PJESMA STVOROVA
Svevišnji, svemogući, dobri Gospodine,
Tvoje su hvale, slava, čast i blagoslov svaki.
Jedino tebi, Svevišnji, dolikuju,
i nijedan čovjek dostojan nije ime Ti izreći.
Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim stvorenjima svojim,
posebno s gospodinom bratom Suncem,
koje je dan i rasvjetljuješ nas po njem.
I ono je lijepo i sja velikim sjajem:
Svevišnji, Tebe označava ono.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Mjeseca i zvijezde:
na nebu si ih stvorio sjajne, krasne i lijepe.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Vjetra,
za zrak i oblak i vedro i svako vrijeme,
po kojem uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu,
koja je korisna vrlo i ponizna i dragocjena i čista.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Ognja,
po kojemu noć rasvjetljuješ:
i on je lijep i mio i snažan i jak.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu,
majku Zemlju
koja nas uzdržava i nama upravlja
i izvodi plodove razne i šareno cvijeće i travu.
Hvaljen budi, moj Gospodine,
za one što opraštaju rad ljubavi Tvoje
i podnose bolest i nevolju.
Blago onima koji ih podnesu mirno
jer ćeš ih Ti, Svevišnji, okruniti.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu tjelesnu Smrt,
kojoj nijedan živući čovjek umaknuti ne može:
Jao onima koji umiru u grijesima smrtnim;
blago onima koje smrt nađe u volji presvetoj Tvojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga i zahvaljujte
i služite njemu u poniznosti velikoj.
Sveti Franjo Asiški
Papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji u srijedu 13. siječnja 2021.
o nastanku pjesme stvorova sv. Franje:
U molitvi, koja već osam stoljeća nije prestala kucati, postoji sjajno učenje, a koje je sveti Franjo sastavio na kraju svog života: ‘Pjesma bratu Suncu’ ili ‘Pjesma stvorova’. Siromašak ju nije sastavio u trenutku radosti, blagostanja, već naprotiv – usred teškoća. Franjo je gotovo slijep, i u svojoj duši osjeća težinu usamljenosti kakvu nikad prije nije iskusio: svijet se nije promijenio od početka njegova propovijedanja, još uvijek ima onih koje razdiru svađe; štoviše, koraci smrti približavaju mu se. To bi mogao biti trenutak krajnjeg razočaranja i percepcija vlastitog neuspjeha. Ali, Franjo u tom trenutku moli: ‘Hvaljen budi, Gospodine moj’. Franjo hvali Boga za sve, za sve darove stvaranja, a također i za smrt koju hrabro naziva ‘sestrom’. Svetci i svetice pokazuju kako se može uvijek upućivati hvale, u dobrim i u lošim vremenima, jer Bog je vjeran prijatelj, i Njegova ljubav nikad ne prestaje.
MOLITVA ZA DAR MOLITVE
Pomozi mi, Bože, da se susretnemo kao slobodne osobe. Pohodi me, da ti dođem kakav jesam. Oslobodi me mojih lažnih veličina, mojih krivih skromnosti, mojih istina i zabluda o meni, mojih slika i prilika, mojih uloga i poziva. Daj da stanem, da kleknem preda te – gol golcat – onakav kakav jesam u tvojim očima. Oslobodi me od mene sama za susret s tobom. Nauči me biti ja. Nauči me moliti.
Pomozi mi, Bože, da tebe susretnem kakav ti jesi. Ne poznajem te niti ljubim kako valja. Očisti moje iskrivljene slike o tebi. Neka se isprave misli moga prijašnjega iskustva o tebi. Neka se moje stare molitve obijele u tvome svjetlu, veliki Bože. Oslobodi me mojih idolskih ideja, Bože istiniti. Progovori, ne kroz knjige i moje misli i pisanje, niti kroz ono što sam pogrešno naučio i čuo o tebi. Pročisti svoje mjesto kod mene, jer sam tako ohol i kad ovo izgovaram.
A kada tebi dođem, a kada dođeš meni, oslobodi me od stvari koje me sputavaju, od briga koje me muče, od veselja koje nije pravo, od zanosa površnoga, od suze lažne. Donosim ti sebe. Uvedi red u moju svakodnevnicu. I daj da ušutim. Da ušute moji interesi, moje želje i poslovi. Ali neka to ne bude bijeg. Neka iz susreta s tobom i te stvari zadobiju svoje pravo mjesto. Osobito te molim da ušutim kako bih tebe čuo. Govori ti! Prekini me u riječi, jer ja ne znam stati. Vidiš da hoću iskočiti iz sebe. Riječi su moje postale mreža moje vlastite zapletenosti. I daj da ti zahvalim zbog tebe - ne lažno, ne zbog novoga dara, nego zbog tvoje dobrote.
