Svetica dana
22.svibnja – sveta Rita
Danas se u katoličkom kalendaru spominjemo talijanske redovnice, augustinke i mističarke. Sveta Rita rođena je 1381. kao Margarita Lotti u općini Cascia, provincija Peruggia. Kći pobožnih roditelja od djetinjstva je sanjala da će postati redovnica, ali se po roditeljskoj želji udala vrlo mlada. Njezin muž, Paolo Mancini bio je naprasit i grub čovjek, ali ona ga je svojom blagošću i strpljivošću pripitomila, približila Bogu i ostvarila obiteljsku sreću koja nije potrajala. Muž joj je ubijen iz zasjede, a nakon toga izgubila je i oba svoja sina. U dobi od 36 godina počela je opet razmišljati o odlasku u samostan što je na kraju i učinila. Dobrotvorka i mirotvorka u samostanu je puno molila i razmatrala Isusovu muku i molila Isusa da postane sudionicom Njegove muke. Na čelu je zadobila ranu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu. Nakon smrti odmah je štovana kao svetica. Zaštitnica je bespomoćnih i beznadnih slučajeva, bolesnika, ranjenika, žrtava bračnog nasilja, zaboravljenih i izgubljenih.
Kratko razmatranje
Sveta Rita je bila žena koja je puno patila, ali i puno ljubila, kako Boga tako i čovjeka. Njezin život je bio obilježen teškim i vrlo bolnim trenucima. Izgubila je muža i djecu u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Takav životni scenarij čini nam se toliko bolan i težak da nam i sama pomisao na to izaziva bol i nemir. No, događalo se i događa se.
Patnja je u ljudskom životu neizbježna. Ako pogledamo oko sebe možemo zaključiti da u svijetu ima različitih patnji, ali ništa tako ne zaokuplja misli kao što je patnja onih koji su pravedni i nevini. Stoljećima se vode filozofske i teološke rasprave o patnji, traga se za njezinim smislom i uzrokom. Dobro nam je poznata i starozavjetna priča o Jobu, pravedniku koji pati. Čovjeku je patnja, iako bliska i svakodnevna još uvijek misterij. Patnja je ljudskim očima gledano teška, neizvjesna, nepravedna, ponekad i vrlo razorna.
S obzirom da je u našu ljudsku narav utkana čežnja za srećom, ispunjenjem i blagostanjem, patnja se u našim životima čini kao uljez kojeg pod svaku cijenu treba izbjeći, zanemariti, ignorirati. Naše suvremeno društvo nudi vrlo bogate i raznovrsne sadržaje koji nas poučavaju upravo to, kako izbjeći patnju, postati sretan u tri koraka, izliječiti samoga sebe, itd. No čak i ako to sve ostvarimo, jesmo li time postigli cilj? Može li čovjek u ovom nesavršenom i grijehom ranjenom svijetu doista pronaći apsolutnu puninu istine i sreće?
Mi katolici vjerujemo da je apsolutna punina istine i sreće moguća samo u Bogu i s Bogom. Gledajući križ našeg Gospodina Isusa Krista, gledajući Njegovu muku, postajemo svjesni jedne druge dimenzije patnje,one božanske i otkupiteljske koja je ljudskom ograničenom umu i srcu još uvijek teško shvatljiva. Patnja otvara takve dimenzije života za koje postaje svjestan samo onaj koji to proživi. Patnjom pročišćen, u dubini srca rađa se nov čovjek koji postaje svjesniji Božje sveprisutnosti i blizine. Križevi u našim životima nisu za naše uništenje već za našu izgradnju. Naravno, ako u patnji odaberemo put kojim je hodao naš Gospodin.
Sveta Rita svojim je životom posvjedočila kako pouzdanjem u Gospodina i čvrstom vjerom u srcu možemo prevladati i one najteže trenutke. Ma kako teške oluje bile u našem životu, najvažnije je sačuvati mir u srcu i povjerenje u Božju providnost. Samo tako Bog može činiti čudesa u našim životima. Moramo ostati vjerni, čak i onda kada ne razumijemo i ne vidimo smisao.
Rita je sve predavala Gospodinu, ufala se i ljubila. Na kraju svog ovozemaljskog života u svojoj se je patnji suobličila sa Kristom. Poput Krista, nesebično je davala ljubav i onima koji su je progonili i mučili. Samo ljubav koja podrazumijeva sebedarje i žrtvu nalik je Kristovoj ljubavi. Kroz to sebedarje koje često graniči i sa boli, kroz izgaranje za svoje obitelji, svoju zajednicu i svoj dom postajemo dionici božanske ljubavi i milosrđa.
Život svete Rite bio je autentičan kroz njezino mučeništvo sažeto u žrtvi i predanju. Njezin život bio je avantura vjere, nade i ljubavi! I naš je život upravo to.
Na kraju ovozemaljskog puta bit ćemo pitani, koliko smo ljubili, bez obzira na sve i unatoč svemu.
Molimo za mir, čistoću srca i za snagu predanja. Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube!
Sveta Rito, zaštitnice nemogućeg, moli za nas i naše obitelji!
