KRIŽNI PUT ZA DJECU
Ulazna pjesma: Isuse, volim te
Započinjemo ovaj križni put pred simbolima koji nas podsjećaju na Isusovu patnju i muku koju je doživio na križnom putu. Na križni put Isus polazi sam.
Prije križnog puta Isus je imao puno prijatelja i ljudi oko sebe koji su ga hvalili i slavili, no sada kad je Isus u problemu, okružen zlim ljudima, on ostaje sam.
Često je to tako u životu: kada nam dobro ide, kada smo sretni i imamo svega, imamo i puno prijatelja. No, kada nam loše krene i zapadnemo u probleme, često puta ostajemo sami.
Dragi Isuse, molimo te za sve ljude koji su ostali sami, koji nemaju prijatelja. Za sve one koji su na putu života ostali usamljeni, napušteni i tužni. Budi im Bože, Ti blizu. Amen.
1.POSTAJA
ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Isus nije ništa loše učinio, ali ga je Pilat osudio na smrt. Oprao je ruke i time je pokazao da nema ništa sa osudom. Okrenuo je glavu. Nije ga bilo briga.
Isuse i ja ponekad okrećem glavu kad vidim da se nekom rugaju, da mu se smiju zbog odjeće koju nosi ili zato što je druge boje kože.
Pomozi mi da nikada ne osuđujem druge, daj mi snage da moje malo srce ostane čisto.
Recimo zajedno: Gospodine, smiluj se.
2. POSTAJA
ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
Klanjamo ti se Kriste jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Isuse, nevinog su Te osudili. Zločesti ljudi, puni mržnje stavili su Ti teški križ na leđa. Ti si miran. Ne vičeš, ne žališ se, ne svađaš se. Ti uzimaš svoj križ i sve naše križeve na svoja leđa.
Recimo zajedno: Isuse hvala ti!
3.POSTAJA
ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se Kriste jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Ti Isuse, padaš radi nas i dižeš se radi nas. Težak je taj tvoj križ, težak kao cijeli svijet.
Puno djece već od ranog djetinjstva osjeća teret života. Mnoga djeca u svijetu nemaju dovoljno hrane niti vode. Gladni su. Trpe rat i nesigurnost. Pomozi im Isuse, da izdrže težinu svoga križa.
Recimo zajedno: Isuse, pomozi im da se dignu.
4. POSTAJA:
ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU
Klanjamo Ti se Kriste jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
I ti si Isuse, bio dijete kao i mi. Ti si dijete svoje majke Marije. Kada ti je bilo teško, tražio si majčino lice. Tražio si njezine oči da u njima nađeš utjehu.
Isuse, hvala Ti za naše mame, za njihove poglede i brisanje suza sa naših lica. Hvala ti što si nam Mariju dao za majku, da bude majka sve djece, ososbito one djece koja rastu bez majke.Daj nam osjetiti da nas Marija voli.
Recimo zajedno: Isuse, blagoslovi naše majke.
5. POSTAJA:
ŠIMUN CIRENAC P0MAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo te jer si svojim svetim križem svijet otkupio
Šimun je bio čovjek koji je slučajno prolazio pokraj Isusa s križem. Nakon što je Isus pao, on mu je pomogao nositi križ. Često se događa da prolazimo pokraj nekoga kome treba pomoć. Otvori nam Gospodine oči da vidimo kad je drugima potrebna pomoć.
Recimo zajedno: Isuse, otvori nam oči.
6. POSTAJA:
VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Veronika je jedna hrabra žena. Nije se bojala vojnika niti zločestih ljudi. Došla je k Isusu i obrisala mu krvavi znoj s lica.
Slika Isusovoga lica se utisnula u njezinu maramu, ali još više u njezino srce.
Recimo zajedno: Isuse, otvori nam srce za tebe.
7. POSTAJA:
ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Put je dug. Križ je težak. Isus je umoran i izmučen. Ponovno pada i ponovno ustaje i ide prema Golgoti.
Pomozni nam Isuse, da hrabro idemo naprijed. Budi nam snaga kad nam je teško i kada mislimo da više ne možemo.
Recimo zajedno: Isuse, prati nas!