Daj da uvijek iznova ćutim sebe grešnim. Ne iz straha, nego zato što to jesam. Daj da ne iskorištavam tvoju strpljivost, tvoje milosrđe. Daj da spoznam svoju mjeru, da se ne posilim. Osobito ne pred drugima. Vruće te molim da riječi prejaka suda ostavim tebi. Neka mi ne pada na pamet osuđivati moje bližnje. U trenu kada to hoću, ti stigni. Stigni i reci: Ne! I daj da uvijek budem radostan u susretu s drugima. Da slušam druge. Da im budem dio tvoga dobra. Za druge te molim, za meni drage, za meni nedrage. Neka im budem, neka mi budu tvoja slika, tvoj hram rukotvoreni, tvoje tijelo na zemlji. Pomozi mi da im budem stvarna pomoć zbog njih i zbog tebe.
I onda kad osjetim da je moja molitva neuslišana, daj da prepustim sve tvojoj volji. I onda kad sam umoran od molitve, i onda kad sam siguran da sam s tobom, ti dođi. Ne dopusti da upadnem u kušnju sumnje u tvoju nenazočnost. Budi i kada te ima! I kada te nema, budi! I kada mislim da kasniš i da nećeš dođi, ti budi! Ti si Bog Otac i mojih neuslišanih molitava. O, daj da ne jurim za nemogućim. Da te ne molim za svašta. Da te ne miješam i ne spominjem ondje gdje ti nije mjesto. Daj da ti ostavim prostor i ondje gdje mislim da nemaš što tražiti.
Bože, susretnimo se već jednom, po tvojoj volji!
Izvor: svjetlorijeci.ba
Svetkovina Duha Svetoga
Slavljem blagdana Duhova završavamo uskrsno vrijeme. Silazak Duha Svetoga na apostole i na Mariju, ujedinjene u molitvi, otvara vrata poslanju Crkve i svjedočenju kršćanske vjere u svijetu. Bez Duha Svetoga kršćanstvo bi bilo kruta doktrina, Crkva koja se svodi na organizaciju i zakone, na moralna načela često teško shvatljiva i prihvatljiva, na križ koji je mnogima ludost, a Krist bi ostao događaj prošlosti.
U knjizi Postanka (Post 11, 1-9) čitamo da su ljudi željeli dokučiti Boga, ali kao izraz i pokazatelj vlastitog osvajanja, a ne kao dar. To je ustvari vječna čovjekova težnja i napast, željeti stvoriti grad odnosno svijet bez Boga i tražiti spasenje u samome sebi.
Međutim, izvan Boga čovjek pronalazi zbunjenost, raspršenost i izgubljenost. U Babilonu ljudi istog jezika više se ne razumiju. Na Duhove, međutim, unatoč tomu što su govorili različite jezike, ljudi se susreću i međusobno razumiju. Zadaća koju Duh Sveti povjerava Crkvi je utisnuti u ljudsku povijest taj pečat ponovnog ujedinjenja i povezanosti, ali u Duhu, u slobodi i u Bogu.
Dar Duha Svetoga koji učenicima daje hrabrost i snagu za svjedočenje vidljiv je u obliku plamenova nad glavama apostola i Marije, ali on predstavlja puno dublju i intimniju stvarnost, predstvlja Božju ljubav koja je kadra zapali srce i pamet Isusovih učenika čineći ih spremnima poći i naviještati Evanđelje, i to tako da budu razumljivi svima onima koji su ih spremni slušati i prihvatiti Radosnu vijest Božjeg kraljevstva.
Ivan potvrđuje da je Duh Sveti dar Uskrslog Krista (Iv 20,22-23). Uskrsli Krist daruje Duha ne samo u smislu poslanja nego i oprašanja grijeha. Uspostavlja dubok i snažan odnos između Duha, zajednice učenika i praštanja.
Oproštenje grijeha je preobrazba koju samo Duh može ispuniti. Tajna doživljaja onoga što Ivan XXIII naziva „novi Duhovi“ zove se molitva. Upravo je tu iskra koja sve pokreće. Isus je obećao da će dati Duha Svetoga onima koji ga traže (Lk 11,13). Molite, dakle! Upravo nam liturgija Duhova nudi veličanstvene molitvene izričaje:
Dođi, Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih
dođi, srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.
Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.
S. Snježana Pavić / /ssf.hr/dodi-duse-presveti/
Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije
DAROVI DUHA SVETOGA
MUDROST: “mudar” je čovjek sposoban razlikovati važno od nevažnoga u životu; sposoban je uživjeti se u drugoga i iznutra “vidjeti” i “čuti” ono najdublje u njemu; “mudar” je čovjek sposoban u Božjem svjetlu “gledati” i “prosuđivati” cjelokupnu stvarnost.
RAZUM: “razuman” čovjek “otvoren” je i kritičan u razumijevanju sebe, svijeta i ljudi; sposoban je “čuti” i razumjeti Božju riječ koja nam se na različite načine objavljuje (osobito Riječ koja nam je objavljena u Isusu Kristu).
