustva: Ovdje je govor o ljudima koji su dovedeni Isusu. Događa se ljubav na prvi pogled. Oni ostaše kod njega i iskusiše dubinu njegovoga božanskoga bića i posvjedočiše o svojim iskustvima. Onaj kojega su svojim svjedočanstvom dobili je Šimun, zamislite, kasnije Petar Stijena, apostolski prvak. Onoga koga poziva, Bog najčešće poziva po ljudima. Ljudi koji su oduševljeni mogu i sami oduševljavati.

Kako bi bilo lijepo, kada bi svatko od nas pronašao Mesiju u svome srcu i to mogao posvjedočiti! I kada bi imali više povjerenja u Mesiju te jedni druge hrabrili:  "Isus te treba, on te poziva, dođi i vidi!"

U sozijalnim mrežama razgoljujemo, se kadkada previše sebe pokazujemo. U crkvenoj umreženosti smo često nevidljivi i nečujni. Šteta. A bilo bi tako dobro poslušati vjerska iskustva drugih ljudi, dati se oduševiti, dati se pozvati da bi Isusa uistinu upoznali i objavili drugim ljudima. Poput Ivana. Poput ove dvojice učenika.


DIJETE LJUBLJENO

Ostaću uvijek samo dijete, ljubavi željno

Jer blagost mi Tvoja za oprost treba

I ruka mi Tvoja uvijek nedostaje, do neba

Kada poraz me stigne

Da me digne

Ostaću dijete samo, uvijek ljubavi željno

Trebam milosrđa zrake srca tvoga, što me griju

I pogled milostivi, kao lijek tvojih očiju

Glas očinski, dobrotom da me ukori,

I da se zloća moja

U rijeku ljubavi pretvori

Kao tvoji nepresušni izvori

Ostaću dijete tvoje, uvijek samo ljubavi žedno

Ostaću dijete tvoje, ljubljeno

Kale


Molitve Gospi od zdravlja

Molitva zahvalnica
Gospodine sveti Oče, svemogući vječni Bože, o svetkovini Blažene Djevice Marije, Gospe od Zdravlja, hvalimo te, blagoslivljamo te i slavimo te. Hvala ti što si nam Majku svoga Sina dao za zaštitnicu, jer bolesnima koji zazivaju njezinu zaštitu sja kao znak ozdravljenja i višnje nade.

Molitva za zdravlje
Gospodine sveti Oče, svemogući vječni Bože, o svetkovini Blažene Djevice Marije, Gospe od Zdravlja, hvalimo te, blagoslivljamo te i slavimo te. Dok putujemo zemljom, tvoje spasenje obuzima čitava čovjeka, naše tijelo i našu dušu. Po zdravlju posve se mijenja naše stanje: tlačenje se okreće u slobodu, neznanje u spoznaju istine, bolest u zdravlje, žalost u radost, smrt u život, robovanje grijehu u dioništvo tvoje božanske naravi. Po zagovoru Blažene Djevice Marije, Gospe od Zdravlja, molimo te, udijeli nam zdravlje i duše i tijela, da ti u zdravom tijelu uzmognemo zdravom dušom iskazati slavu.

Molitva preporuke
Gospodine sveti Oče, svemogući vječni Bože, o svetkovini Blažene Djevice Marije, Gospe od Zdravlja, hvalimo te, blagoslivljamo te i slavimo te. Znamo da savršeno i potpuno spasenje ne možemo postići na ovom svijetu: naš je život izložen boli, patnji, smrti. Tvoj lijek za naše zdravlje jest Isus Krist, koga si poslao k nama kao Spasitelja i Liječnika tijela i duše. Po zagovoru Blažene Djevice Marije, Gospe od Zdravlja, molimo te, da nas Kristove boli iscijele da ozdravljeni prispijemo u nebesko slavlje.

Posvetna molitva
Gospodine sveti Oče, svemogući vječni Bože, o svetkovini Blažene Djevice Marije, Gospe od Zdravlja, hvalimo te, blagoslivljamo te i slavimo te. Tvoj Sin, Isus Krist, od proroka nazvan Sluga Gospodnji, ponio je naše bolesti, naše boli na sebe uzeo i njegove nas rane iscijeliše. Po zagovoru Blažene Djevice Marije, Gospe od Zdravlja, molimo te, primi nas duha ponizna i srca skrušena.


Gospodin iznad lonaca i tava

Gospodine, Ti si također
iznad lonaca i tava,
a ja nemam vremena biti svetica
i Tebi za ljubav
bdjeti noću,
niti mogu
meditirati u jutarnjem sumraku
ni u olujnom horizontu.
Učini me sveticom
dok pripremam obroke
i perem tanjure.
Prihvati moje hrapave ruke
jer su za Tebe postale hrapave.
Može li moj sudoper
biti ravan nekom gudalu
koje izvodi nebesku melodiju
na nekoj tavi?
Tako ju je teško očistiti
i tako je ogavna.
Čuješ li, Gospodine dragi,
glazbu o kojoj mislim?
Prošao je čas za molitvu
dok sam prala suđe
od večere,
a nakon toga vrlo sam umorna.
Dok još ujutro moje srce
pjeva na poslu,
navečer davno prije mene
polazi na počinak.
Daruj mi, Gospodine,
svoje neumorno srce
da u meni radi umjesto mojega.
Svoju sam jutarnju molitvu izmolila
noću
u čast Tvoga Imena.
Izmolila sam je unaprijed
za posao sutrašnjeg dana
koji će biti sasvim jednak današnjem.
Gospodine,
Ti si također
iznad lonaca i tava,
i molim Te
smijem li Ti umjesto osvojenih duša
ponuditi umor
koji me hvata
kad vidim talog kave
i zagorene lonce
u kojima se kuhalo povrće?
Sjeti me na sve
što lako zaboravljam,
ali ne samo zato da bih uštedjela na
stepenicama,
nego da bi moj savršeno prostrt stol
bio molitva.
Iako imam Martine ruke,
ćud mi je Marijina
i kad
čistim crne cipele,
Gospodine, pokušavam
u njima naći Tvoje sandale.
Dok ribam pod,
mislim
kako su one hodale zemljom.
Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje
jer nemam vremena za više.

Gospodine, učini od svoje služavke
nebesku princezu;
zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju
i rasvijetli je svojim mirom.
Oprosti mi
što se toliko brinem
i pomozi mi
da prestane moje mrmljanje.
Gospodine,
Ti koji si pripremio doručak na jezeru,
oprosti svijetu
koji je tada rekao:
“Pa što dobra može doći iz Nazareta?”

Sv. Terezija od Isusa, Avilska