8.POSTAJA:
ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Na putu kojim je Isus prolazio bilo je mnogo ljudi. Među njima i žene koje su gledajući Isusa gorko plakale. Bilo im ga je žao gledati kako pati. Isus, iako u bolima, tješi te žene i poziva ih da se obrate i da svojoj djeci pokažu put do Boga.
Recimo zajedno: Isuse , obrati nas.
9.POSTAJA:
ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Isus gubi snagu i ne može dalje. Težak križ, izranjeno tijelo, žedan i gladan, Isus ponovno pada.
Ali on ne ostaje ležati pogažen i prezren mržnjom ovoga svijeta, već nošen ljubavlju prema čovjeku i istini ide dalje.
Recimo zajedno: Isuse, daruj nam ljubav!
10.POSTAJA:
ISUSA SVLAČE
Isus je gol. Skinuli su svu odjeću s njega. Zločesti ljudi željeli su ga time poniziti, osramotiti i uzeti mu
čast i dostojanstvo. Mi svaki dan skidamo jedni druge. Kada ogovaramo, izmišljamo i odajemo tajne koje su nam povjerene. Recimo zajedno: Isuse oprosti nam!
11. POSTAJA:
ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Isus je stigao na vrh brda koje se zove Golgota. Tu mu ruke i noge čavlima pribijaju na križ. Isusa jako boli. Udarci čekića odjekuju brdom i glas nepravde vapi u nebo. Isus je razapet i uzdignut na križ.
Molimo za svu djecu koja su razapeta u obiteljima u kojima vladaju svađa, psovka i nasilje.
Recimo zajedno: Isuse, čuj njihov vapaj.
12.POSTAJA
ISUS UMIRE NA KRIŽU
Gotovo je. Put je završen. Isus je zatvorio oči i umro. Tama i mrak su zavladali svijetom. Bogu je čovjeku darovao život, a čovjek je ubio Boga. Unatoč tome Bog nas ne ostavlja. O, koliko je velika tajna Božje ljubavi. Pomolimo se zajedno za sve naše drage koji su umrli. Recimo zajedno: Pokoj vječni daruj im Gospodine.
13. POSTAJA
ISUSA SKIDAJU S KRIŽA I POLAŽU U MAJČINO KRILO
Marija je dijete Isusa nebrojeno puta držala u svome naručju. Ljubila ga, milovala i tješila. Baš kao što to naše majke rade. Sada na kraju križnog puta majka Marija drži mrtvo tijelo svoga sina u zagrljaju.
Bol je neizmjerna. Hvala ti Marijo, Isusova majko. Viseći na križu on je tebe i nama darovao kao Majku. Hvala ti što nam pokazuješ put k Isusu koji je naša jedina nada.
Recimo zajedno: Sveta Marijo, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Amen
14. POSTAJA
ISUSA POLAŽU U GROB
Isus nije ništa imao, nije imao čak ni svoj grob. Jedan čovjek, Isusov učenik je dao da se Isus sahrani u njegovu grobu. Kada odlazimo na groblja i gledamo grobove, podsjećamo se da je naš život ovdje na zemlji ograničen. Netko živi 100 godina, netko 80, a netko umire mlad. Umiru mladi, ali umiru i djeca. Svaka smrt je tužna.
Isusov grob pokazuje da smrt nije kraj.Treći dan nakon smrti Isusov grob je otvoren, a Isus živ.
Poput sjemena koje padne u zemlju, i donese obilan plod. Isusova muka, smrt i uskrsnuće donose plod za spasenje cijelog svijeta.
Recimo zajedno: Krist živi, Krist vlada, Krist pobjeđuje.
Završna molitva:
Hvala ti Isuse, za Tvoj križni put, hvala Ti za ljubav, hvala Ti što nas spašavaš, hvala Ti što si uvijek s nama.
Tebi neka bude hvala i slava u vijeke vjekova, amen.
Draga djeco, sad ćemo slaviti svetu misu, to znači slavit ćemo otajstvo ili tajnu Isusove smrti i uskrsnuća. Poslije pretvorbe svećenik nas poziva da izgovorimo tajnu naše vjere , a mi odgovaramo: Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.
