Poruka prvopričesnicima

Dragi prvopričesnici, dragi roditelji i obitelji naših prvopričesnika,

Draga kršćanska zajednico!

Danas je trebalo biti slavlje Prve pričesti u našoj zajednici. I ja i vi smo s velikom radošću isčekivali taj veliki dan kada ćete vi djevojčice i dječaci po prvi put primiti Isusa u maloj, bijeloj hostiji.

Spremali smo se za taj dan. Dolazili na vjeronauk, s gospodinom Mirkom uvježbavali pjesme za prvu pričest, band und zbor mladih su već uvježbavali  pjesme, poneke majke su već planirale kićenje crkve za taj svečani dan, kroativke su irađivale prekrasne krunice za vas, Oliver podešavao svoje kamere.

Pozvani su dragi gosti, ne samo  odavde, nego iz domovine i iz drugih mjesta.

A onda se na sve nas sručila oluja zarazne bolesti koja je paralizirala čitavi svijet.

Morali ste  prestati ići u školu, crkvu, družiti se i igrati. Morali ste ostati doma. Morali smo promjeniti sve naše planove. Utihnuo je i naš župni centar. Sve je postalo pusto i gluho jer je nestalo vašega smijeha, pjesme i igre.

Mnogi ljudi su se jako preplašili. Mnogi su se pitali: Bože, gdje si? Bože, zar ne vidiš što nam se događa? Bože, spasi  nas!

Slično je jednom bilo i za vrijeme oluje na Genezaretskom jezeru.

Svima vam je poznata zgoda iz evanđelja kada Isus stišava oluju. Nakon što je Isus na čedesan način s pet krušćića i dvije ribice nahranio pet tisuća ljudi, sjeo je sa svojim prijateljima u brod htijući otploviti na drugu stranu Genezaretskoga jezera. Dok je Isus spavao odjednom  se podigla silna oluja. Silan vjetar je fijukao, veliki valovi su tukli  brod i  voda se u nj ulijevala. Prestrašeni učenici zavapiše: Gospodine, zar ne vidiš što se događa!? Učini nešto! Inače ćemo se svi utopiti. Što čini Isus? Ustaje, smiruje more ali i blago prekorava učenika: Zašto ste se preplašili? Zašto mi ne vjerujete? Zašto nemate povjerenja u mene?

I nama danas Isus govori: Ne bojte! Ta obećao sam da ću biti uvijek s vama. Sve do konca svijeta.

Draga djeco!

Isus je i u ovim trenucima s nama. On nas nikada ne ostavlja. On je s nama kada molimo, kada se igramo, kada se družimo, kada roditeljima pomažemo u kućanstvu. A sada za sve to imamo više vremena. Pogotovo za obiteljski život.

Danas me nazvala jedna majka koja mi između ostaloga veli: Fra Frano, jest, ovo vrijeme je pomalo teško ali sam sretna jer sam mnogo vremena mogla provesti sa svojom djecom i sretna sam jer smo ovih zadnjih tjedana jako mnogo molili i molimo.

Nadam se da je tako i vašim obiteljima. Nadam se da su vaše obitelji postale male obiteljske crkve u kojima se više moli nego inače. Nadam se da s vašim roditeljima učite iz knjige za vjeronauk i da čitate lijepe priče iz biblije.

Draga djeco,

Danas nećete primiti Prvu pričest. Ja se nadam, ako sve bude u redu, da će Prva pričest biti najkasnije sredinom listopada. O tome ću još porazgovoriti s vašim roditeljima. Veselim se da ću neke od vas u nedjelju vidjeti na nedjeljnoj misi.

Do našega ponovnoga viđenja budite blagoslovljeni, sretni, zdravi i nasmijani!

A u tome neka vam pomogne svemogući Bog Otac, sin i Duh Sveti. Amen

Vaš fra Frano, župnik


MISE ZA OKRUG MIESBACH

Zbog neprikladnosti crkve sv. Agathe u Agathariedu već od nedjelje 10.05.2020 do daljnjega slavimo svetu misu u crkvi sv. Antuna u Haushamu na adresi: Geißstraße 2, 83734 Hausham.

Početak je u 19.00 sati.


NEDJELJNE MISE U ROSENHEIMU

Dragi i poštovani vjernici!

Kao što vam je već poznato započeli smo s misnim slavljima radnim danom a nedjelju 10. 05. 2020 je prva nedjeljna misa koju ćemo zajedno slaviti u crkvi Krista Kralja u Rosenheimu Zbog poznatih okolnosti na misi će moći sudjelovati samo 65 osoba i to na označenim mjestima.