Martina Bočkaj Geißler
Svetac dana
20. Svibnja - sveti Bernardin Sijenski
Na današnji dan 1444. godine umro je sv. Bernardin Sijenski. Šest godina kasnije, na blagdan Duhova, papa Nikola V. proglasio ga je svetim. Bila je to veličanstvena kanonizacija u kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika, svjedoka života i rada toga sveca. Rođen je 1380. godine u mjestu Massa Maritima kod Siene. Već u 4. godini života umiru njegovi roditelji, a njegov odgoj preuzimaju rođaci. Tu je i kasnije – na Sienskom učilištu – i studirao i sam predavao. Kao nasljednik oca posjednika rudnika, imao je veliko imanje. Kad je u gradu zavladala kuga, njegovao je oboljele i pomagao im svojim sredstvima. I sam se zarazio, što ga je potaknulo na dublje razmišljanje. Ozdravio je i svoje imanje razdijelio siromasima, a 1402. godine priklonio se franjevcima. Dvije godine potom ušao je u samostan franjevaca opservanata.
Nekoliko je godina živio skriveno u samostanu, a 1417. godine, nakon jedne propovijedi koju je održao umjesto bolesnog subrata, počeli su ga zvati iz cijele Italije. Postao je promicatelj pobožnosti Imena Isusova, na što su ga neki tužili crkvenim vlastima. Protiv njega se tri puta vodio postupak. U sva tri slučaja dokazana je njegova pravovjernost, pa su mu kao odštetu svaki put ponudili biskupsku stolicu, što je glatko odbijao, želeći ostati jednostavni redovnik.
Od 1430. godine Bernardin se dao i na pisanje velikih teoloških rasprava. Uz temeljne dogmatske teme i mariologiju, bavio se i proučavanjem sv. Josipa. Pridonio je obnovi svoga franjevačkoga reda, koji se pod njegovim vodstvom kao generalnog vikara od 20 povećao na 200 samostana. Podizao je učilišta na kojima je i sam predavao, a slabije poučenim franjevcima nije dopuštao ispovijedati. Obavljao je i neka poslanstva za koja su ga molili svjetovni vladari. Premda Bernard Sijenski nikad nije službeno proglašen naučiteljem Crkve, njegov je nauk itekako stekao ugled u Crkvi. Papa Pio II. nazvao ga je ‘najboljim naučiteljem teologije i doktorom kanonskoga prava’.
Zaštitnikom od grlobolje i promuklosti postao je zahvaljući događaju iz Cremone, pomagao je nekom seljaku da mu se vrati kuća. Saznavši za to, sretnik je od uzbuđenja nakratko zanijemio, a zatim je, uz Bernardinovu pomoć, ponovno progovorio. Zazivaju ga kod bolesti pluća, poteškoća s disanjem, a zaštitnik je oglašivača, glasnogovornika, odnosa s javnošću, reklama, oglasa, ovisnika o kockanju, Italije, mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.
Molitva sv. Bernardina Sijenskog
O ime Isus, ime slatko Isus, ime ljubljeno. Ime Isus, ime spasonosno. Jer što je Isus nego Spasitelj? Dakle, Isuse radi presvetoga imena svojega budi mi „Isus” i spasi me. O predobrostivi Isuse, ne dopusti da poginem ja, kojega si ni iz čega stvorio i svojom neprocjenjivom krvlju otkupio. O dobri Isuse, neka me ne pogubi moje bezakonje kad me je stvorila tvoja svemoguća dobrota. Amen.
preuzeto sa: www.hkm.hr (Hrvatska katolička mreža)
PREDIVAN BOG
U SRCU CIJELOG BIĆA MOG
SA MNOM JE UVIJEK
RASPETI ŽIVI BOG
IME NJEGOVO
NA USNAMA PRIJE SNA
KAO RADOST, SLAVA
PJESMA NAD PJESMAMA
VJEČNA HRANA
MOJ RASPETI ŽIVI BOG
NAPAJA ME VRELIMA ŽIVIM
NE DOPUŠTA MI
DA SEBE KRIVIM I SEBE GUBIM
UČI ME DA SEBE LJUBIM
DA BIH MOGLA LJUBITI DRUGE
JER BEZUVJETNO ME VOLI
MOJ RASPETI ŽIVI BOG
VENAM MOJIM OBNAVLJA KRV
IZ TAME ME STRPLJIVO
PODIŽE U SVJETLO ŽIVOTA
U KOJEM SVA SLAVA NJEGOVA
JEDINA DIVOTA
MOJ RASPETI ŽIVI BOG
KALE
Moj Isus
Nasloni glavu na moje rame
ISUS mi veli
Probudi se, izađi iz tame
Jer ti to SRCE želi.
Ruku mi slabu u moju stavi
ISUS mi veli
Povešću te, PUT je pravi
Na kojem LJUBAV se dijeli
Sve crne misli i teške boli
ISUS mi veli
Prepusti meni.
Ja sam onaj koji te VOLI
Čuva i brani tvoj život cijeli
Kale
Uskrsna
Nek se rodi uvijek Bog
U dnu malog srca tvog
Pjesma sveta nek se ori
Otvore se neba dvori
Isus mili nek je s nama
Kad On tu je,nije tama
Gdje je ljubav, tu je On
On je radost, pjesme zvon
Gdje je pjesma tu je Krist
Kao dijete, bijel i čist
Okrunjena Kralju glava
Uskrslom na visini slava
Nek se svijeće sve upale
Zvona nek se čuje zvuk
Anđeoske pjesme zapjevale
Neka USKRS slavi puk
Kale