Priredila: Martina BG
Uz nedjeljna čitanja
Čitanje svetog Evanđelja po Luki - Lk 13, 1-9
U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: „Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: „Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’“
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici,
„Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti“ kaže Isus u današnjem evanđelju. Obraćenje je središnja tema korizmenog vremena. Posipajući na Čistu srijedu pepeo na glave vjernika svećenik je izgovarao riječi: „Obrati se i vjeruj evanđelju“. Poziv na obraćenje su prve Isusove riječi u evanđelju po Marku: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!’“ (Mk 1,14-15).
Isusove riječi „ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo nebesko“ stoje u suprotnosti s onim što se u njegovo vrijeme događalo u njegovoj Palestini koja je bila porobljena od Rimljana. Narod je morao plaćati velike poreze stranim vlastima. Državne i religiozne vođe su bili korumpirani. Posvuda su bili ropstvo i bijeda, koji su rađali pobune i ustanke protiv osvajača. Te pobune su redovito bivale krvavo ugušene, a pobunjenici bestijalno pobijeni i masakrirani.
U današnjem evanđelju čitamo kako su o jednom takvom masakru javili Isusu. Rimski vojnici su pobili Galilejce čija se krv pomiješala s krvlju žrtvovanih životinja.
Isus čita misli tih ljudi, koji su smatrali da je taj stravični događaj Božja kazna zbog njihovih grijeha i odmah ih demantira. Oni su sretni da se tako nešto njima nije dogodilo i vide sebe na sunčanoj strani života. Bez ikakvog suosjećanja sa žrtvama. Kao da tako nešto ne može njih zadesiti.
I mi koji živimo na sigurnom području srednje Europe smo u opasnosti da slično razmišljamo kao i Isusovi sugovornici. Svjedoci smo stravičnog rata u Ukrajini, prirodnih katastrofa, poplava, dugogodišnjih suša u pojedinim afričkim zemljama, terorističkih prijetnji. Unatoč tome mislimo da se to uvijek događa negdje drugdje i nekome drugome.
Isus konfrontira svoje sugovornike, a i nas danas s rečenicom: „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti“. Pomalo zastrašujuća rečenica. Pogledamo li međutim situaciju u kojoj se svijet nalazi vidjet ćemo da je Isusov poziv na obraćenje itekako aktualan. I to ne samo za kršćane, nego za čitavo čovječanstvo.
Mirovni pokreti već desetljećima upozoravaju na to, koliko je pogubna masovna proizvodnja najrazličitijeg naoružanja, od zračne puške do raketa s atomskim glavama, i trgovina tim istim oružjem kojim se ubija i razara. Samo malim djelićem novca utrošenog za naoružanje riješili bi sve probleme prehrane i medicinske skrbi ovoga svijeta.
Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama je već 1992. godine upozorila da staklenički plinovi ugrožavaju naš planet stvarajući klimatske promjene. Papa Franjo, zabrinut za budućnost našega planeta, je 2015. godine izdao encikliku „Laudato si“ u kojoj postavlja pitanje kakvu zemlju želimo ostaviti sljedećim naraštajima. On potiče čovječanstvo da zaustavi zlostavljanje i pljačkanje našega planeta i poziva sve nas na ekološko obraćenje. Da poput svetog Franje Asiškoga u svim stvorenjima gledamo braću i sestre. Ovaj planet je zajednički dom svih naroda i religija. Svi se trebaju ujediniti u očuvanju tog doma.
Isus upozorava na sve ove opasnosti, ali ujedno obećava Božju blizinu i rast njegovoga kraljevstva ljubavi i mira ako se obratimo. Obraćenje je početak novoga, početak dobroga. Obratiti se znači promijenit stil života i odreći se nepotrebnog luksuza kojim je naš zapadni svijet pretrpan. To obraćenje se ne treba dogoditi sutra, nego već danas.
U prispodobi o neplodnoj smokvi Isus nam pokazuje koliko je Bog strpljiv s nama. I onda kada ne donosimo dobre plodove, on nas ne želi sasjeći i uništiti, nego nam daje mogućnost za novu i plodonosnu budućnost. On će pognojiti i okopati, a na nama je da donosimo sočne plodove njegovog blagoslova.