Mise ćemo slaviti nedjeljom u 12.30 i u 15.00 sati i u ponedjeljak u 19.00 sati.

Oni koji žele sudjelovati na misi moraju se predhodno telefonski prijaviti na misijski broj telefona: 08031 34 181.Prijaviti se možete u srijedu, četvrtak i petak od 10-12.00 sati i u srijedu i četvrtak od 14-16.00 sati.

Samo oni koji se predhodno prijave moći će ući u crkvu i slaviti svetu misu.

Molimo vas da dođete pravovremeno na misu jer će ulazak trajati dulje nego inače.

  • Molimo sve one koji su na bilo koji način zdrasveno ili zbog starosti ugroženi, prehlađeni, imaju povišenu tjelesnu temperaturru, problem s dišnim organima ili bilo kakve simptome coronavirusa da ostanu doma. Ne trbamo junačine nego odgovorne vjernike.
  • Svaki posjetitelj će morati imati zaštitu (masku) preko nosa i usana za čitavo vrijeme trajanja mise (koja neće dugo trajati).
  • Oba ulaza u crkvu će biti zaključana. Ulazak u crkve je s lijeve strane preko rampe za kolica. Na ulazu u crkvu će biti automat za dezinfekciju. Tu možete dezinficirati ruke.  Ulazak u klupe je samo s vanjske strane.
  • Oni koji budu dolazili moraju održavati razmak od dva metra, dakle sjediti samo na označenim mjestima. Djeca smiju biti uz jedno od roditelja.
  • Neće biti pružanja ruku jedni drugima kao znaka uzajamnog davanja mira.
  • Na svetu pričest se ide samo kroz sredinu crkve i to jedan po jedan, držeći razmak od dva metra.
  • Izlazak iz crkve je na oboja vrata ispod kora koja će biti širom otvorena.
  • Poslije svete mise vjernici se ne smiju zadržavati u crkvi ili ispred crkve u grupicama

Naš nadbiskup kardinal Reinhard Marx je zbog ove situacije dozvolio da svećenici radnim danom smiju slaviti dvije a nedjeljom tri mise.

Osim toga dao je do daljnjega dispensu, to znači, oslobodio je sve vjernike od crkvenoga zakona obaveze sudjelovanja na misi nedjeljom i blagdanima.

MISE RADNIM DANOM

Srijedom, četvrtkom i petkom u 9.00 sati.
Uz to utorkom i petkom u 19.15 sati (bez krunice)

SAKRAMENAT POMIRENJA

U subotu 9.05. 2020 od 18-20.00 sati uz predhodnu najavu.


Coronavirus i naša bogoslužja

Dragi i poštovani vjernici!

Sigurno s velikim nestrpljenjem isčekujete kada ćemo ponovno slaviti euharistijska slavlja u našim zajednicama.

Već sada mogu najaviti da će to biti, ako se ništa ne promjeni, u nedjelju 12. 05. 2020.(barem u Rosenheimu)

Kako i gdje ćemo slaviti bogoslužja još je nejasno. Posve je jasno da su crkve u Wasserburgu ali i u Agathariedu neprikladne za slavlja u ovakvim higijenskim uvjetima kakve traži država.

Ja ću početkom slijedećega tjedna razgovarati s župnicima u Wasserburgu i Haushamu i pokušat ćemo naći rješenje.

Za slavlja u Rosenheimu mogu već sada reći da će biti uz jako ograničen broj sudionika. Svakako će se oni koji žele sudjelovati na slavlju morati u petak ili subotu telefonski prijaviti.

Oni koji budu sudjelovali na Bogoslužju morati će na ulazu u crkvu dezinficirati ruke (sredstvo će stajati na raspolaganju) pokriti zaštitnom maskom nos i usne i strogo držati odstojanje jedni od drugih (mjesta će biti označena). Članovi obitelji će moći biti zajedno.

Još nismo sigurni dali ćemo slaviti euharistiju s djeljenjem pričesti ili samo službu riječi. To ćemo još razmotriti i dogovoriti s mjesnim župnicima crkava u kojima ćemo slaviti naša slavlja.

Pjevanje ćemo smanjiti na minimum a umjesto dva čitati samo jedno čitanje i evanđelje.

Pratite, molimo vas, događanja na ovoj i na našoj www.hkmrosenheim.de stranici.

Uz pozdrav

MIR I DOBRO!