SAVJET: čovjek koji ima “dar savjeta” sposoban je savjetom pomoći drugome u donošenju njegova osobnog mišljenja i osobne odluke, osobito u važnim trenucima njegova života (za to je sposoban onaj koji drugoga zna “iznutra” slušati te mu se ne nameće svojim “savjetima” nego mu ostavlja mogućnost za slobodan izbor); imati “dar savjeta” znači također biti sposoban primati savjet od drugoga i, osobito, tražiti “savjet” u slušanju Božje riječi.
JAKOST: “jak” čovjek sposoban je hrabro živjeti ljudsku i kršćansku istinu; dosljedan je i sposoban izdržati i onda kad je teško vjerovati i nadati se; svoje povjerenje i svoju ljubav prema Bogu i ljudima temelji na Božjoj vjernosti i ljubavi.
ZNANJE: čovjek s “darom znanja” traži i radosno prihvaća istinu; prepoznaje i “zna” ljude, svijet i Boga u njihovoj najdubljoj stvarnosti; “priznaje” drugoga i raduje se kad nasluti bogatstvo njegove osobe.
POBOŽNOST: istinski “pobožan čovjek” živi u najintimnijoj povezanosti s Bogom. Bog je za njega Otac kome se smije bez straha i s ljubavlju obraćati.
STRAH BOŽJI: “dar straha Božjega” (“strahopoštovanja”) čini nas sposobnima da shvaćamo i doživljavamo Boga kao najdublju i najveću Tajnu, kao “Prisutnog” i kao “Nedostupnog” (Bog nam je “bliži od nas samih” ali nam je i neizrecivo “dalek” jer je neizrecivo “drugačiji” i “veći” od nas); biti ispunjen “strahom Božjim” znači također biti ispunjen “strahom od grijeha”, tj. ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu nego se svim snagama zalagati za stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Mogli bismo reći da je “dar straha Božjega” i novo ime za ljubav prema Bogu: bojimo se uvrijediti Boga i izgubiti njegovo prijateljstvo jer ga ljubimo; ljubav je pažljiva.
MOLITVA ZA SEDAM DAROVA DUHA SVETOG
Gospodine, Bože moj, ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca.
Daruj mi mudrost da tvoju riječ mogu primiti u svakodnevnom životu, razum da spoznam tvoj put, da te uvijek mogu slijediti.
Daj mi znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne protratim svoj život tražeći samo ono što je zemaljsko.
Ispuni moj um darom savjeta da pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da te ljubim, moj Bože svim srcem i da ti se klanjam u Duhu i Istini.
Daj mi jakost da stojim čvrsto i hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela.
Na kraju obdari me i strahom Božjim da nikada ne odem od tebe, već da ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti i u vrijeme tuge.
Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema tvome kraljevstvu čineći tvoju svetu volju. Amen.Oče naš...
MAJKA LIJEPE LJUBAVI
Majko lijepe ljubavi i Djevo,
Na koju grijeha nije pala sjena,
Pjesmom siromaha, molbom sitnih ljudi,
Cvrkutom i cvijećem budi pozdravljena!
Pozdravljena budi za sve one čase,
Kad je naša duša samo za bol znala;
I jedina Ti si ustrajala uz nas,
Pogledom si blagim križ nam olakšala.
Pozdravljena budi za dobrotu Tvoju,
Kad su sa svih strana nepravde nas
Bile. Osvetu smo htjeli, zasuzile oči,
A Tvoje nas ruke nježno zagrlile!
Kad nad nama crni oblaci se vuku
I noć se grijeha već spuštati stala,
Rastvorila srce i ljubavlju Majke,
Nas bolesne, slabe Ti si ugrijala.
I za one dane pozdravljena budi,
U Tvom krilu kad smo cvali mirom i
Srećom, bdila si nad našim poljem,
Šumom, lozom, kuće mirisale ljubavlju, proljećem.
O Majko lijepe Ljubavi i Djevo,
Bez Tebe ne daj živjet nam ni trena.
Za Tvoju dobrotu s pjesmom, srcem,
Hvalom, S pticama i žitom budi pozdravljena!
Aleksa Kokić
Vladimir Nazor Mariji
Zdravo!
Ti puna radosti!
Ljudima jednom stajat ćeš pred očima,
Ko znak mira, ko izvor utjehe.
Imat ćeš mjesec pod nogama.
Mlado Sunce će tebi sijati u naručju.
A jutarnje će zvijezde
Nad tvojom glavom pjevati.
I bit ćeš vez,
Što zemlje dno i neba vrh
U jedno spaja.
I bit ćeš, most
Od molitava tkan,
Od suza nit, i u luk svit,
Nad jazima i crnim vodama,
Što čovjeka će dijeliti
Od Boga.
Nek je Gospodu
Slava! Nek volja njegova se vrši.
I alem krila raširi
Gabrijel, Vjesnik Gospodnji.
I ponije ga let
na gore vrh. I njegov sjaj
obasja dol, i lug, i žal
na međama najdaljnijim.
Vladimir Nazor