Tko je Bog i kakav je Bog, zorno nam opisuje događaj iz knjige Izlaska iz današnjeg prvog čitanja. Bog se objavljuje Mojsiju u gorućem grmu. U grmu koji gori i ne izgara. Slika je to Božje ljubavi prema svim stvorenjima. Ta Ljubav koja plamti poput vatre, ali ne izgara. Ona je vječna, za sva stvorenja i za sva vremena.
I ime kojim se Bog predstavlja Mojsiju pokazuje njegovu bit: „Jahwe“. To ime znači: „Ja jesam“. On je Bog s nama i Bog za nas. On vidi bijedu svoga naroda i izvodi svoj narod iz egipatskog i svakog drugog ropstva i vodi ga u slobodu.
„Obratite se i vjerujte evanđelju“. Ovo Isusovo upozorenje ne smijemo olako shvatiti, relativizirati ga i ignorirati. Neka nas potakne na razmišljanje gdje se mi, svatko od nas mora obratiti, napraviti životni zaokret.
Postavimo si pitanje: Kakva je moja vjera? Vjerovati ne znači Boga objasniti, nego iznad svega iskusiti.
Kakvi plodovi rastu na stablu mojega života?
Što je s mojim djelima milosrđa?
Kakav je moj sakramentalni život?
Sakramenat pomirenja mi omogućava novi početak u mojim odnosima s Bogom, ljudima i stvorenjima. Što je s mojom spremnošću za pomirenjem s onima s kojima imam neraščišćene račune?
Što je s mojim praznovjerjem? Sa štovanjem božanstva konzumerizma i kulture površne zabave?
Kakve ovisnosti me sputavaju da živim slobodno?
Obratiti se znači vjerovati Božjem obećanju da je on onaj koji nam može dati puninu života i spasenje i da će nas jednom primiti u zajedništvo kraljevstva nebeskoga i vjerovati njegovome obećanju: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“.
Uz nedjeljna čitanja
Iz evanđelja po Luki - Lk 9, 28b-36
U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše - svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.“ Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici,
ako ste nekada planinarili sigurno ste uz sav napor uspinjanja doživjeli ljepotu koju vam daruje vrh planine. Mir i tišinu. Čisti i bistri pogled u daleka prostranstva na doline i vrhove planina. Neopisiva ugodnost topline sunčanih zraka. Neizmjerna radost u srcu koja čovjeka naprosto preobražava i čini da zaboravi svakodnevne brige i probleme. Gore na visini se misli razbistre i poslože. Čovjek odjednom pronađe dugo tražene odgovore na pitanja koja su mu se postavljala i rješenje problema koje je nosio na plećima. Najradije bi ostao u toj ljepoti, u dodiru neba. Ali, vratiti je se nazad. U dolinu, u životnu svakodnevnicu i sve ono što ona sa sobom nosi.
Brdo je oduvijek u kršćanstvu, ali i u drugim religijama bilo posebno mjesto, mjesto susreta čovjeka s Bogom. Mojsije je na brdu Sinaju primio Božje zapovjedi. Ilija na Brdu Horebu sluša Božju riječ. Isus je također uzlazio na brdo u osamu gdje se u molitvi susretao sa svojim nebeskim ocem. Mnogi redovnici i monasi su kroz povijest gradili samostane na vrhovima brda. Sveti Franjo Asiški je primio Kristove rane na brdu La Verna. Sveti Benedikt je već u šestom stoljeću sagradio velebnu opatiju na brdu Montecassino. U visinama čovjek vidi jasnije, sve mu je preglednije i srce mu je otvorenije za ljepotu naravnoga i nadnaravnoga. Za Božju ljepotu.
