Župnikova poruka

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 10, 37-42)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Evanđeoski tekst kojega nam liturgija današnje nedjelje stavlja pred oči može čitatelje zbuniti, što više i prestaršiti. To što Isus traži od onih koji ga žele slijediti je ipak previše. „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan“. Nije li taj zahtjev pomalo prepotentan? Tko li to smije od nas zahtijevati da ga ljubimo više nego roditelje? Što je  sa četvrtom Božjom zapovijedi koja glasi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Zar Isus hoće ukinuti tu zapovjed?

Ključ za razumjevanje ovoga teksta je u riječima „više nego“. Isus ne namjerava obezvrijediti ljubav prema roditeljima. Ali onaj tko ga hoće slijediti mora postaviti prioritete. Četvrta zapovjed nije prva. Bogu pripada prvo mjesto.Već kao dvanaestogodišnjak Isus odgovara svojim roditeljima koji su ga nakon tri dana traženja našli u hramu: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onom što je Oca mojega?“ (Lk 2,49) Na drugome mjestu kada su Isusu javili da ga traže njegova majka i braća veli: „Tko je majka moja, tko li braća moja? Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Mt 12,50)

Isus je jako zahtjevan. Mnogi su mu već tada a mnogi mu i danas okreću leđa. Neki su ni vrući ni hladni. Neki bi ga slijedili ali bi radije sjedili na dvije stolice. Mnogi naprotiv su ostali i ostaju kao njegovi vjerni i autentični učenici. Mnogi su otvoreni za njegov poziv i ima ih i danas mnogo koji ga slijede srcem i dušom. Bog mora biti u središtu čovjekovog života. Bogu više nego ikome drugome pripada čast i slava. Odnos prema njemu je najvažniji. Povezanost s njim ima prednost pred svim našim vezama. Zato moramo izići iz uskih okvira svoje obitelji, iz svoje sebične okrenutosti samome sebi, moramo podignuti pogled iznad obitelji, rodbine, rodnog mjesta, nacije i rase i da se u ljubavi darujemo Isusu a time i svima. Ljubav se dariva. Ljubav se žrtvuje. To isto je Isus činio. Ljubio je svoje. Ne polovično. Ne mlako nego svim žarom svoga srca tako da je taj ljubav doživjela vrhunac na križu i u smrti za svoje ljubljenike.

Možda će nam ovaj Isusv zahtjev da ljubimo njega više nego roditelje, braću i sestre i rodbinu i naciju biti razumljiviji kada bacimo pogled u međuljudske odnose. Mnoge bračne krize nastaju jer se kod parova nije dogodio „rastanak“ od roditeljske kuće. „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Mk 10,7) Biti jedno tijelo je pridržano samo mužu i ženi a ne roditeljima i djeci. Prejaki odnos između majke i kćeri ili između majke i sina može biti uzrokom da se ne može razviti zdravi ljubavni odnos između muža i žene. Tko hoće sklapati brak nužno mora presjeći „pupčanu“ vezu s roditeljima da bi taj brak bio moguć. Potrebno je raskinuti staro da bi moglo nastati novo. Ako se stavi Boga na prvo mjesto onda će svi drugi odnosi dobiti jednu novu i bolju kvalitetu. Tada će se još više ljubiti i poštivati roditelje i braću i sestre ali u svjetlu Božje ljubavi. Radi se o tome da je nužno izgraditi jedan duboki unutarnji odnos prema Isusu. Taj odnos ne smije biti opterećen drugim odnosima nego mora biti potpuno slobodan i otvoren za Isusa i njegovo djelo. Pogotovo je to važno kada shvatimo da se u ovome odnosu ne radi o čovjeku nego o Bogu i našemu odnosu prema njemu. Tko se upušta u odnos s Isusom upušta se u odnos s njegovim i našim ocem na nebesima. Treba tražiti najprije kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će nam se ostalo dodati (Mt 6, 32).


Pokoj vječni

Bog ljubavi i milosrđa pozvao je 25.06 2020, nakon što je primila svete sakramente, u svoje kraljevstvo FILU PERKUŠIĆ rođ. Golemac.

Fila je rođena 26.10. 1950 u Donjoj Drežnici u Hercegovini. Prije 40 godina je došla u Rosenheim. Ovdje je sa svojim suprugom Ivanom sklopila sakramenat braka, rodila i podigla četvero djece. Sahrana je u subotu 27. 06. 2020 u 17.00 sati u župi Podbablje.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!


Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Sjećam se jedne zgode  iz vremena dok sam bio župnik u Münchenu. U jednoj obitelji se rodilo  dijete. U posjetu su među prvima pohrlili djed i baka pa ostala rodbina. Mama je sva sretna i ponosna pokazala svoje novorođeno čedo: „Evo našega Martina!“ Među gostima je nastao tajac. „Pa u našoj obitelji se nitko nikada nije zvao Martin“ zbunjeno je promrmljala pomalo uvrijeđena baka primajući unučića u naručje. I naravno odmah je nastala diskusija jer je od pamtivjeka bio običaj da se djeci daju imena djedova, baka ili kumova.  Često je novorođenče dobivalo po dva ili tri imena. Roditelji djeteta su se usudili napraviti nešto novo i izići iz kolotečina dosadašnjega.

Uvijek se prisjetim ove zgode kada čitam današnje evanđelje koje opisuje rođenje Ivana Krstitelja, Isusovog preteče. „Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.“(Lk 1,61) Upravo u ovoj rečenici se vidi posebnost ovoga djeteta. S Ivanom započinje nešto sasvim novo. Ivan će biti vijesnikom novoga saveza. On će prvi među ljudima prepoznati Isusa kao Jaganjca Božjega. Novo ime, novi zavjet, novo doba.

Ivan odlazi u pustinju. Čitamo da je bio odjeven u devinu kožu i da se hranio skakavcima i divljim medom. Ljudi su fascinirani njegovim propovijedima i iz daleka dolaze na Jordan da ih on krsti na oproštenje grijeha.  Ime Ivan znači „Bog je milostiv“.  Uistinu, slušajući Ivana mnogi su doživjeli milost obraćenja i iz temelja promijenili  dotadašnji način života. Ivan je silan na riječima, propovjeda u svijetlu Božje istine. Propovjeda ne ono što ljudi žele čuti nego ukazuje na njihove grijehe. Ivan poziva na obraćenje koje nije lagodno nego iziskuje temeljne  promjene u životu. Ne ustručava se ni vlastodršcima, ni kralju reći istinu u lice i to će ga na koncu stajati života.

Na ovoj slici gore, koju je naslikao svećenik umjetnik Sieger Köder, „Prorok – Božji glas“, vidimo Ivana koji jednu ruku pruža prema nebu a drugu prema čovjeku - kao da hoće povezati nebo i zemlju.  Kao da hoće ljudima poručiti da podignu svoj pogled prema nebu, da se ne vežu na zemaljsko. Vidimo mnoga patnička lica, lica puna čežnje, lica ljudi koji traže i isčekuju Božju milost. Njima Ivan svojom riječju otvara oči da vide ono što do sada nisu vidjeli i spoznaju ono što su tražili. Na  slici su i lica ljudi koji se udaljavaju. Na  tim licima se dade isčitati odbijanje onoga što Ivan propovijeda.

Ivan ne dozvoljava da ga sjaj ovoga svijeta ni stečena popularnost zaslijepi.  On je sposoban prepoznati ono bitno. Zato i nije čudo da među tolikim mnoštvom svijeta on biva jedini koji će prepoznati Isusa kao Jaganjca Božjega. Ivan je imao svoje učenike i mnoštvo koje ga je slijedilo i mnogi su u njemu vidjeli obećanog spasitelja no on ne želi slavu za sebe. On pokazuje na Isusa: „Ja mu nisam dostajan odriješiti remenje na obući“. Ivan je svjestan svoga poslanja. On je preteča. Njegova zadaća je pripraviti put Gospodinu. On ga pokazuje i klanja se pred njim. Shvativši svoju ulogu on veli: „Ja se moram umanjivati, a On mora rasti.“ Ivan svojim djelovanjem i konačno, svojim životom i smrću upozorava na Gospodinov dolazak i njegovo kraljevstvo. Isus ga proglašava „najvećim rođenim od žene. Uz Isusovo i Marijino jedino je njegovo rođenje koje liturgijski slavimo. Ivan može svakom vjerniku biti uzor kako istinski i bez straha navještati Isusa Krista i pokazivati ga svijetu.

Svima onima koji nose ovo časno ime – Ivan – Bog je milostiv -  želim od srca sretan imendan!

Vaš fra Frano


Ivanjski krijesovi uoči blagdana Rođenja sv. Ivana Krstitelja

Crkva sutra 24.lipnja slavi blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja.

Sveti Ivan Krstitelj rođen je na čudesan način. Bio je dar svojim roditeljima Elizabeti i Zahariji koji su godinama živjeli bez potomstva i tek u poodmakloj životnoj dobi dobili sina. Uz njegovo začeće i rođenje vezani su čudesni znakovi. On je još u majčinoj utrobi pozdravio Spasitelja. Bio je prorok kojeg je Bog predodredio da navijesti Kristov dolazak i spasenje.