Vaš fra Frano


Župnikova poruka

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 1-109

U ono vrijeme: Reče Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.“ Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

Stoga im Isus ponovno reče: „Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Danas je uistinu rijetkost susresti po našim selima pastire sa stadima ovaca.  Kada sam ja bio dijete u mome selu je bilo jedno, posljednje, stado koje je čuvala susjeda baba Pava koju su svi zvali Njava. Njava - to je bila, naime, najveća psovka koju je ona, ta dobra i pobožna žena ikada izgovorila. Mi djeca smo bili zadivljeni  kako ovce slušaju svjoju pastiricu i idu za njom. Kadkada smo je pokušavali svojim glasovima opnašati da bi vidjeli hoće li ovce i za nama krenuti, ali uzalud. Ovce su poznavale glas svoje dobre pastirice i samo nju su slijedile. Isto je bilo na kraju dana kada su se ovce vraćale u tor. Baba Njava je išla ispred a ovce za njom. Ako je jedna jedina ovca nedostajala, baba Njava je to odmah primjetila. Nije morala brojati. Odmah je znala i koja ovca nedostaje. Kada bi se janjci i ovce prodavali ona to od tuge nije mogla gledati. Toliko je voljela svoje stado i svaku ovčicu iz svoga stada.

Ove slike iz djetinjstva mi prolaze glavom kad god čitam današnje evanđelje u kojemu se Isus predstavlja kao dobri pastir. On je dobri Pastir a mi smo njegove ovce. Dok se, oni koji nisu pastiri brinu samo za ovčije meso i vunu, dobri pastir se brine za čitavu ovcu i za njezino dobro. To su izraelci kroz svoju povjest mnogo puta doživljavali. Kada su slijedili Gospodina i slušali njegove upute za dobar život tada su osjećali pravu blagodat života. I najljepše životno iskustvo im je bilo kada su se s punim povjerenjem predali u Božje ruke. Plod takvog povjerenja je najljepše izražen u psalu 23:

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Dobri pastir vodi stado na dobre ispaše, pazi da se koja ne izgubi. Ako li se koja izgubi on je traži i kada je nađe nosi je na svojim ramenima. Pastir svojim štapom i palicom štiti svoje ovce od divljih zvjeri. On ih njeguje. Živeći od skrbi svoga pastira ovce imaju osjećaj da ih prate dobrota i mislost i žele bez prestanka biti u njegovoj blizini. Zar nisu prekrasne slike Isusa, dobroga pastira koji, štoviše, daje život za ovce svoje!

Isus nadalje veli da je on „vrata“ ovcama. To znači da je on jedini i ispravni put i da prolazeći kroz ta „vrata“ idemo u siguran život. Sve drugo je varka kojom nam se nudi prividna sreća, prividni životni uspjeh. Sve drugo su oni koji ne vide cjelovitu ovcu nego gledaju kako će od nje izvući što više mesa i vune. Sve drugo su oni koji ne vide cjelovitoga čovjeka sa svim njegovim duhovnim, duševnim i tjelesnim potrebama i žele ga raznim ponudama učiniti ovisnim o svemu onome što mu žele prodati.

Isus poznaje svoje ovce imenom. I mene i tebe. Svakog od nas  iz njegova stada. To znači da smo neizmjerno vrijedni u njegovim očima i u njegovome srcu. Da smo njegovi ljubljenici. Ne trebamo se bojati s punim povjerenjem staviti svoj život u njegove ruke i pustiti da nas on vodi. Jedino nam on može dati život, puninu života. 

Ova nedjelja se u crkvi zove i nedjeljom Dobroga Pastira. Pritom se misli  na sve one kojima je Isus povjerio da budu pastiri, da nastave njegovo djelo. To su najprije biskupi i svećenici. Oni nisu savršeni kao njihov učitelj i zato je današnja nedjelja poziv da se na poseban način moli za njih da budu pravi i istinski pastiri koji će svoj život  i svoje misli podložiti onomu koji ih postavi u svoju službu, na dobrobit povjernoga im stada. Da svome stadu donesu mir, sigurnost i spasenje.

Ujedno nas ova nedjelja poziva da molimo za nova duhovna zvanja. Isus i danas zove mladiće i djevojke da krenu za njim, da ga slijede. Molimo Gospodina da im pomognu da se odvažno odazovu pozivu. Stvarajmo pozitivno raspoloženje među mladim ljudima za taj poziv i ohrabrimo one za koje mislimo da razmišljaju o svećeničkome ili redovničkome pozivu. Papa emeritus, Benedikt VI reče: „Onaj tko se predaje Gospodinu ne gubi ništa a dobija sve.

Od srca vaš

fra Frano