U današnjem evanđelju čitamo kako Isus vodi trojicu svojih učenika na visoku goru. Na Tabor. Isusovi učenici prate Isusa, svoga učitelja. Već su doživjeli mnoštvo znakova koje je učinio. Vide kako mnoštvo ljudi prati Isusa, moli ga za ozdravljenje, sluša njegovu riječ i divi mu se. Oni vide da je u njemu sam Bog na djelu. Petar je već priznao: „Ti si pomazanik-Krist!“
Sada su na putu u Jeruzalem gdje će Isus biti uhvaćen, osuđen i ubijen. S trojicom učenika Isus čini stanku. Oni će biti svjedoci slave kojom će Isus na brdu Tabor biti obasjan. Isus se pred njihovim očima preobražava. Ukazuju mu se Mojsije i Ilija, dvije najvažnije starozavjetne osobe. Mojsije koji je izveo narod iz egipatskog ropstva u slobodu i Ilija koji je vjeru u Jahvu, jedinoga Boga, očistio od poganskih natruha. Oni su svjedoci Isusove slave. A sam Bog Otac još jednom potvrđuje Isusovo sinovstvo koje je izgovorio za vrijeme njegovoga krštenja na rijeci Jordan i daje mu punomoć: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“
Petar, oduševljen svetošću i svečanošću događaja želi sagraditi kućice i ostati na brdu, uživati ljepotu trenutka i zauvijek izbrisati iz sjećanja životne poteškoće. To ne ide. Mojsije i Ilija odlaze, na njih pada oblak i jedino što od svetosti trenutka ostaje je jeka: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“
Treba se vratiti u dolinu, u životnu svakodnevnicu. Treba se suočiti s poteškoćama, s bolima.
Ovaj događaj hoće Isusove učenike, ali i nas utvrditi u vjeri tako da kada dođu dani „Velikih petaka“ u našemu životu, mislimo na lijepe trenutke i na Božje darove koje smo primili u izobilju. I da prije svega vjerujemo da poslije Velikoga petka dolazi i radost uskrsnuća. Križ Kristov je čudo ljubavi, a ljubav je besmrtna.
Ni u najtežim životnim trenutcima ne smijemo pasti u beznađe. Smijemo vjerovati da smo na pravome putu ako smo na putu s Isusom, ako njemu vjerujemo i slušamo njegovu riječ.
Zato pođimo i mi s njim na visoku goru, jer dobro je biti s Isusom. I to ne samo na gori, nego u svim životnim situacijama. On će nam dati snagu i okrjepu, utjehu i ohrabrenje.
Ako slušamo Isusa čut ćemo i Očeve riječi: „Ti si moja izabrana kći, ti si moj izabrani sin! Tebe sam izabrao i što se god u tvome životu dogodi ja sam s tobom. Neću te nikada ostaviti i prepustiti samome sebi. Moja si. Moj si.“
Uz nedjeljna čitanja
Čitanje svetog evanđelja po Luki - Lk 4, 1-13
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: „Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.“ Isus mu odgovori: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.“
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: „Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.“ Isus mu odgovori: „Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’“ Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’“
Odgovori mu Isus: „Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici,
mi kršćani smo dio svijeta sa svim njegovim lijepim i lošim stranama, iznenađenjima, veličanstvenim ali i stravičnim događanjima. Živimo u svijetu beskrajnih mogućnosti i beskrajnih iskušenja. Stavljaju nam se pred oči ponude koje će nas, kako to kažu reklamni stručnjaci, usrećiti i učiniti naš život bezbrižnim.
Uistinu, gdje god se okrenemo, kakve god novine, portale ili televizijske programe otvorimo iz njih iskaču ponude koje nam sugeriraju koje proizvode moramo kupiti da bi bili sretni, zdravi i uspješni. Veliča se kult tijela, zdravlja, lagodnog života i dobroga provoda. Preporučuju nam se razne darežljive banke koje će samo onako iz "kršćanskog milosrđa" dati kredite koje skoro pa ne treba ni vraćati a koji će nam omogućiti luksuzno uređenje stana, prestižni automobil i razne druge blagodati. Naslovnice nas bombardiraju sa slikama dama sumnjivog morala koje nam nameću kao uzor uspješnosti, zabave i lagodnog života. Za uzore nam stavljaju političare kojima nije na umu dobrobit povjerenog im naroda, nego život na grbači istog naroda.
Životni moto nekih ljudi je: želiš li se obogatiti igraj loto, idi u kladionice, zarađuj kockom. Želiš li dobar okus u ustima, bezbrižnost, bezbolnost i omamljenost u glavi popuši hašiš, marihuanu ili popij vodku ili uzmi sve to skupa. Ako hoćeš biti glavni u društvu pokaži snagu svojih mišića. Ako hoćeš da ti se dive budi mangup. Čovjek je neprestano izložen takvim iskušenjima.