Uz ovaj blagdan vežu se lijepi i bogati narodni običaji. Ako zavirimo u škrinju naše kulturne baštine, naći ćemo prekrasan običaj paljenja vatre uoči Ivandana. Riječ je o običaju čiji korijeni sežu još u pretkršćansko razdoblje, no kroz stoljeća taj se običaj kristijanizirao i ustalio u katoličkom pobožnom puku.

U našem narodu se krijes još naziva i kres, kris (Slavonija), kries (Zagorje), koleda, svitnjak (Dalmacija).

Staro etimološko značenje riječi je praslavensko i ne označava krijes kao vatru nego dan ljetnog suncostaja (21.lipanj) odnosno obrata, kada je dan najduži u godini, a noć najkraća.

Krijesovi su uvijek paljeni na raskrižjima, povišenim mjestima, ponegdje uz svaku kuću, ulicu ili zaselak. Uz krijes su se okupljali ljudi svih generacija, ali ponajprije mladež. Pjevali su krijesne pjesme i plesali kola. Ivanjske pjesme pjevale su se uz pratnju frula, gajdi i gusli.

U nekim dijelovima Dalmacije ivanjske je krijesove cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona.

Kako je vatra dogorijevala, okupljena mladež preskakala je krijes i to često u parovima zbog vjerovanja da će tako sačuvati zdravlje i plodnost. Zbog ovog se vjerovanja drugog dana preko zgarišta prevodila stoka, a pepeo raznosio na obrađena polja.

Osim paljenja krijesa, na Ivanje su se vatre palile još i u obliku baklji (lučeva) napravljenih od  usitnjenog smrekovog, hrastovog ili drugog drveta. Tako su na području Požege, oko sela Velika, poznati "bakljari" koji su na Ivanje hodali i pjevali po brežuljcima mašući upaljenim bakljama, stvarajući tako čaroban noćni prizor leta krijesnica. U Podravini su bakljari poznati i  pod nazivom "ljilji"

Na  kraju svakako treba spomenuti i "ladovanje" koje je u mnogima krajevima bilo neizostavni dio ivanjskih svečanosti. Ladarice, kresovaljke, krisnice, ivančice su uz pjesmu i ples ophodile selo. Bila je to povorka od najčešće četiri do osam svečano odjevenih djevojčica, čije su  glave bile ukrašene vijencima od zelenila, cvijeća i žitnih klasova.

Ivanjske svečanosti obično su trajale po nekoliko dana. Bili su to dani slavljenja radosti, zdravlja, ljubavi i života. Neizostavan je bio i blagoslov krijesa uoči blagdana Rođenja sv. Ivana Krstitelja kojega možemo pronaći u Rimskom obredniku iz 1929. godine. (str.443-444)

Iz ovog kratkog pregleda samo jednog od mnogih običaja iz naše bogate kulturne baštine možemo zaključiti da je tradicija vrlo važna jer se njome čuvaju vrjednote i baština te vjera i kultura svog naroda.

Iako nismo u domovini, osvrnimo se večeras po okolnim brežuljcima u nadi da ćemo vidjeti poneki krijes (Johannisfeuer). Neka nas vatra ivanjske noći podsjeti na Ivanovu snagu kojom je naviještao Kristov dolazak.

Martina B. Geissler

Slika je s otoka Brača


Nedjeljne obavijesti

Utorkom i petkom slavimo svete mise u 19.00 sati u kapelici naše misije.

Nedjeljne mise su u 9.00 sati u crkvi sv. Ante u Haushamu te u 12.30 i u 14.30 sati crkvi Krista Kralja u Rosenheimu.

Unatoč trudu u Wasserburgu još ne možemo, nažalost, slaviti svete mise. Do daljnjega tamo nema misa ni na njemačkom jeziku.

U srijedu je svetkovina rođenja sv. Ivana Krstitelja. Sveta misa je u 11.00 sati u kapelici naše misije.

Zaručnički tečaj je u petak 26.06. 2020 u 20.00 sati i u subotu 27.06. 2020 u 19.00 sati u velikoj dvorani naše misije. Obavezna je predhodna telefonska prijava.

U slijedeću subotu 27.06. 2020 trebala je biti krizma za naše djevojke i mladiće koja je zbog pandemije morala biti otkazana. Još ne znamo kada će nam biskup dati termin. Pomolimo se u subotu na poseban način za naše krizmanike.

I ubuduće je potrebno prijavljivati se za sudjelovanje na svetim misama, nošenje zaštitnih maski, održavanje distanze i dezinfekcija ruku.