U današnjem evanđelju čitamo kako je đavao iskušavao Isusa nakon četrdesetodnevnog posta u pustinji. Evanđelist Luka ova iskušenja stavlja u prostor pustinje i u vrijeme pred sami početak Isusovog javnog djelovanja, iako su Isusa ova iskušenja pratila na čitavom putu, sve do Golgote.
Đavao se hoće pogađati s Isusom. Sva tri iskušenja započinju pogodbenim veznikom „ako“. Ako si Sin Božji učini da ovo kamenje postane kruh. Ako mi se pokloniš dat ću ti sva kraljevstva zemlje. Ako si Sin Božji, baci se s vrha hrama i anđeli će te uhvatiti da ne padneš.
Isus se ne upušta u diskusije s đavlom. Na svako od ovih iskušenja Isus odgovara upućujući na trajne vrijednosti koje dolaze od njegovog Oca koji je Riječ od koje živimo i kojemu se jedinome treba klanjati, njemu jedinome služiti i ne iskušavati ga.
Kruh i materijalna dobra su nužni za čovjekov dostojanstven život. Čovjek se ne smije upustiti u neprestanu jurnjavu za stjecanjem više i još više materijalnih dobara a zanemariti duhovna dobra. Ne smije zanemariti Boga koji počelo svega, ne smije zanemariti brak i bračnu vjernost, odgoj djece u duhu Isusa Krista, strpljivost, procese vlastitog odrastanja i sazrijevanja, spremnost na žrtvu. To su vrijednosti koje ne prolaze.
Isus je proveo četrdeset dana u pustinji. Pustinja je mjesto osame, opasnosti i odricanja. Mjesto gdje se čovjek mora susresti sa sobom samim i sa svojim životom. Pred nama je vrijeme korizme koje nas poziva da se i mi povučemu u pustinju vlastitoga života i da se susretnemo sa samim sobom.
Münchenski glumac i kabaretist Karl Valentin napisa: "Danas ću posjetiti samoga sebe. Nadam se da ću biti kod kuće".
Čovjek može posjetiti samoga sebe i susresti se sa samim sobom samo ako je u skladu sa samim sobom. Iz toga sklada on će graditi skladne odnose sa svojim stvoriteljem i sa svim stvorenjima. Ako u njemu nema toga mira onda će on tražiti površne susrete, površna prijateljstva, prolazna zadovoljstva. Sve ono što je đavao nudio Isusu. Zato koristimo ovo sveto milosno vrijeme korizme. Neka ono bude protkano molitvom, postom i djelima milosrđa.
Uz nedjeljna čitanja
Čitanje svetog Evanđelja po Luki - Lk 6,27-38
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.
Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.“
Riječ Gospodnja.
Drage sestre i braćo,
za razliku od današnjega evanđelja koje nam donosi zapovijed ljubavi prema neprijateljima moram iskreno reći da mi je prihvatljivija Isusova trostruka zapovijed ljubavi koju on izdvaja iz mnoštva propisa i zapovijedi staroga zavjeta. Ta zapovijed glasi: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“
Ljubiti Boga, svoga bližnjega i samoga sebe. To mi je sasvim razumljivo. Ali ljubiti svoje neprijatelje? Dobro činiti onima koji me mrze? Blagoslivljati one koji me progone?
Je li moguće ljubiti svoje neprijatelje?
Isus kaže sasvim jasno i nedvosmisleno: „Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“.
Siegmund Freud, bečki liječnik i osnivač moderne psihoterapije kaže da je to nemoguće. Ne može se neprijatelja ljubiti. Onomu koji me mrzi ne mogu skočiti u zagrljaj i reći: „Volim te!“ To ne može nitko.
Imate li neprijatelja? Postoje li u vašoj blizini ljudi koji vas ne vole i koji vam žele napakostiti? Postoje.
Može se dogoditi da u vašemu obiteljskom krugu i rodbini postoji netko tko vas hoće prevariti kada se dijeli ostavština. Postoje susjedi koji odmah zovu policiju ako ste malo glasniji rano ujutro ili poslije deset sati noću. Netko vam je nešto uvredljivo ubacio u poštanski sandučić ili vam oštetio brisače na kolima. Netko vas je ogovarao, lagao protiv vas i doveo vas na loš glas i zbog toga ste izgubili „prijatelja ili prijateljicu“. Netko vas kao stranca ne želi prihvatiti, ignorira vas i prezire te spletkari protiv vas. Poslodavac vas iskorištava. Najbliži član obitelji ponižava i čini nasilje nad drugim članovima obitelji.
Ovi primjeri nisu izmišljeni. Oni se nažalost svakodnevno događaju u našim životima. Previše je ljudi koji pokazuju svoju moć i silu da bi druge ponizili i uvrijedili. Ako bi pojam „neprijatelj“ malo proširili onda svatko u svojoj blizini ima svoga neprijatelja.
Jedan citat engleskog književnika Gilberta Keitha Chestertona kaže: „Biblija nam govori da volimo svoje bližnje, a također i da volimo svoje neprijatelje vjerojatno zato što su to općenito isti ljudi“. Isti ljudi su nam bližnji, ali i neprijatelji.
Ljubiti neprijatelje – što bi to moglo značiti?
Kao prvo, ne osvećivati se za učinjeno zlo. Naša reakcija na učinjenu nepravdu jest najčešće uzvratiti istom mjerom, obračunati se, osvetiti se, nipošto ne ostati dužan. On ili ona moraju osjetiti bol u istoj mjeri u kojoj su je meni nanijeli. Neka vide i osjete na vlastitoj koži kako boli nepravda ili učinjeno zlo.
Isus nas poziva da se ovdje suzdržavamo. Jer ako mi kršćani na uvredu odgovaramo uvredama, na krađu krađom, na nasilje nasiljem, na laž s lažima i ako smo osvetoljubivi onda činimo isto ono što i „neprijatelji“ čine. Nužno je prekinuti krug nepravde i nasilja.
Ako uzvraćamo istom mjerom, pojačavamo intenzitet zla. Ljubiti neprijatelja znači prekinuti taj krug zla koji se događa. Ja ne uzvraćam istom mjerom. Ja se ne osvećujem. Takvom reakcijom omogućavam neprijatelju da se preispita i mijenja svoj stav i da uvidi da čineći zlo narušava i uništava odnose s drugim ljudima i čini štetu samome sebi.
Osim toga možemo u sebi graditi osjećaj odgovornosti za „neprijatelja“. Ne znamo što takvoga čovjeka navodi da čini zlo. Ne znamo kakva je i zbog čega gorčina u njegovome srcu. Možemo moliti da mu Bog daruje čisto srce u kojemu će dobro nadvladati zlo.
Naravno, smijemo se braniti i zaštititi. Pogotovo onda ako „neprijatelj“ našu dobrotu, pomirljivost i spremnost na praštanje, koji su inače znak naše snage i veličine, vidi i iskorištava kao našu slabost i nastavlja sa svojim agresivnim ponašanjem.
Isus kaže da onome koji nas udari po desnom obrazu pružimo i drugi i onome koji nam uzme gornju haljinu ne kratimo ni donje. To ne smijemo doslovno shvatiti. Inače bi poticali zlo. I Isus se brani kada ga jedan od slugu pred velikim vijećem udara: „Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?“
Evanđelist Matej u Govoru na gori donosi Isusove riječi: „Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije“. U Isusovo vrijeme Palestina je bila okupirana od Rimljana. Ako bi neki rimski legionar tražio da mu Židov ponese tešku prtljagu i nosi je jednu milju on je to morao učiniti.
Isus savjetuje da ide ne samo jednu, nego i dvije milje s njim. Možda će doći do razgovora. Možda će se jedan drugome povjeriti. Možda će putem jedan u drugome prepoznati čovjeka. Možda će za vrijeme hoda Židov u omraženom rimskom vojniku prepoznati čovjeka jadnika koji je prisiljen ratovati i u svakoj bitci strahuje za svoj život. Možda će na koncu neprijatelji postati prijatelji.
Zato ljubi i neprijatelje svoje.